Arhive oznaka: siromaštvo

Komentar mjeseca

Bez sumnje je to ova Intzko-va izjava koju djelomično citiram.

Strah, mržnja i inat već su opustošili društvo u BiH, uništavajući perspektivu mladim ljudima i dodatno opterećujući građane koji ionako nose prevelik teret – tvrdi međunarodni predstavnik u BiH Valentin Incko. Prema njegovim riječima, niski porivi i samointeresi još diktiraju način na koji se stvari rade a mnogi koji se pozivaju na te porive pronašli su formulu koja obezbjeđuje njihov vlastiti uspjeh ali koja proizvodi kriminal, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost.”

Stvarno nemam šta više za dodati.

U dvije-tri rečenice pametan čovjek realno opisao situaciju u BiH a ja se ubih ovdje mjesecima (pa i godinama) pišući o bosanskoj buraniji koja me, kad se nađe “uvređena”  i “životno ugrožena” nekim mojim postom, pošalje “unutrašnjim organima” na “informativni razgovor” što mi se upravo dešavalo ovih dana!

Tješi me to što nisam jedini u citiranju,  jedini u masi demonstranata, jedini kao aktivista raznih udruženja i pokreta građana!

Šarolika je starosna i obrazovna struktura onih koji na društenim mrežama zagovaraju ostavku vlade. Nisam ni tu jedini!

Tješi me to što nisam sam!

Na INFORMATIVNE RAZGOVORE bi onda trebalo dovesti masu prijavljenih na birou za zapošljavanje, omladinu bez perspektive, masu radnika koji primaju ili ne minimalac, masu otpuštenih, podobar broj ratnih vojnih invalida koji još čekaju da im se riješe neki egzistencijalni problemi, šehidske majke i djecu, poštene i trpećive penzionere…

Preko 100.000 naših građana na “informativnim razgovorima” bilo bi stvarno previše!

Jak je glas naroda. Glas raje koji pokriva sve domaće i svjetske community portale!

Prosurfajte malo. Uvjerite se!

Protestima su se ovaj put pridružili i naši iz  dijaspore što je za svaku pohvalu! Do sad su se   nekako i suzdržavali u komentarisanju BiH zbilje ali kad skontaše da se nemaju gdje vratiti i skrasiti (u Bosni i Hercegovini) poslije krvavo zarađenih novaca sa TRULOG ZAPADA, osvjestiše se, najzad!

Pozdrav od @ team-a bosnarije.com.ba portala!

Vaš TABKO*

Advertisements

Treba plakati dok se ovo čita!!!

Prenešeno bez uljepšavanja sa Magazina Start i foruma koji su reagovali na ovo! 

Isječci iz članka “Kako preživjeti starost”

… U istim ascincama jede i 83-godisnji Hamdo Zahirovic iz Sarajeva. No, iz malo drugacijihi razloga – neimastine. Svakog dana Hamdo ustane, raspremi krevet, ako ima snage istrese posteljinu i sa Bjelava silazi u centar grada:

– Na klupi posjedim jedan sat, a u pola 12 idem kod Hadzibajrica. Tamo pojedem corbu od dvije marke, uz nju dobijem i dva mala somunica. I to mi je sto pojedem svaki dan.

Njegova penzija izosi 180KM. Za rezije da 60 ili 70KM, u zavisnosti od toga koliko je oprezan bio prilikom trosenja proteklog mjeseca. Kada ima dobar dan ode do pekare Imaret:

– Uzmem jednu pogacu i ovaj jedan kolac u pekari i to je odmah marka. Tri dana mi to moze biti. Meso, pravo da ti kazem, ne znam kad sam kupio. Na pijacu odem, prosetam, malo pogledam. Samo oci naparim, nista vise.

Nekada ipak ne moze odoljeti:

– Ponekada mi prahne pa kupim koju papriku.

Iza 20. u mjesecu, Hamdo vise nema novaca pa kaze da se desava da nema ni tog jednog obroka:

– A da nisam ogladnio – jesam.

