Arhive oznaka: povratak

POMOZI NAM BOŽE!

sto godina vladavine

POGLEDAJ IH BOŽE (a i vi narode)!

U PROSJEKU SU U VRHU VLASTI PO PETNAEST GODINA I OSTAT ĆE DO KRAJA ŽIVOTA!

Da se podsjetimo…

SDA i SULEJMAN TIHIĆ
Stranka demokratske akcije osnovana je 1990. Prvi predsjednik bio je Alija Izetbegović. Na čelu stranke ostaje do oktobra 2001. godine i Trećeg kongresa. Od tada do  Konvencije od neki dan (01.02.2013. god.), kada su članovi SDA glasanjem za jedinstvenu listu predsjedniku Tihiću produžili mandat za još dvije godine. U međuvremenu se u SDA pojavio pojam “dogovorena demokratija” i podjela moći predsjednika i zamjenika po principu pola-pola. Do 2015. bit’ će punih 14 godina vladavine Sulejmana Tihića.

SNSD i MILORAD DODIK
Milorad Dodik je na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata 17 godina. I sama stranka zove se Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik. Na Saboru SNSD-a 2011. godine na glasanju niko nije bio protiv Dodika.

SDP BiH i ZLATKO LAGUMDŽIJA
U SDP-u se smije biti protiv. Samo jednom. Druga šansa ne postoji. U to su se uvjerili Miro Lazović, Ivo Komšić, Sead Avdić, Nermin Pećanac, Bogić Bogićević, Željko Komšić i Nijaz Duraković. Lagumdžija je na čelu stranke od 1997. godine!

PDP i MLADEN IVANIĆ
U početku je imao protivkandidate, danas ih nema. Mladen Ivanić je osnivač Partije demokratskog progresa i njen predsjednik od 1999. godine a  2007. godine, na četvrtom Saboru PDP-a, po treći je put izabran za predsjednika. Protivkandidata na šestom stranačkom Saboru 2011. Ivanić nije ni imao.

STRANKA ZA BiH i HARIS SILAJDŽIĆ
Stranku za BiH osnovao je Haris Silajdžić 1996. godine. Taj 16-godišnji kontinuitet vladavine prekinuo je prošle godine. Vodstvo je prepustio Ameru Jerlagiću, koji je vršilac dužnosti predsjednika. Nije isključena mogućnost povratka osnivača. Naime, više se puta Silajdžić opraštao od vođenja stranke  ali se svaki put vraćao. Prvi put je otišao 2001. godine, vratio se 2002.  i iste godine ponovo otišao. Vratio se 2005. a nakon poraza na Općim izborima 2010. ponovo se povukao. Još jedan povratak 2012. a zatim i ponovno povlačenje.

HDZ BiH i DRAGAN ČOVIĆ
HDZ BiH je osnovan 1990. godine. Godine 1998. u HDZ-u dolazi do unutarstranačkih tenzija izazvanih smrću najuticajnijeg  čovjeka među Hrvatima u BiH, Gojka Šuška.  Božo Ljubić postaje ozbiljan kandidat za novog predsjednika, no stranačka baza se otvoreno suprotstavlja i Ante Jelavić pobjeđuje na izborima. Godine 2000.  visoki predstavnik smjenjuje niz ‘dužnosnika’. Marta 2001. jedinstvena Hrvatska demokratska zajednica.  Prvi predsjednički mandat Dragan Čović je dobio juna 2005. godine, kada je porazio najozbiljnijeg protivkandidata Božu Ljubića a ovaj ga optužio za izbornu krađu.  Od 2006. dolazi do raskola između Čovića i Ljubića, koji osniva HDZ 1990 kojim i danas suvereno vlada.

(izvor: FTV)

Dijaspora je odlučila… Nećemo u Bosnu (pa i Hercegovinu)!

Ovaj put sam odlučio malo da pišem, više da citiram!

Na to me ponukao članak koji se kao munja proširio internetom (web-portali,  forumi, blogovi) a svoj odjek konačno dobio i na moćnom Facebook-u!

Link: http://www.port.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=23508%3Avana-vijest-za-imigrante-iz-bih-doivotna-novana-pomo-za-povratnike-iz-holandije&catid=123%3Aizdvojeno&Itemid=250

Crtice sa  foruma sa BiH predznakom!  O pravopisu, vokabularu i “velikoj ljubavi” prema BiH ne bih sad komentarisao. Lično mišljenje bih najradije zadržao za sebe iako bih volio da pojedine komentatore sa foruma nikad ne sretnem u životu!

