Arhive oznaka: smrt

Mitar je do smrti vjerovao u BiH zacrtanu na ZAVNOBiH-u!

Mitar-sahrana

U Velikoj Sali Centra za kulturu u Doboju održana je komemorativna sjednica jednom od posljednjih živih vijećnika AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a Mitru Subotiću u prisustvu brojnih poštovalaca njegovog lika i djela.

Od Subotića su se, prigodnim obraćanjem, oprostili predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR Općine Doboj Bogdan Nikolić, predsjednik OO SDP-a Doboj i potpredsjednik RS Enes Suljkanović, te predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a KS Ibrahim Durmo.

Mitar Subotić je dao ogroman doprinos u očuvanju državnosti BiH. Nije krio razočarenje u ponašanje aktuelnih političara prema svojoj državi. Duboko je vjerovao u svoje ideale, u potrebu očuvanja BiH na principima ZAVNOBiH-a. Smatrao ih je odgovornim za narušavanja skladnog života naših naroda. Smatrao je da bratstvo i jedinstvo nisu isprazne i prevaziđene floskule, nego način života svih ljudi u BiH. Neka mu je lahka zemlja bosanska – kazao je Durmo.

Komemorativnoj sjednici su prisustvovali i potpredsjednik FBiH Svetozar Pudarić, ministar obrazovanja FBiH Damir Mašić, poslanik u NSRS Amir Zahirović i mnogi drugi.

Sahrana je obavljena na mjesnom groblju u Osretku kod Doboja.

Advertisements

Danas sahranjen Marko Breškić, žrtva brutalnog premlaćivanja!

Evo dođoh sa sahrane i ne znam u koju kategoriju da stavim ovaj moj kratki post!

Da se ne zaboravi svakako odgovara ovom zločinu nad čovjekom koji je savjesno obavljao svoju dužnost na radnom mjestu obezbjeđenja!

Van svake kategorije zato što nemam riječi kojima bih opisao prazninu u duši smrću našeg kolege!

Marko, prijatelju moj!

Počivaj u miru.

Nisam revanšista ali nadam se da će oni koji su bili odgovorni i za tvoj status (nadređeni) kao i predstavnici pravosuđa, kazniti tuzlanskog taxi-kabadahiju!

Vrijeme je da se oni koji glume boga  povuku sa svojih položaja jer ovi nije prvi put da neko nasrne na uposlenike. Problem sigurnosti uposlenih na radnom mjestu je aktuelan već nekoliko godina (da se sad ne vraćam u prošlost)  i ne znam s kakvim to obrazom pojedini dođoše na današnju sahranu!

Kajanje?

Hm…

Čisto sumnjam…

Prije će biti pranje obraza poslije  silnih (pa i mojih) reakcija na lokalnim radio i TV medijima!

Razumijem ih. Plaše se za svoju guzu! I trebalo bi…

Zaposlenik smrtno pretučen radi poštivanja “procedure”!

Da, da, rajo moja, poštovana!

Radiš ko konj, dobivaš mizernu platu i imaš ekskluzivno pravo da budeš ubijen na radnom mjestu a oni koji su plaćeni da “sagledaju sve aspekte” ovog nemilog događaja, sklonili su svoju guzu na sigurno!

Juče se nisu čak se nisu ni udostojili  da posjete “mjesto nemilog događaja” !

Jebla vas procedura u šupak!

Mlaka reagovanja tuzlasnkih i kantonalnih medija!  Razumijem vas “šupci”! Čuvate posao i “hranite porodicu” kao i ja!

Na sramotu vam!

Ja hranim krmke, haman! Izrode?! Hmm…

OK!

Do vas je!

Naš radnik predstavljen kao kriminalac po inicijalima zajedno sa vinovnikom “ovog nemilog događaja” a nasrtaj na zaposlenika je predstavljen kao SUKOB! ( RTV Slon)

PORTIR BOLNICE U SLAVINOVIĆIMA ZADOBIO TEŽE TJELESNE POVREDE! 

