Arhive oznaka: slava

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

Advertisements

Angelina Jolie i Brad Pitt

Zakašnjeli post!

Mislio sam nešto više napisati u ponedjeljak 05. aprila ali poznavajući hirovitost filmskih zvijezda, odlučio sam da sačekam par dana. I nisam se prevario iako sad ovaj post gubi na aktuelnosti!

Ne bih ni sad pisao o ovome filmaškom dvojcu ali na svim medijima su ih toliko pompezno najavljivali da mi je dolazilo… Mal’ ne rekoh!

Možda u svijetu nešto znači UNHCR-ov ambasador dobre volje za koga se predstavlja Angelina. Kod nas vala ne! Možeš imati volje koliko hoćeš, situacija se neće bitnije promjeniti.

Ovako nam je kako nam je. Dok je ovakva vlast (guzonje)  gore a mi (narod) dolje i država podijeljena na hićme avlija, nema nam prosperiteta.

Drago mi jedino radi djece (i njihovih roditelja) koja su makar uspjela uhvatiti pokoji autogram ili novčani prilog. Isto sadaka!

E, jesu se vala i pretrgli! U p.m. 😛

Domaćem stanovništvu  to vjerovatno mnogo znači. Mene, iskreno da kažem, njihova posjeta nije oduševila! Ne znam zašto! Pitam se i sam. Može biti da sam bio zaokupljen nekim svojim problemima. Ko će ga sad znati…

Slavnom bračnom paru ovo dođe kao svojevrsna promocija. Čisto sumnjam da ovaj prelet preko Bosne ima neki dublji humanitarni karakter.

Evo tog članka!

http://www.bosnarije.com.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=401:angelina-jolie-i-brad-pitt-napustili-bih-bez-posjete-srebrenici&catid=1:najnovije-vijesti&Itemid=50

Ponedjeljak, 05. April 2010  -administrator-

Holivudska glumica i ambasadorica dobre volje UNHCR-a Anđelina Džoli (Angelina Jolie) i njen suprug, glumac Bred Pit (Brad Pitt), iako je bilo najavljeno, danas nisu posjetili Srebrenicu, odnosno Memorijalni centar u Potočarima, već su, nakon posjete Goraždu i Međeđi kod Višegrada, otputovali iz BiH.

Ovaj slavni holivudski par je nakon Goražda, gdje su razgovarali s članovima porodica smještenih u kolektivnom centru, posjetio Međeđu kod Višegrada i očekivalo se da će posjetiti i Srebrenicu.

U Potočarima su građani i novinarske ekipe čekale da slavni glumački par dođe u posjetu ovom gradu, ali to se nije dogodilo.

UNHCR u BiH saopštio je ranije da je Anđelina Džoli u BiH doputovala kako bi posjetila izbjeglice, povratnike, interno raseljene osobe i Rome, te da će o detaljima njenih aktivnosti javnost biti informisana po završetku posjete.

Bosanac ne bi bio bosanac kad ne bi “sprčio” nekog makar u šali! 😀

Došao Bred Pit u buregdžinicu kod Šefike i predstavi se:

-Hello! I'm Brad Pit!

A na to će Šefika:

-Qrac ćeš pit’ ako neš’ prvo jest’! :mrgreen:

 

Bajramska sofra

Bajrami su praznici mira i za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga.

Muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da ručaju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

Bajramska kuhinja ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna!bajramska_bamija

Domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan a negdje je u tradiciji da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.

Najčešća riječ koja se nalazi u imenima nacionalnih restorana – aščinica u Bosni i Hercegovini je, sofra.

U turskom jeziku, riječ sofra se koristi sa značenjem trpeze, stola za ručak (ručavanje)  a u bosanskom jeziku često ima prošireno značenje i na samo jelo pripremljeno i postavljeno bilo na sto ili na demirliju. burek_u_tepsiji

Mnogi su u svom djetinjstvu čuli riječi svojih starijih ukućana: “Ne diraj sofre, dolaze nam gosti”,  što znači: “Ne diraj jela koja su servirana za goste” ili “Bujrum, sofra je spremna”, što znači: “Izvolite, jelo je servirano!”

Bajramski ručak u Bosni i Hercegovini najčešće počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi neko varivo (sarma, bosanski lonac i slično),  zatim pite, pa pečeno meso sa povrćem te slatko.

Bosanska kuhinja mnogo toga duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Domaćica kuće obično za glavno jelo napravi begovu čorbu, bosanski lonac (bosanski paprikaš od povrća i mesa, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), hadžijski ćevap (teleći paprikaš), musaku (od faširanog mesa i krompira), različite dolme (punjeni crni luk i paprika) i sarmu (uvijeni listovi kiselog kupusa punjeni mesom i rižom). Na stolu su nezaobilazne i različite pite.

Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze – najčešće su teški, porijeklom turski i preliveni agdom. Za njihovu pripremu generalno je potrebno prilično kulinarsko iskustvo, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.

Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, na primjer, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif. Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 – 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

p.s.

U BiH se pite prave od mnogo čega a u nekim krajevima čak i od cvijeta bagrema!