Arhive oznaka: sloboda

Časna bezvizna riječ

U skladu s mojim prethodnim postom Wikileaks afera se ne dotiče “prosječnog” BiH seljobera! otvaranje granica za prosječnog bh građanina i dalje će ostati samo vijest kojoj se samo naše zblenute ovce mogu radovati.

Da ne bih sad nadugačko i naširoko o “odškrinutim vratima Evrope za naše čobane” (ne znam zašto se oni najviše raduju?!) na pisanje o bezviznom režimu me ponukala srceparajuća cirkularna obavijest od mojih Facebook prijatelja koja doslovce glasi ovako (bez ispravki):

 “Danas, kada postajem turisticki pionir DAJEM CASNU BEZVIZNU RIJEC da cu marljivo putovati, upoznavati nove zemlje, drzati se zakona EU i biti dobar turista. Voljet cu novu domovinu EU i cijenit cu sve gradjane EU koji zele slobodu i mir, obecavam da necu raditi na crno, da necu ostajati u jednoj zemlji duze od 90 dana, da necu sa sobom dovesti jos pola familije, da necu unositi suho meso i sudzuku iz BiH, obecavam…”

Onda će se oglasiti naše bajne novinske agencije u vidu Fenova, pardon FENA, pa SRNA (nije ona divljač) pa njakvi TANJURI, pardon TANJUG te svi oni nakaradno nasađeni federalni ili lokalni web-portali i forumi sa sufiksom x u sebi… da ih sad ne reklamiram koji  copy-paste tehnikom održavaju pozamašan broj posjetilaca!

Očekivane vijesti sa tih udarnih portala bi izgledale ovako (opet citiram sa Facebook-a bez ispravki, naravno):

‎15.12.2010. – 00:00 h: Ukidanje viza građanima BiH za zemlje Šengena; 04:00 h: Šire područje Ljubljane ostalo bez šahtova; 10:30 h: Nepoznati počinioci odnijeli kip Mozarta; 16:00 h: U Frankfurtu, Kelnu, Dortmundu i Aachenu opljačkane filijale Sparkasse-a; 16.12.2010. 09:00 h – U Madridu prevrnut autobus plave boje – očevici tvrde da su se čuli povici “Saraj'vo, Sarajv'o”.

Inventivnost, ažurnost i tipičan smisao za humor mojih fejsbukli-prijatelja pravo me nasmijala! Naš tipični bošnjo će i od muhe napraviti ….. (nebitno sad) ako mu treba, od malih ustupaka Evrope napraviće slavlja i prigodne svečanosti (mediji su se raskokodakali kao da je Sudnji dan u pitanju), radovati će se samo zato što se drugi raduju, smijat’ će se po inerciji…

Držim se one: “Meso ne jede ko ima već ko naviko!”

Evropo! Pričekaj malo. Imam bušne džepove…

Parajlijama, moje iskrene čestitke!

Evo vam nešto “zašnjirano” od moje sirote ušteđevine.

Nek’ vam se nađe, zlu ne trebalo!

Komemoracija i dženaza generalu Rasimu Deliću

Komandant Armije RBiH Rasim Delić sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači. Počast bivšem komandantu odalo je nekoliko hiljada građana, državnih zvaničnika i saboraca. Komemorativna sjednica u povodu smrti Rasima Delića, armijskog generala i ratnog načelnika Generalštaba Armije RBiH, održana je u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. U prisustvu članova porodice Delić, predstavnika civilnih struktura vlasti u BiH, vojnih zvaničnika, saboraca i prijatelja, od generala Rasima Delića oprostili su se predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, general Mustafa Polutak, te Izet Ganić i Muhamed Šadić.