***

OVO JE KAO  NEKAKAV UVOD SA FORUMSKIM PITANJEM!

Mislite li se vracati? Kada? Sta vas sada sprijevaca?

Za one koji ne misle, zasto?

***

Ne mislim se vracati..Razlozi su moja privatna stvar..

***

ne mislim se vrachat,,,,

a zashto,,,pa zato sto dole nemam nikakve buducnosti,,,ovdije sam mnogo toga postigla sa samo 24 godine zivota,,a sta cu josh da ostvarim za narednih 10 godina,,,ili 20 godina…o tome u Bosni mogu samo sanjat…

drugo,, Yasminina mi je buducnost jako bitna..i zelim da ima sve sto ja nisam imala..

trece,,,strah me da se opet ne zarati,,i nebi da moje djete prodje kroz onaj pakao kroz koji sam ja proshla,,,ili da bude wittness ubijanju,,i sta ti ja znam..teroru…

cetvrto…u Bosni nishta nemam,,osim familije,,,koju mogu posjetit ako hochu…

peto…nisam u Bosni bila ima,,,iha haaa….tako da sam skroz ohladila…

sesto…nema shesto Laughing Laughing Laughing

ja mislim da je to to…

***

ma ljudi koji su makar malo okusili zapad nikada im nepada na pamet da se vrate u bih ili na balkan.zašto??e pa jer ovdje na ovom balkanu nema posla budučnossti .prosperiteta ni malo .tamo ljudi rade imaju para o kojim bi ovdjesamo sanjali sigurno.

***

Moj otac bi vec mozda sad bio mrtav da je dole.Zasto?Zato sto ne bi imo para za operacije koje je ovde imo DZABE !!!Operacije za tumor,et.

Tamo za skolovanje,slabooo ,finansijski bi bilo nemoguce

Nesto nisam volila lozenje vatre i da ono kad se zimi budim,smrznem se ko luda dok se vatra ne nalozi .Cistit suvenire ,sporet,non stop prati nestoo,a prlja se svake minutee vise nego ovde.

Vratila bii se jedino zbog rodbine i zbog zdravije hrane,i sto volim moj rodni kraj i onaj svjezi cisti zrak. Al nisu to dovoljni razlozi za povratak.Vise je razloga za ostanak.Mnogoooo vise.

***

Pa razlog je jednostavan a to je grad u kojem sam rodjen i gdje smo zivjeli u tkz. RS i za nas tamo nema nikakve buducnosti a ima jos tu brdo razloga samo sto je ovaj najbitniji i koji nas je natjerao da dodjemo u dijasporu.

Izbjeglica si svagdje ako nisi na svome te da sam nekom gradu u Bosni ili ovdje, meni je nekako svejedno kad sa tamo ne mogu vratiti. A u dijaspori barem od nasih zarada mozemo pomoci nasima u Bosni i sebi nesto ostvariti ovdje.
 

***

Rijetko se ko vrati nazad.Primjer nasih ljudi koji su sezdesetih godina otisli da rade i zive u Zapadnu Europu.Vracaju se sada kad su dobili penzije.Ja sam napustio BiH 1997. godine i ne mislim se nikad da vratim.Zasto?Da zivis ovdje samo bi ti se reklo.

***

nesto slicno ko i eminica….
sva mi famelija po inostranstvu
dole nemam nikog od dalje famelije
ne vidim nista dole …osim posjete…i sjecanja
sve ovo sto se desilo….mozda je utjecalo na to…da nikad neznas ….sta jos moze biti.

plac imamo dole….i u buducnosti mislimo napraviti nesto..da mozemo otici u svoju kucu..da se nikom ne smeta Laughing

ma u stvari koce ga znat Rolling Eyes

***

a ja,ne bi se vratila zbog vehabija iii straha od rata hehe….
I dosta je i nacionalizma.Ovdje gdje sam sad,ima dosta nasih sto nisu nacionalisti,al ovi sto jesu,njih manje-vise izbjegavam.

***

To ti je to draga moja,sto si duze tu gdje jesi, sve te vise neko ili nesto veze za to mjesto i samim ti onemogucava ili usporava povratak.