On prodaje stvari iz kuce – prodao je stari ugao, a razmislja o prodaji goblena koje je napravila njegova zena. Na spomen goblena Hamdo brizne u nekontrolisan plac:

– Sjetio sam je se. Bilo smo zajedno 62 godine. Srce joj je otkazalo i urmla je prosle godine. Ne mogu, nemam srca da prodajem njene goblene. Ona je to vezla. Sad sam sam.

Odjeca koju nosi stara je vise od 10 ili 20 godina, ali je Hamdo pazljivo cuva. Kako je do penzionisanja dobro zaradjivao i zivio sakupio je vliki broj odjela i kosulja:

– Sve to imam, i fine jakne. Jedino sto kupujem je unutarnji ves.

Danas, osim sto ne ide na more, ne moze sebi priustiti ni kupanja u kadi koliko bi zelio:

– Okupam se svakih sedam ili osam dana. Odakle bih inace platio struju za grijanje vode.

…. Dok razgovaramo sa Radom njenoj susjedki prilazi penzioner koji se predstavlja kao Drago. Pogleda paradajz pa ga ostavi. Kesice graha, krastavaca – osmotri pa ostavi. Kaze da kupuje s vremena na vrijeme, copka od ostatka penzije. Meso kupuje dva ili tri puta mjesecno, po 200 ili 300 grama:

– Vodim racuna da ne ostanem bez novca, raporedim. Od hrane ne kupujem nepotrebne stvari.

Taj dan zagledao je i povrce i cajeve koje prodaje Muniba Vrazalica. Iako ne govori mnogo, Muniba ispod glasa kaze da je cesto bila u situaciji da nema sta jesti:

– Dobre su mi ove zene na pijaci, pa posudim od njih i vratim kad meni i muzu dodje penzija.

…. U  moru nacina na koje se bh. penzioneri pokusavaju snaci veliki je broj onih koji na to cine na za njih najporazavajici nacin – prose. U maloj ulici na Bascarsiji zena, koja zbog stida ne zeli reci svoje ime, ulazi u radnje i trazi novac ili hranu. Radila je vise od 30 godina u gradjevinskoj firmi u Sarajevu, a danas ima penziju od 140KM. Zivi sa muzem koji nema penziju. U drugoj polovini mjeseca vise je gladna nego sita:

– Desi mi se da nemam sta da jedem. Kad naprosim onda imam. Idem od vrata do vrata i trazim hljeba. Ako mi neko da koju marku kupim hljeb, mlijeko ili povlaku. Nista drugo ne kupujem. Na pijacu odem da gledam.

I ona, kao i veliki broj penzionera, od brige za goli opstanak, nema vremena razmisljati o bilo kakvim vrstama hobija. Tek navecer, kad dodje kuci, preplavi je osjecaj stida:

– Osjecam se jako ponizeno. A nisam ja kriva sto moram traziti, stvarno nisam.

Ponizenim se osjeca i Hamdo Zahirovic:

– Ubija mi to moj pojam, moje ljudsko.

Malo ko od ovih ljudi vidi rjesenje za sebe. Veliki broj njih samo ceka smrt za koju se priprema uplacivanjem u pogrebna drustva. No, nerijetko se desi da se ocekivanja izjalove. Hamdo je tako 38 godina uplacivao sumu za suprugu, ali nako njene smrti ipak je morao dati 1.200KM za njen ukop. Za sebe uplacuje 30KM svakih sest mjeseci:

– Ne zelim da budem nekome na teret pa uplacujem za sebe. A reki su i da imas 400 maraka kad umres ako uplacujes – kaze Hamdo i gleda na sat. Skoro je podne i on ustaje uz pomoc stapa. Ide kod Hadzibajrica da pojede dnevno sljedovanje hrane koje mu je obezbjedila njegova dzava nakon 34 godnine pozdrtvovanog rada.