Na tužnom skupu potcrtana je uloga čovjeka koji je sve ljudske, profesionalne i stručne kvalitete stavio u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine i izgradnje bolje budućnosti za njene narode i građane. Otišao je samo dan nakon obilježavanja datuma osnivanja Armije RBiH, kazao je predsjedavajući Silajdžić, podsjećajući da su svima poznati uloga i doprinos generala Delića u borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i u izgradnji Oružanih snaga BiH. Po njegovim riječima, general Delić bio je prisiljen nastaviti borbu i nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samo za vlastitu nevinost nego i za pravdu a u vezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja istorijskih činjenica. Silajdžić je ukazao na neophodnost čuvanja vrijednosti i tekovina za koje se borio general Delić, potcrtavajući obavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakosti između agresora i žrtve.

Poruke sličnog sadržaja uputili su i ostali govornici, navodeći da se radi o čovjeku koji je djelovao ličnim primjerom, dostojanstvenom u svakoj pa i najtežoj situaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočio sudbonosno vrijeme borbe za opstanak BiH.

 

U povodu smrti generala Rasima Delića u Visokom je jutros održan komemorativni skup. O liku i djelu generala Delića govorili su njegovi saborci i sugrađani. U Domu Oružanih snaga BiH od 9 do 19 sati otvorena je i Knjiga žalosti.

General Armije RBiH i drugi ratni načelnik Generalštaba Armije RBiH Rasim Delić umro je 16. aprila u svom domu u Visokom. Rasim Delić rođen je 4. februara 1949. godine u Čeliću. Vojnu akademiju je upisao 1967. a završio 1971. godine. JNA je napustio 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije komadant je Armije RBiH. Poslije agresije na BiH Delić je bio komadant Zajedničke komande Vojske FBiH. U penziju je otišao u septembru 2000. godine.

Nasmijte se iako su vremena teška!

Prodajem ladu trula višnja, više trula nego višnja!

 

Što je prdež? Krik govneta za slobodom!

 

Red bull – daje ti krila! Rakija – pogon na sve četiri!

 

Mlađi muškarac stoji u redu u supermarketu kad spazi zanosnu plavušu iza njega kako mu maše i smije se. Iznenadio se da mu maše takva ljepotica, i iako mu se odnekud učinila poznatom, nije imao pojma odakle, pa je upita:
. Oprostite, mi se znamo?
Ona mu odgovori:
. Možda se varam, ali mislim da ste vi otac jednog mog djeteta!
Film mu se vrati unazad na dan kad je jedini put bio nevjeran. Rekao je:
. Bože, jeste li vi striptizeta s moje momačke večeri, koju sam pred svim prijateljima prcao na bilijarskom stolu, dok me je vaša prijateljica mlatila po guzi mokrim celerom i gurala mi krastavac u šupak?
. Ne – odgovori ona – Ja vašem sinu predajem engleski.

 

Došao unuk-narkoman kod babe i pita:
. Baba, jesi li vidjela one moje tabletice sa stola?
Tek će baba:
. Ma kakve tabletice, jesi ti vidio one zmajeve u kuhinji?!

 

 Australijom skače ženka kengura i na svakih 100 metara stane. Iz njenog stomaka izviri pingvinčić i povraća k’o blesav. Na Antarktiku u grupi pingvina, sjedi kengurčić, povremeno kihne i gunđa:
. Jebem ti razmjenu učenika!

 

Sjede u avionu Škot, Francuz i Afganistanac. Dolazi stjuardesa i pita ih što će piti. Škot odmah reče:
. Ja ću jedan škotski viski.
Francuz:
. Ja ću jedno francusko vino.
A afganistanac će:
. Meni ništa, sad ću voziti.

 

Zašto žene trljaju oči kad se ujutro probude?
Zato što nemaju jaja!

Pita Mujo Fatu:
. Hoćeš Fato, bolan, da se igramo Big Brothera?
Fata, sva sretna, odgovara:
. Hoću Mujo, hoću.
A Mujo će na to:
. Fato, govori ti Big Brother! Imaš dvije minute da napustiš kuću!

 

Muja i Fata vode ljubav i Fata kaže Muji da joj napravi bebu. Poslje završenog seksa pita Fata koje ime da daju bebi. Mujo skida kurton i kaže:
. Pa, ako se izvadi iz ovoga, zvat ćemo ga Dejvid Koperfild!