Ja sam se sama sebi bila zaklela da cu se u roku 5 god vratiti a jos uvijek sam tu (14,5 god)

Vecina nas vjeruje u povratak Arrow jednog lijepog dana Razz Wink

***

Onog dana kad sam krocila u Canadu nasa misljenja su bila ostat tu zavrsit nesto skole moji tokom tog vremena nesto novca zaradit i nazad odakle se i doslo! Medzutim sestra se udade, evo sad i ja, ovdje se nesto steklo, svi radimo vremenom se jos vise postize tako da haman povrat nazad u Bosnu bjese samo san. Otici u posjetu to podrzavam bez daljnjeg al’ vratiti se nazad pa moj zivot je ovdje! Sto je najvaznije moji najdrazi su tu, ja nemam u Bosni sta traziti osim odmora mjesec dana da se eto srcu ugodi

***

Hmmm…Neznam. Ja kol`ko zelim, tol`ko se i bojim povratka. Kad, i ako steknem odredjenu sumu novca [nista previse, samo da mogu zivjeti zivot koji nije nimalo mukotrpan] vraticu se.
Predhodno cu, zlu netrebalo, stavit USA pasword u djep Smile

Moji su svi dole.Svi rade, fino zaradjuju i jos finije zive. Mnogo finije neg` mi ovdje. Nevidim sto bi moja djeca imala buducnost samo ako su vani!?.Pa tolko ih je u dijaspori koji su zavrsili na krivom putu !

***

Bravo za iskrenost, bravo za jedno prilicno dobro obrazlozenje!

Ja bih na ovo pitanje ovako odgovorio, vjrujrm da ce dosta raje da se nadje zajedno samnom u ovome!?

Ne slazem se da je zivot vani nesto poseban nego u BiH , problem nije ni lozenje vatre ni rad ovakav ili onakav jer vecina nas i ovdje radi dirinci i crnci na teskim poslovima i sa kreditima do guse uvaljenim. Problem je drustveno uredjenje kapitalizam koji nas tare i u BiH i vani, iz tog razloga nije nama dobro ni vani ni u BiH, sve je to zivot na kredu, skoro pa robovlasnistvo. Ono sto je razlika od dva zla je to sto me niko po imenu ne odredjuje u neke glupe nacionalisticke skupine!

Ja cu se vratiti, kad se steknu uslovi za socijalisticku revoluciju u mojoj zemlji, da zajedno sa radnicima i seljacima dam svoj doprinos bratstvu i jedinstvu gradeci jednu slobodnu i pravednu zemlju!

P.S.

Ako postoji nekakva vremenska masina najradije bih se vratio u 1980. da pokusam uticati na promjenu koja ce doci onih krvavih 1990-tih, godina zla i ljudske gluposti!

***

hellon ne slazem se da je sve u kreditu. Ja nemam kredita ni jednog pa zivim bez njega. Sto se Bosne tice problem je sto se nema dovoljno posla. Toliko je dole ne zaposlenih

***

Ok, minkice, ti nisi mozda u kreditu ali okreni se oko sebe, pogledaj svoje komsije, pored nas stranaca vidi kako zive obicni kanadjani recimo.
A posao kao posao nije vrjedan ako od njega nemozes da pokrijes bar one osnovne zivotne potrebe, u BiH bi posla bilo da nije one ogavne politike kojom se narod jos uvijeg zaglupljuje i nada.

***

Ne moras da dizes kredite , ali ako hoces da se * sa novim autom, skupljom kucom od moje, da imas skuplju graderobu od moje, onda ces ti biti u kreditima do guse
Ja sam ovdje skoro 10 godina i imam samo kredit za kucu, i to je sve
Ali, i to jos 5 godina i ja cu isplatiti svoju kucu Very Happy
U Bosni koja je moja domovina, prvo treba da napravimo drzavu, jer BiH kakva je sada i nije drzava
Socijalisticka revolucija?
haluciniras , jer ljudi znaju sta je socijalizam i komunizam, pa nikada se ne ponovio BiH

