Otporna i žilava, bosanska je birokracija preživjela rat i razgranala se u skoro nezamislivim razmjerima!
Ova zemlja ima 180 ministara i po jednog premijera na 300.000 stanovnika?! Zahvaljujući svom uređenju, BiH se u ovom času može pohvaliti da više od polovine prihoda ubranih od poreza građana troši na plate uposlenika u birokratskom aparatu a uporedi li se sa drugim zemljama, onda postaje posve jasno da mnogo bržim koracima nego ka Evropi – grabimo put Nigerije, apsolutnog svjetskog šampiona birokracije…
I da se ne zaboravi!
Koliko ministara, toliko kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, putne dnevnice, vanredne isplate za izgaranja na poslu i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna…
Da vam sad pišem o svim birokratskim primjerima, trebao bi samo poseban blog na tu temu a ja vala nisam lud da trošim svoje prstiće na to kad već ionako sve !
Ako se trenutno ne možete sjetiti nekog konkretnog primjera, rado ću vam slikovito predočiti barem jedan!
Svima vama poznati su redovi, mučenje naroda i šikaniranje kod izdavanja lične karte, zamjene iste, prijave ili odjave prebivališta i tome sl. i to sve od poslovično drskih šalterskih službenika!
Nadam se da vam ne treba više primjera. Mislim da je i ovo dovoljno.
Nisam statističar. Nisam se školovao za to da narod mjerim aršinom *normalnih evropskih i svjetskih prosjeka* jer bosanca ti ne možeš staviti u klasične zapadnoevropske i svjetske okvire!
Ne da se on. Bosanac. On živi, radi, ćuti i trpi one koje je sam *svojom slobodnom voljom* izabrao na izborima i tješi se da mu ne bude još gore!
Ako ovo nisu BOSNARIJE, heb'ga onda! Promašio sam post i džabe zamarao svoje prstiće!
Hajd’ zdravo…