 

Da li znate tko je prvi spomenuo ‘PDV’?
Vojislav Šešelj kada je rekao:
. Ja mvzim pedeve!

 

Znate li šta je sreća u nesreći?
Kada ti žena kaže da imaš najveći kurac u komšiluku.

 

Vratila se Fata od ginekologa pa je Mujo pita:
. I, kako pica?
. Dobro.
. Kako sise?
. Dobro.
. Kako šupak?
. Eeee!  Za tebe me nije pitao!

 

 Zaustavio prometni policajac Muju.
. Dobar dan! Dajte mi vašu vozačku dozvolu.
. Evo ti kurac! Polaži k’o i ja, pa ćeš je dobiti!

 

 Pipao sljepac turpiju nekih pet minuta, a onda je, sav bijesan, bacio i rekao:
. U životu nista gluplje nisam pročitao!

 

Ševe se Mujo i Fata već tri sata ali ni jedno da svrši.
Legne Mujo sa strane, zapali cigaretu, uzdahne i kaže:

‘Šta je Fato, ni ti se nikog nemoš sjetit?’

 

Putnici u avionu su već sjedili na svojim mjestima kad je ušao prvi pilot,
Mujo, s crnim naočalama na očima, čvrsto držeći uzicu svog psa za slijepe.
Pas ga je odveo u kabinu. Putnici su se začuđeno gledali ali su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima.
Ubrzo potom uđe drugi pilot, Suljo. Također sa crnim naočalama na očima,
obazrivo pipajući svojim bijelim štapom po avionu i ode  prema pilotskoj kabini.
Putnici zbunjeno sjede na svojim mjestima kao prikovani.
Ubrzo se upališe motori i avion počne rulati po pisti.
Putnici su prestrašeni, avion divlja po stazi, oni do prozora ugledaše močvare koje počinju tamo gdje pista završava i čvrsto se uhvatiše za svoja sjedišta.
 Avion se sve više približava močvarama i putnici su sve više uplašeni.
Kada je avion stigao blizu kraja piste i močvara se opasno približila zavlada
panika i svi počeše vrištati. U zadnjem trenutku avion se podiže s piste i uspješno poleti.
U pilotskoj kabini: ″Jebo te Suljo, jednom će putnici početi kasno vrištati
i svi ćemo otići u pizdu materinu !!!″  ((( 😀 )))

Dan ljudskih prava

10. decembra 1948. godine, prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, po prvi put u istoriji civilizacije je priznato pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost… bez međusobnih razlika”.

Taj decembarski datum prije 61 godinu je bio dan na koji se gledalo kao na prekretnicu savremene istorije čovječanstva. Nacije svijeta su se načelno udružile kako bi jednom i zauvijek stale na kraj genocidu kakvom je čovječanstvo svjedočilo za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je trebala biti jedan od najznačajnijih dostignuća Ujedinjenih nacija i kao dokument predstavljati osnovnu filozofiju pravno obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine ali sve što je usljedilo je pobilo prethodno navedene namjere.

Nema potrebe pričati o genocidu koji se desio nedavno u srcu Starog kontinenta. Nema potrebe jer smo nadomak uvjerenja da se isti nije ni desio, da se nekoliko desetina, stotina hiljada ljudi samoubilo ili jednostavno nije nikad ni postojalo. Tako nam kažu a niko ih ne kažnjava što lažu. Pa, zašto da tražimo dlaku u jajetu i nanovo se zalažemo za pamćenje i dokazivanje tog genocida kad će se isti, opet nekažnjeno ponoviti već sutra ili već za koju godinu. Garantovano.

Svi smo svakodnevno svjedoci i/ili učesnici kršenja osnovnih ljudskih prava na sve normalno na šta bi čovjek prava trebao imati. Na papiru sve lijepo piše, dok se u praksi skoro ništa ne provodi, niti kome, posebno ne onima koji osjećaju određenu nadmoć, išta znači smisao i namjera dobrobiti i blagostanja čovječanstva.