***

Nema nista od Bosne sve dok one *uzonje su na vlasti! Oni za svoj dzep grabe a bas ih briga za drugi narod. Nedaju narodu ni ono sto je novca zaluzio a kamoli sta vise. Lijecenja su uzas, ako nemas dubok dzep da potplatis mozes umrijeti niko te nece ni pogledati. Zalosno ali istinito Wink
Ovdje narod koji je u kreditu zaradi novca pa i vraca svoj kredit a de nek neko u Bosni digne kredit i otplacuje svakog mjeseca odredjenu sumu novca. Ova ti drzava u jednu ruku da a u drugu i uzme to sto ti je dala al ti ipak da, omoguci ti fin zivot i bez kredita samo ako zelis raditi. Sto je najvaznije posla ima za sve. Oni koji ne mogu raditi zbog bolesti imaju pomoc od drzave koja im omogucava fin zivot i topli dom.
Bosna je moja zemlja, zemlja mojih djedova, volim je i volim njen narod al nazalost dole nema zivota jos za dobrih par godina! Mozda nikad nece ni biti sve dok se svi ne potrudimo i izgradimo nesto od te zemlje

***

nemislim se vracat naskoro,mozda tamo nekad kasnije kad se malo dole normalizuje zivot a ne trenutno dok lopovi i mafija politicari doktori daju ti zivot na infuziju,ocekuj smrt svaki dan i ucjenjivanja kao i da je RAT.

Ovdje dje sam sada mi je Ellhamdullila netreba mi vise,radim studiram i gradim sebi buducnost ,cilj mi nije da postanem milioner i da uzimam neke kredite kao sto nasi mnogi uzimaju pa moraju da rade od jutra do sutra.Radim skroman posao i skromno zaradujem,platim racune sve ostalo smao jedem i pijem i putujem.A ovdje se moze fino zivjet o malo para ako ne pucas na luksuz.
Dovoljno mi je kad posjetim BIH jednom u godini nasitim se one nepravde

***

nisi naveo/la u koju Bosnu se vracati te ako si patriota uzmi Nick “Vrelo Bosne” ili sl.
Svak ima pravo da zivi tamo gdje mu je bolje i sigurnije jer i tako smo svi ovdje u Bosni socijalni slucajevi Rolling Eyes

***

Upravo zbog nacionalizma i straha od rata,mnogi nece se vracati.Rat kod nas moze da bude dok si reko keks,upravo jer je previse nacionalista ovakih ko ti. Tj. mislim da ima jos uvjek mnogo nacionalizma i kod Srba i Hrvata i Muslimana.
Najljepse je meni u mojoj Kanadi. Zaboravit i rat i nacionalizam,samo jos da ga po forumima nema,bilo bi perfektno. Al to je nemoguce Confused

***

sigurno da bi se vratio u bosnu ali kako vas vecina zna uslova za povratak zasada nema – prvi i osnovni uslov je posao da covjek moze normalno da zivi i za slucaj potrebe plati eventualno lijecenje

posto taj osnovni uslov za sada ne mogu da ostvarim namece se logicno odgovor – za sada nema povratka

eto to je kratki i jednostavni odgovor a da bi se volio vratiti – bi brate i to od srca

***

bio sam citav rat u bosni ratista gorazde treskavica igman sve sam to prosao danas sam u americi 6 godina napravio sam sebi kucu na ilidzi sad je u zavrsnoj fazi i svi ovi koi kukaju da u bosni nemaju ovo ili ono to su osobe maloljetne koje neznaju ni sta jeto svoj na svome ali me cudi kakvi su to roditelji koi im ne skrecu paznju da su svugde nepozelni po inostranstvima jase ako bogda vracam i jedva cekam taj dan zivim za tomenije bolje vozati golf2 i biti sa svoima sunarodnjacima nego voziti novog mercedesa i biti prazne duse

***

Pa sta koga briga da li cu se vratiti ili ne
To je iskljucivo moj problem
A opet je ko biva Bosna sretna sto se mi vracamo, jel
Mene uopste ne interesuju kritike na racun onih koji se ne zele vratiti
To je licna stvar i nema ko meni sta prebacivati ako zelim da ostanem
Imam u Bosni kucu, a imam i ovdje, ali mislim da cu ostati ovdje
Uostalom ima vremena do penzije Very Happy

***

Mozda bi se neki i vratili ali gdje?Ostavili pusta zgarista,pa bi valjalo to ponovo praviti a ljudi u poodmaklim godinama,mozda nemaju ni para jer sve kosta da se ponovo napravi,pa hajde onda vadi skupe gradjevinske dozvole i da sad ne nabrajam sta sve ne,a zivot je tamo,aman,veoma lijep,pogotovo u Dodikovoj kvazi-drzavi.Iskre sijevaju,a ja bih volio da vidim pravu vatru,pa da se napokon jos jednom pogledam sa djikanima oci u oci i da kazem da je kucnuo i taj sat,pa da se vise raskrci ljudski sljam po Bosni.

