Arhive oznaka: propis

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Samoliječenje – trend ali i odgovornost

Htjeli vi to ili ne, morate priznati da ste ne mali broj puta svjesno zaobišli posjetu ljekaru nadajući se da će vam biti bolje ako uzmete neki lijek u obližnjoj apoteci! Svoj postupak ste racionalno pravdali zaobilaskom gužvi u pretrpanim ambulantama i željom da za svaku sitnicu ne otvarate bolovanje po svaku cijenu!

Ja sam svoju kućnu, priručnu apoteku, formirao već odavno. Silom prilika, naravno, pravdajući se gore pomenutim razlozima. Moram priznati da sam shebao zdravlje na  gore i moj primjer ne preporučujem nikome. Bojeći se podobrog odbijanja od plate kad si na bolovanju a i sve prisutnijim mobbingom (koji je toliko vidljiv da je to apsurd), odlučio sam se na samoliječenje kod kuće dok nije dotjeralo “cara do duvara”!

Na kraju sam ipak morao otići ljekaru i otvoriti OPRAVDANO  bolovanje. Još me ljekar napao s vrata: “Što mi se nisi ranije javio?”

Nigdje onog  galantnog persiranja! Kako on meni i ja njemu istom mjerom.

Još mi i on bio pristao na muku! Nekako preko volje, razgovor se sveo na:

-Ono isto boli, jel?

-Da!

-Imaš li lijekove?

-Imam.

-Znači, da ništa ne pišem?

-Ne piši, nemoj se zamarati! 😀

I ja njemu na per-si!

Vidio sam da se on nije ni mislio pretrgnuti i prepisati mi recept za neke od lijekova sa tzv. “esencijalne liste” na nekom od onih “obojenih” recepata. 

Morao sam platiti punu cijenu za lijekove. Nije mi bilo druge!

Osim šefa, niko od mojih radnih kolega nije ni nazvao da makar upita za moje trenutno zdravstveno stanje! Makar jedan utješan SMS, reda radi.

A svi nose brand-name odjeću i obuću i voze nove skupocjene automobile. Ja jedini sa oldtimerom na poslu! :mrgreen:

Šta kažu stručnjaci o samoliječenju?

Određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta a dio su trenda samoliječenja!

Posljednje decenije i u našim apotekama, u skladu s novim svjetskim trendovima samoliječenja, mnoge proizvode možemo nabaviti bez ljekarskog recepta. U SAD-u takva praksa postoji već odavno a u evropskim je zemljama počela znatno kasnije i tek posljednjih desetak godina polako zauzima svoje mjesto.

Jedna je od definicija lijeka u najširem smislu da je to supstanca koja, unesena u organizam, hemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. Zbog toga je prodaja lijekova strogo kontrolisana a obično se dobivaju samo na ljekarski recept. No, posljednjih decenija preovladava mišljenje čak i u stručnim krugovima, da kod blagih zdravstvenih problema nije baš uvijek potrebna posjeta ljekaru. Uz to, određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta. Za njih se sve češće koristi naziv OTC (od engleskog izraza “Over The Counter”), što bi u bukvalnom prevodu značilo “s druge strane recepture” ili kolokvijalnije, “preko pulta”. Tačnije, OTC su lijekovi i medicinski proizvodi koji se mogu dobiti i bez ljekarskog recepta.

U tu grupu proizvoda spadaju lijekovi prirodnog porijekla, medicinski proizvodi i lijekovi koji imaju nizak stepen toksičnosti, veliku terapijsku širinu, znatnu sigurnost kod mogućnosti predoziranja a moguće interakcije s drugim lijekovima svedene su na najmanju mjeru. Zato se mogu koristiti kod dobro poznatih indikacija i korisniku služiti za samoliječenje.

Samoliječenje kao trend

Od poticanja pacijenata na samoliječenje koristi ima i šira društvena zajednica  jer se time bitno smanjuju troškovi zdravstvenog osiguranja. Samoliječenje je važan element zdravstvenih sistema u modernim, razvijenim zemljama. To, naravno, podrazumijeva i veći nivo znanja o zdravlju i bolesti  pa se edukaciji pacijenata poklanja sve više pažnje. Ako se malo pažljivije analizira nivo znanja o zdravlju u pojedinim zemljama i razina dostignutog standarda, vrlo brzo ćemo uočiti da je ona u direktnoj korelaciji ili jednostavnije rečeno, što je viši standard života u nekoj zemlji, viši je i nivo znanja o zdravlju njezinih stanovnika.