Svak’ ima svoje razloge, svak’ ima svoj izgovor i svi su pravedni, tačnije niko nije ni za šta kriv. Ljudi se svakodnevno nemilosrdno ubijaju, maltretiraju, pate, izgladnjuju, izruguju samima sebi, a niko ne snosi nikakve ozbiljne konsekvence, niti se traže ozbiljna riješenja takvog ponašanja. Sve se stavi na papir jer papir sve trpi.

I pored evidentne ugroženosti u svakom pogledu, počev od životne i okolišne, ljudska vrsta koja sebe smatra supremantnom u odnosu na sve ostalo čega ima u postojanju, nezaustavljivo nastavlja svoju jasnu i nepromjenjivu misiju da dijeli, potčinjava, ugrožava, pa u toj namjeri i samu sebe “sasvim slučajno” pretvara u žrtvu vlastite sebe i svoje gluposti.

Danas govoriti o ljudskim pravima mogu samo budale. Pričati o značaju i vrijednostima ljudskog života u današnjem svijetu mogu samo nenormalni. Danas je osnovna definicija ljudskog karaktera zabrana, negiranje i uništavanje života. Sve drugo su bajke za malu djecu, a djeca, naprednija nego su to stari ikad bili, naravno da ne vjeruju.

Danas je Međunarodni dan ljudskih prava. O, koje li ironije. Koliko će danas biti spašenih od ovog svijeta i koliko će danas “slučajeva” ispuniti najsadržajniju rubriku svih medija koja se tako veselo zove Crna hronika? Rubrika je to koja na najkonkretniji i najjasniji mogući način govori o ljudima i ostvarivanju ljudskih prava.

Potpuno nepotrebno ali eto, reda radi, evo vam i “Opća deklaracija o ljudskim pravima skrojena 10. decembra te davne 1948. godine. Ali vi to već sve znate na pamet. Samo skontajte sve što nemate. E, to Vam garantuje ova deklaracija…

Preambula

– obzirom da su priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
– obzirom da su nepoštivanje i preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte, koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi,
– obzirom da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, da čovjek ne bude primoran da kao posljednjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
– obzirom da je bitno da se unapređuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda,
– obzirom da su narodi Ujedinjenih Naroda ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni napredak i bolji životni standard u široj slobodi
– obzirom da su se države članice obavezale da, u suradnji s Ujedinjenim Narodima, postignu unapređenje općeg poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i njihovo održavanje,
– obzirom da je zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,

Generalna skupština proglašava ovu Opštu deklaraciju o pravima čovjeka

kao zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki organ društva, imajući Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštivanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom ingerencijom.

Član 1
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.

Član 2
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj. Nadalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područ ja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti.

Član 3
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Član 4
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.

Član 5
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Član 6
Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao pravno sposoban.

Član 7
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu od strane zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.

Član 8
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su mu dodijeljena u Ustavu ili zakonu.

Član 9
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, zatvoru ili izgonu.

Član 10
Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud radi utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.

Član 11
Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na temelju zakona krivnja ne dokaze na javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu. Nitko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo na temelju bilo kakvog čina ili propušta koji nisu predstavljali krivično djelo u smislu nacionalnog ili međunarodnog prava u vrijeme kada su oni bili počinjeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti kada je krivično djelo počinjeno.

Član 12
Nitko na smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješ anja ili napada.

Član 13
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granice svake države. Svatko ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14
Svatko ima pravo da traži i uživa utočište u drugim zemljama pred progonima. Na to se pravno ne može pozivati u slučaju progona koji su zaista izazvani nepolitičkim zločinima ili djelima protivnim ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda

Član 15
Svatko ima pravo na državljanstvo. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svojeg državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo.

Član 16
Punoljetni muškarci i žene bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegova trajanja i prilikom njegova razvoda. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak. Obitelj je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17
Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.

Član 18
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.

Član 19
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto tako i traženje, primanje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Nitko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21
Svatko ima pravo da sudjeluje u upravi svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji. Volja naroda treba da bude osnova vladavine vlasti; ta volja treba da se izražava u povremenim i istinskim izborima, koji treba da se provode općim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupcima slobodnog glasanja.