***

Znas kako mi je dosadijo narod koji kuka omg ja taj narod ne shvacam zar i ono sto imaju malo him ja da zivim nako kosto neki zive u sarajevu svaki dan bi se zahvalila bogu sto imam covjece to narod u crnim mantilima ,gospodini,a cure moji godina kako su ljepo obuceni kad sam ja vidjela sta nosam a sta oni pa mi radimo ovdje gdje ja zivim jako da bi imala nesto i sta na kraju ova drazava nas odrpa nikad placu ne dobivas kolko zaradis na ruke pola ti uzmu sve sto vise zaradis vise ti uzmu i sto je najgore kad napunis 18 moras placati pola stana kako je sve to glupo mislim nekim narodu je tako lako reci nemam ovo nemam ono ja kad je moja tetka kukala htjela sam da joj kazem da z… usta kaze patimo se patimo a kaka joj je stan naljepsi od sviju a dosla da mi kuka mrzim osobe koje nisu zahvalne sta imaju

***

Ja imam drugu sliku o Bosni jer vidim drugim ocima.U Sarajevu sam bio jer imam rodbinu i oni zive k'o lordovi zahvaljujuci jednom od rodjaka koji je tokom rata bio na dobrom polozaju u MUP-u pa ima veze i zaposlio je svu rodbinu na dobro placena mjesta.Osim toga,vecina mojih prihatelja sto iz Sarajeva,Tesnja i Zenice ima fakultet i jedni su profesori na Univerzitetu,hirurzi,menadzeri u bankama i nekoliko njih radi za poznate americke korporacije u Sarajevu.Jedan je poznati glumac i ni njemu nije lose.Zarade od 1200 do 2000 maraka mjesecno sto je puno para za Bosnu.
Medjutim,to je samo mali broj,zanemarujuci.Prosetah malo po gradu i malo malo vidim starce kako rove po smecu i traze hranu.Mislio sam da traze sekundarne sirovine ali kad sam vidio da stari djed jede koru hljeba iz smeca,grlo mi se steglo i mislio sam da cu da zaplacem.Cure fino obucene,nema sta,imaju para za pice i cigare.Izadjem iz kafica,a na ulici male kurvice,mozda jos maloljetne,hvataju se za stare muskarce.Fuj,ja pedofila,a policajac stoji malo dalje,vidi sta se desava i ja ga pitam sto ne reaguje,a on kaze da se zbog tih stvari gubi posao,a on ima zenu i dijete.Mora ih nekako prehraniti.Guzonje se *ju u boljem znacenju.Odem u Tesanj,sretnem svoju staru raju,niko nema cestito zuba u glavi.Zale se kako puno rade kod privatnika,prekovremeni rad im nije placen.Jedan je nazvao gazdu da je bolestan,nece raditi taj dan,a gazda mu rekao da vise ne dolazi na posao.Kod drugog gazde dobijes odmor svake druge godine sedam dana.O borcima slabo ko brine,oni kao nesto prijete ali nemaju odlucnosti da razbucaju vlast kao sto su razbucali dusmanina.U Zenici opet nisam bio siguran hocu li se ziv vratiti kuci kad izadjem vam sa rajom.Samo neke tuce i pucnjava.O kradjama da i ne pricam,toga je bilo u Zenici i prije rata puno.
Sto se tice Amerike,ima puno mogucnosti da covijek uspije ali treba biti uporan.Posto ima puno prljave igre,treba nauciti da budes fin sa svima,a igras svoju igru i udaras nisko dok niko ne vidi.Sad sto neko ne moze da priusti neku dobru odjecu koju zeli…Pa i ja bih svaki dan da nosim dizajnersku odjecu poznatih brendova ali ne mogu i ne opterecujem se time.Posvetio sam se skoli u proslosti i sad mi je fino.Ako ostanes obicni radnik negdje u fabrici,good luck,odose ledja.