Tome su se priključile i brojne farmaceutske firme i distributeri u BiH  pa tako svakodnevno možemo putem različitih medija (novine, radio, TV, javne tribine) dobiti najnovije informacije o pojedinim proizvodima. Te trendove, naravno, prati i uvažava svaka savremena država, koja regulativom kontrolira kvalitet i stavljanje u promet OTC proizvoda a na taj način, posredno  i jasnoću informacija namijenjenih pacijentu. Kako je ljudsko zdravlje vrlo osjetljivo područje, tako su i strogi zakoni koji reguliraju izdavanje dozvola za promet OTC proizvoda.

Samoliječenje kao trend, sve je raširenija pojava i u nas  jer se pomoću lako dostupnih OTC preparata mogu vrlo jeftino i brzo sanirati manji zdravstveni problemi.

Kod upotrebe OTC proizvoda važno je pridržavati se nekoliko osnovnih uputa:

  • prije korištenja obavezno je pažljivo pročitati oznake na proizvodu i uputstvu za korištenje,
  • ne prekoračiti preporučeno vrijeme upotrebe,
  • nikad ne uzimati veće doze od preporučenih (ovdje ne vrijedi pravilo “više je bolje”),
  • uvijek pročitati i sastav OTC preparata zbog mogućih reakcija i preosjetljivosti,
  • pažljivo pročitati indikacije i nuspojave kao i napomene, kad je ipak bolje potražiti savjet ljekara,
  • ljekara obavezno informirati o svim u međuvremenu korištenim OTC proizvodima, kako bi se spriječila moguća međudjelovanja s novim lijekom koji je već propisan,
  • ne koristiti proizvod nakon isteka roka trajanja.

Uloga ljekara

Veliku ulogu u informisanju pacijenata o OTC proizvodima ima ljekar. Zahvaljujući njegovom obrazovanju i trajnom stručnom usavršavanju kao i dostupnosti pacijentu, on je svakodnevno u prilici dati informacije, savjetovati i promijeniti eventualno pogrešno zdravstveno ponašanje pacijenta.

U većini evropskih zemalja OTC proizvodi prodaju se isključivo u apotekama a u SAD-u je dopuštena prodaja i u samoposlugama. Međutim, pacijent koji nabavlja lijek u apoteci u prednosti je pred onim koji prividno ima veću slobodu da OTC proizvod nabavi i u distributivnoj mreži supermarketa jer ljekar je, zahvaljujući specifičnu obrazovanju i iskustvu, osoba s kojom se treba posavjetovati prilikom kupnje OTC proizvoda. Naravno da će kao profesionalac koji razumije ograničenja automedikacije, savjetovati pacijenta da potraži savjet ljekara kad na temelju svoje stručnosti i iskustva procijeni da je to ipak potrebno.

No, ne smije se zaboraviti ni vlastitu odgovornost prema zdravlju i bolesti, kao ni odgovornost kad je u pitanju korištenje OTC proizvoda.

Što je dostupno u Bosni i Hercegovini?!

U našoj zemlji bez recepta se mogu dobiti proizvodi za sljedeće namjene:

  • kombinacije vitamina i minerala koje odgovaraju preporučenim dnevnim dozama,
  • antireumatici za lokalnu upotrebu,
  • antiseptici za lokalnu upotrebu,
  • preparati za lokalnu i oralnu terapiju nosne sluznice,
  • antihistaminici za lokalnu upotrebu,
  • sekretolitici i mukolitici,
  • antimikotici i dermatici za lokalnu primjenu,
  • laksativi i karminativi,
  • antidijaroici,
  • eupeptici i antacidi,
  • lokalni preparati koji se primjenjuju kod bolesti vena,
  • neki preparati koji djeluju na bolesti oka i uha,
  • nenarkotički analgetici i antipiretici i njihove kombinacije u dozama koje ne izazivaju toksična djelovanja,
  • biljni proizvodi blagog djelovanja.

Sve kategorije proizvoda mogu se sa sigurnošću koristiti i bez ljekarske preporuke pod uslovom da se strogo pridržavate propisanih uputa o indikacijama, dozama i dužini upotrebe kao i o mogućim nuspojavama. Dobro je pri kupnji iskoristiti znanje i iskustvo ljekara a o korištenju upoznati i ljekara porodične medicine prilikom sljedećeg susreta.

Zapamtite da korištenje OTC proizvoda u svakom slučaju znači i vašu veća odgovornost za vlastito zdravlje.

p.s.

Sad je do vas!