Član 22
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti putem državne pomoći i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.

Član 23
Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad. Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava čovjeku dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite. Svatko ima pravo da radi zaštite svojih interesa obrazuje sindikate i da stupa u njih.

Član 24
Svatko ima pravo na odmor i dokolicu uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene praznike.

Član 25
Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovišta, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.

Član 26
Svatko ima pravo na naobrazbu. Naobrazba treba biti besplatna, bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje treba biti obvezno. Tehnička i stručna naobrazba treba biti općenito pristupačna, a i više obrazovanje treba takođe da bude svima pristupačno na temelju sposobnosti. Obrazovanje treba da bude usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na ućvršćavanje poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama, i treba da unapređuje djelatnost Ujedinjenih Naroda na održavanju mira. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu naobrazbe za svoju djecu.

Član 27
Svatko ima pravo da slobodno sudjeluje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u znanstvenom napretku i u njegovim koristima. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji mu kao autoru pripadaju od od ma kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela.

Član 28
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.

Član 29
Svatko ima obveze prema zajednici iz koje je jedino moguće slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti. U vršenju svojih prava i sloboda svatko treba da bude podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu. Ta prava i slobode ni u kojem slučaju se ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda.

Član 30
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništavanje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda.

U Tuzli održan miting podrške Iliji Jurišiću

N

a Trgu slobode u Tuzli danas je u organizaciji Fondacije “Istina, Pravda, Pomirenje” održan miting podrške pod nazivom “Pravda za Iliju Jurišića”. Na taj način Tuzlaci i građani BiH su današnjim mirnim protestnim skupom nastavili  bitku za pravdu, za Iliju Jurišića a od institucija BiH zatražili  da napokon ozbiljno shvate problem.

Protest_IlijaJurisic 

U otvorenom pismu upućenom sa skupa državnim organima BiH, Republike Srbije, građanima, te predstavnicima Međunarodne zajednice mjerodavnim u BiH poručeno je da upotrijebe sva međunarodnim pravom i domaćim konvencijama dopuštena sredstva u cilju kako bi se osigurala sloboda za nevino osuđenog Jurišića.
Kako je naglašeno, sramnom presudom od 12 godina Iliji Jurišiću je na teret stavljeno nešto za što nije kriv. Protestni skup bio je i pritisak na pravosudne institucije Srbije da prestanu s manipulacijama i što prije završe proceduru oko presude, kako bi advokati Ilije Jurišića mogli učiniti drugi korak i reagirati prema Vrhovnom sudu Srbije.

Danas je bez obzira na kišu podršku Iliji Jurišiću svojim dolaskom dao veliki broj građana. Također, podršku su dali i predstavnici Opštine Tuzla, kantonalne vlasti, Udruženja građana  Tuzle, TK i BiH, rudari “Kreke” i mnogi drugi.

_IlijaJurisic_protest
Na skupu podrške Iliji Jurišiću obratili su se Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, Pravda, Pomirenje”, Meša Bajrić, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti Tuzla (1992-1998), Selim Bešlagić, bivši načelnik Opštine Tuzla, Jasmin Imamović, sadašnji načelnik Tuzle, Jozo Nišandžić, zamjenik predsjedavajućeg  OV Tuzla, Tomo Vidović, potpredsjednik Skupštine TK, Zoran Jovanović, predsjednik SGV-Pokret za ravnopravnost TK i Senad Pećanin, glavni i odgovorni urednik magazina “Dani”.