***

Ne znam gdje zivis Tvoja Malena ali u svakoj drzavi se mora porez da placa jer drzava mora imati prihod.Ne znam koja je to drzava koja uzima 50 % od gross zarade.Imam podatke jos iz skole da u USA gradjanin u prosjeku plati 27 % poreza,dok je u zapadno-europskim zemljama porez znatno veci,mislim da je u Njemackoj bio prosjek 33 ili 35 %.Zato Zapadna Europa ima prilicno dobro rijeseno zdravstveno osiguranje i druge beneficije.Porez se uvijek placao i mora da se placa.Znas kako kazu da su smrt i porez sigurne stvari u zivotu,zato nemoj da se opterecujes.Moraju se od necega stvoriti pare za ceste,skolstvo,vojsku,politicare itd.Mislim da si jos mlada da shvatis neke stvari.Naravno da ni ja ne volim da platim porez ali sta ces kad se mora.Udri brigu na veselje,ima mnogo lijepih stvari u zivotu.
U Americi je porez progresivan,sto znaci sto vise zaradis,vise i platis poreza.
Ako si low income,onda malo i platis,neko nikako.

***

mislim da oni vise oduzimaju te takse iz razloga sto imaju svoj lijen narod koji je tu rodjen odrasto i odlucio se da lijencari te dobija pare od drzave i zivi. Rodi 10 djece pa uziva covjek, a djeca hodaju vani gologuza i gladna vazno je da roditelji imaju za pivo i party…. Ne vjencavaju se, pa sto bi imaju vece primanje kao nevjencan par, a ona kao samohrana majka prima vise sa toliko djece nego sto neko zaradi mjesecno…
Nije mi krivo za narod koji se naselio pa nezna ni jezika neradi, krivo mi za njihove… A oni opet naseljenike proganjaju da idu u skolu, te da traze poslove, a njihovi sjede na drzavnom od rodjenja

***

Ja sam bivseg molila da se vratimo u BiH nije htio…

a sad mi se i ne ide u BiH jer svi moji su ovdje Confused

***

Gdje god živiš , tamo ti je dom , zavoli okolinu gdje živiš i prilagodi se , utopi se sa okolinom,……… voli područje gdje je perspektiva a nostalgija je nostalgija – hebat je Laughing

***

Ma neeee,kukaju sto nemaju socijalu da bi se mogli izlezavati a kupiti pare,sto moraju da uce jezik i tako to.

***

Pa učiti jezik i kulturu države u kojoj živimo je za mene nešto sasvim normalno, onaj ko tvrdi drugačije – njega treba protjerati , vratiti onamo odakle je došao.
A ako neće raditi , onda pogotovo

Meni je ovog preseravanja s foruma i previše.

Kome nije, nek’ posjeti neke od foruma na bosanskom jeziku i nek se uvjeri!

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Sjećate li se ratnih novčanih bonova?

Itekako se sjećam i dok sam živ neću ih zaboraviti! Šućur Allahu pa me pamet još dobro služi!

E, sad, 40 ovakvih je značilo kutija najgorih cigareta… (Vek, Niko i Drina zamotana u papir od OSLOBOĐENJE novina)!

Za dvije cigare sam mogao dobiti “ono u ono”!

Ko ne vjeruje…

Haj b000! A što bi vi meni vjerovali? Muško sam. Znam za koliko mi je nuđeno!

Kako je rat napredovao prvobitni bon od 10.000 dinara je devalvirao strahovito. Na slici vidite ručno pravljenu motalicu ali ovaj put sa novčanicom od 100.000 dinara (iako pre-tiskom na njoj piše broj 10) za koju si mogao kupiti samo jednu ili u najboljem slučaju, dvije cigarete. Ovdje je sve original “ratno” osim Samsona kojeg i dan danas kupujem u obližnjem shop-u!

Biznisom su se bavile izbjeglice iz podrinja koje smo velikodušno primili u osnovnu školu “Franjo Rezač” koju su sad vlastodršci prekrstili u “Kreka”!

Hmm. I mrtav Franjo im smetao. Eh, svašta!

Na što su se nama žalile izbjeglice

-slab smještaj,

-jednolična ishrana u zajedničkoj menzi,

-nedostatak dovoljnog broja sanitarnih čvorova i mogućnost obavljanja higijene,

-žal za rodnim krajem i tako to…

OK! Uvažavao sam njihove žalbe. Bili su u pravu!