Novinar: Emilija Grabovac, Datum objave: 27.05.2010Danas oko 15 sati ispred Klinike za plućne bolesti u Slavinovićima došlo je do sukoba između taksiste E.B. (1974.) i M.B. (1956.) portira spomenute ustanove zbog parking mjesta. Kako nezvanično saznajemo portir je upozorio taksistu zbog nepropisnog parkiranja, nakon čega je isti izašao iz auta i zadao mu vise udaraca rukama u predjelu glave i vrata. E.B. je lišen slobode i trenutno se nalazi na ispitivanju u Policijskoj stanici Istok. Povrijeđeni M.B. je zbrinut na UKC-u Tuzla, ljekari se nisu izjasnili o težini povreda, no budući da je smješten na odjel intenzivne njege vjerovatno se radi o težim tjelesnim povredama.

Marš bagro, poltronska!

Ostali (tuzlarije.net, rtvtk.ba) nisu se ni udostojili da u bilo kakvom kontekstu spomenu ovaj slučaj! Makar to bio i sukob PORTIRA i KABADAHIJE (taxi)!

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Komemoracija i dženaza generalu Rasimu Deliću

Komandant Armije RBiH Rasim Delić sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači. Počast bivšem komandantu odalo je nekoliko hiljada građana, državnih zvaničnika i saboraca. Komemorativna sjednica u povodu smrti Rasima Delića, armijskog generala i ratnog načelnika Generalštaba Armije RBiH, održana je u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. U prisustvu članova porodice Delić, predstavnika civilnih struktura vlasti u BiH, vojnih zvaničnika, saboraca i prijatelja, od generala Rasima Delića oprostili su se predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, general Mustafa Polutak, te Izet Ganić i Muhamed Šadić.

Na tužnom skupu potcrtana je uloga čovjeka koji je sve ljudske, profesionalne i stručne kvalitete stavio u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine i izgradnje bolje budućnosti za njene narode i građane. Otišao je samo dan nakon obilježavanja datuma osnivanja Armije RBiH, kazao je predsjedavajući Silajdžić, podsjećajući da su svima poznati uloga i doprinos generala Delića u borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i u izgradnji Oružanih snaga BiH. Po njegovim riječima, general Delić bio je prisiljen nastaviti borbu i nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samo za vlastitu nevinost nego i za pravdu a u vezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja istorijskih činjenica. Silajdžić je ukazao na neophodnost čuvanja vrijednosti i tekovina za koje se borio general Delić, potcrtavajući obavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakosti između agresora i žrtve.

Poruke sličnog sadržaja uputili su i ostali govornici, navodeći da se radi o čovjeku koji je djelovao ličnim primjerom, dostojanstvenom u svakoj pa i najtežoj situaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočio sudbonosno vrijeme borbe za opstanak BiH.

 

U povodu smrti generala Rasima Delića u Visokom je jutros održan komemorativni skup. O liku i djelu generala Delića govorili su njegovi saborci i sugrađani. U Domu Oružanih snaga BiH od 9 do 19 sati otvorena je i Knjiga žalosti.

General Armije RBiH i drugi ratni načelnik Generalštaba Armije RBiH Rasim Delić umro je 16. aprila u svom domu u Visokom. Rasim Delić rođen je 4. februara 1949. godine u Čeliću. Vojnu akademiju je upisao 1967. a završio 1971. godine. JNA je napustio 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije komadant je Armije RBiH. Poslije agresije na BiH Delić je bio komadant Zajedničke komande Vojske FBiH. U penziju je otišao u septembru 2000. godine.

Automobil… Oh, kako to lijepo zvuči!

Citat sa jednog od mojih blogova:

… volandžije od svojih automobila prave mobilne hramove, male crkvice, kapele, sinagoge, džamijice. Živimo u vremenima u kojima se lično vozilo pretvorilo u totem na četiri točka, u svetinju na benzin kojoj se vjernici klanjaju u lokalnoj praonici, suzama glancajući aluminijske felge, kao Isusova stopala, čisteći šoferšajbu od pokvarenih pogleda na svijet.