Poželio sam…

Osim nekih kapitalnih ulova poželim ponekad i da plivam. plivac 
Nekad bih igrao lopte kraj rijeke ili jezera. fudballer 
Dosta mi je lažnih medalja.  Angie je zaslužila svaku koju je dobila ( garantujem )!
Muzičar sam,  ciganski orkestarnekad bih pustio pokoju iz sveg glasa… Pobogu čovjek sam, nisam hajvan!
Želim roštiljati   rostiljljrazanjnja ne biti obavezan sa takmičarskim zahtjevima.
Takmičenja ostavljam “novim budalama” željnim dokazivanja! ( ja više ne vidim materijalni stimulans u tome, heh…možda sam ostario, a?)…
Ponekad volim i popiti pokoju  okruzen alkoholom( ne zamjerite mi!)
Jednostavno…
Vrijeme je za buđenje! budjenjnje 
Dok nekog ne opali po džepu… hajjj… nejseee…
Nisam vas napustio!
Naprotiv!
Hvala vam na riječima podrške. Angie nek’ radi kako hoće. Ja idem svojim putem ali nikad više neću biti SPORTSKI ribolovac!
Ako mi dragi A.dž.š. dozvoli, od sad idem u ribolov za svoj ćejf!
Do sad to nije bio slučaj!
BISTRO NARODE*

Hvala vam svima na podršci!

Od prestanka rata, sam sa Edinom Mešković (Angie) kojoj sam vjerni pratilac na svim njenim takmičenjima!
Nisam ja plovkaroš. Ja sam čekaroš! Šaran i tako to ali nejse… nećemo sad o tome!
Htio bih reći da iako će možda ovo pročitati neki članovi SRD “Rudar-Kreka-Tuzla” i da će možda poslati, neko od njih oportunih, post tj. repliku na moje izlaganje, smatram, gledajući u svoj džep (moram priznati da mi je on jedino mjerilo u ovakvim situacijama) da je ovo čisti promašaj… za sve ove poratne godine!
Pošto sam ribolovac vikendaš (ograničen sam zbog posla na subotu i nedjelju) stvarno mi se ne isplati angažman u nekom od ribolovnih klubova!
Dosta je sa mojom ljubavlju prema vođenju knjiga sa ribolovnih takmičenja (tu brigu vode sad neki drugi ljudi, ne vidim njihov interes u tome…hmm…), dosta mi je sa ekološkim prikazima totalne katastrofe u BiH vodama!
Poželio sam slobode!
Nadam se da me razumijete!
Znači, ne moram biti član nekog društva da bih nekome morao dokazivati da li znam nešto o ribama + ribolovni ispit jer masa totalnih amatera dođe na neko jezero ili rijeku i plati. Plati svoje neznanje! Blago njima kad imaju para. Ne, ne žalim se ali za tih nekoliko vikenda tokom sezone, mogu makar svojevoljno da odaberem destinaciju na kojoj ću loviti recimo šarane, ne plaćajući klupsku dozvolu!
Nadam se da me razumijete?
Možda će me lokalne dozvole malo više opaliti po džepu ali ću makar ići na mjesta sa potencijalno sigurnijim ulovom! Ne želim više da idem na takmičenja (sportska) sa mjestima koja neko “populariše” i uporno “promoviše” a tamo nema ribe ni za 500 gr. trosatnog ulova!

Poenta mog reagiranja je bila, da ne želim više da gubim vrijeme na tzv. republička takmičenja i “majstorice” sa RS-om!!!
Ni i u tz-kantonu se ne možemo međusobno a tek van kantona! Odlazak u RS takođe mijenja sliku totalno!
Želim biti free-ribolovac!
Nadam se da sam bio jasan!
Šaljite mi svoje postove, priloge, naravno ako imate vremena, gdje, kako, na koji način, otići u siguran ribolov! Ribolov, gdje domaćini garantuju ulov!
Hmm…
Dosta mi je “glume” i lažnog tapšanja” po ramenu radi uspjeha moje kolegice Angie, jedine koja od svih žena u BiH pa i RS-u zna vezati udicu kako treba!
Nagledao sam se svačega. Muževi im vezali predveze i tome sl. na svim federalnim i majstorica-takmičenjima!
Čak su se i kupale u vodi (jezero Vrutak-Hutovo tam’ neke godine!), van pravila takmičenja. Sudije ( i ja znam skoro sva sudijska pravila) nisu uvažile tu moju primjedbu! Samo da bi prošle neke takmičarke iz drugih regiona!
Sramota za BiH sport.