Ljubav prema automobilu je neobjašnjiva. Neupitna kao ljubav prema Bogu.

U automobilu pronalazimo koncentraciju svih puteva, zbir svih mogućih ciljeva do kojih bi se mogli odvesti a ne moramo.

Automobil je definicija potencije. Što više konja u motoru to veća mogućnost. Što više konja u motoru to veći kočijaš.

Brz automobil je utočište griješnika koji bježi od smrti.

Što jače vozilo to arogantniji manevar.

Automobil je sredstvo za prevoz na onaj svijet…

 još uvijek vape za stalnim saradnicima iz svih regiona BiH. Poželjni članci iz svih oblasti bosanskohercegovačke zbilje!

Vaš tabko*

Tuzla uz Iliju kad već Bosna nije!

Citat sa jednog domaćeg dnevnog web-portala:

Tri mjeseca nakon što je Okružni sud u Beogradu nepravomoćno osudio Iliju Jurišića na 12 godina zatvora zbog komandne odgovornosti u slučaju Tuzlanska kolona, dobio je rješenje po kojem je dužan platiti 15.000 eura sudskih troškova.
Nakon što je na osnovu Interpolove potjernice, za koju nije ni znao da postoji, 11. maja 2007. uhapšen na aerodromu u Beogradu, Ilija Jurišić se cijelo vrijeme nalazi u zatvoru.

Neobično dug sudski proces okončan krajem septembra prošle godine, po mnogima, ima isključivo političku pozadinu.
Sve je ovo prosto ko pasulj! Ne mogu se dokazati sve laži sadržane u optužnici.

Sve je  čista konstrukcija!

Najprljavija moguća politika.

I sve to treba da iscrpi, ko zna možda i do smrti, nevinog Iliju Jurišića!

Zgranut ostah (svih ovih godina) mlakom reakcijom ostatka Federacije BiH. Tv i radio stanica, web-portala, foruma, ćutnjom od strane BiH političara. Inertnošću onih koji bi trebali biti najažurniji!

Kad kažem “ostatak Federacije” mislim na regije (kantone, županije) i njihove glavne gradove.

Npr. Sarajevo, Zenica, Mostar, Bihać!

Iz tih gradova (regija) raja pojma nema ko je Ilija Jurišić! Posjećujući forume iz Republike Mrske još gora situacija. Biva, kako neki Ilija uopšte može biti ratni zločinac?! Još me banovali s foruma!  😀

Raja pojma nema o “tuzlanskom modelu” suživota i o vjekovnoj ovdašnjoj tradiciji!

Tuzla nije moj rodni grad ali poštujem bar neke osnovne stvari vezane uz ovdašnja dešavanja i ugledne građane. Građane koji s pravom nose epitet “zaslužni”!

Ilija pa i “tuzlanski model” su mnogima trn u oku. Da nije Ilije i njemu sličnih ne bi ni “ostatak Federacije” kakio po forumima ili se “inertno ponašao”!

Da nije tuzlanskog modela, ne bi danas bilo ni ovolike BiH, kolika je sad! Ako se ne slažete, imate gomilu foruma sa bosanskim prefiksom pa tamo raspravljajte!

Tuzla i tuzlanski kanton i dan danas ekonomski (i na druge načine) vuku cijelu BiH!

To je nesporna činjenica. Samo se budale mogu protivno oglasiti!

p.s.

I dan danas, malo mi čudno dođe da i u BiH nisu znali za Interpolovu potjernicu! Na to ga je (Iliju), sigurno, neko trebao upozoriti u ono vrijeme!

Ilija sigurno ne bi maksuzije “pičio” u Beograd da ga tamo uhapse! BiH je članica Interpola iha haaaj! Zar se morao čekati njegov “turistički” posjet Srbiji da bi se lišio slobode!

Hm…

Ili sam omatorio ili…

Hajd’ ti sad budi pametan!