Na što smo se mi žalili izbjeglicama

-na neurednost (kao da nisu muslimani kakvim su nam se predstavljali),

-spolne bolesti

-hajvansko ponašanje,

-po cijeli dan slušali Cecu Veličković (‘arkanOVCU’) i ostalu srbo-četničku muzičku ergelu a u međuvremenu posjećivali mesdžid,

-na neodlazak izbjeglih vojno sposobnih muškaraca na ratište a tražili od nas tuzlaka da im vratimo imanja, domove i njihovo dostojanstvo,

-na njihovo vozikanje automobilima kad je litar dizela koštao 40 DM (ondašnjih),

-na njihov šverc živežnim namirnicama kad smo mi (tuzlaci) bili gladni a oni osioni (nigdje brašna, soli a Tuzla grad soli, ulja kojeg smo mi dobivali oko 1 dl po domaćinstvu mjesečno a oni prodavali na litre i tome sl.),

-mrzili su nas bezrazložno umjesto da mi mrzimo njih, najgoru pogan što je ova Bosna iznjedrila! Biva, što i nama nisu kuće i zgrade spaljene, bolje bi ih razumjeli! Hmm…

Ima toga još da sad ne nabrajam. Otišao bih predaleko…

Izbjeglice nisu uvažile naša mišljenja i pritužbe!

Moji lični utisci i zamjerke spram izbjeglica

-neobrazovana rulja koja ne zna ni selam nazvati kako treba,

-neškolovanost (sav jad i čemer tamnog bosanskog vilajeta se stuštio u Tuzlu i naš kanton),

-glasno slušanje muzike (+ ekavica) od njihovih haračlija (srbo-četnika) kao u inat nama domicilnim,

-seks za dvije cigarete (da sam muslimanka ne bih se tako jeftino prodao),

-supruge šehida su se još za rata udavale za drugog (nisu još ni prežalile svog muža) a primale (i dan danas primaju) pomoć od države,

-dokopale se Švedske, Amerike, Njemačke i sad mi se smiješe sa naslovnica Facebook-a i drugih društvenih mreža i još mi kažu da sam budala i glup što i ja nisam za njima otišao tamo! A ko bi vam branio Bosnu i Hercegovinu onda?! Hmm…

Idemo dalje…

-njihova djeca (mnoga od njih djeca LETEĆIH HOLANĐANA) i ne pomišljaju na povratak jer se i nemaju na što vratiti… njihova je budućnost TRULI ZAPAD a on se kosi sa našom bosanskom (pa  i islamskom ako hoćete) tradicijom,

-sad me banuju (udaljuju) sa chat-mreža i community portala jer biva  ja sam, njihovoj patnji, najveća briga i brana povratku!

Jesam zaheban, a?

Rekoh ja sebi da neću više pisati duge postove jer njih niko neće da čita. Raja radije gleda slike.

E, pa, tabko* vas je i onda skonto a kamoli sad!

Gamad ostaje gamad. Iz dimija se ne može izaći. To vam je božiji usud! Neka vam je na sramotu što perete američka, švedska ili njemačka govna u WC-ima!

To je vaš krajnji domet i to me tješi! Nema od vas haira!

p.s.

Post u vječnoj doradi… (nisam još sve rekooo….)

Manet…

TABKO*

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Poziv Kačavendi da oda počast žrtvama na Kapiji

Udruženje građana „Front“ pozvalo je vladiku zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavendu da u svojstvu visokog dostojanstvenika Srpske pravoslavne crkve, te kao predsjedavajući Međureligijskog vijeća, u duhu kulture dijaloga i u cilju pružanja podrške procesu pomirenja naroda i manjina, te procesu održivog povratka izbjeglih i raseljenih, zajedno sa predstavnicima nevladinog sektora u Tuzli na tuzlanskoj Kapiji oda počast nevinim žrtvama i obavi posjetu srbima povratnicima na Majevici koji traže pomoć zbog teških uslova života.

vasilije-poziv

 
Poziv je proslijeđen i u vladičanske dvore u Bijeljini povodom planirane posjete vladike Kačavende Tuzli u nedjelju, 04.10.2009. godine.

Biva danas! 

Hajde de, da i to čudo vidimo!

Vladika koji je blagosiljao smrt

Prvi dani rata u proljeće 1992. tuzlanskog slikara Nesima Tahirovića zatekli su u Njemačkoj. Znajući ko i odakle gruha po njegovom gradu, uputio je pismo vladiki Vasiliju Kačevendi i, podsjećajući ga na tridesetogodišnje druženje, zamolio da pripazi njegovu familiju, ali i druge Tuzlake. “Kao brata i Božijeg čovjeka, molim te urlikni i svojom riječju zaustavi krvoproliće, jer čovjek na ovom svijetu ima samo jedan život. Ovog momenta hoću da vjerujem da Ti to možeš učiniti”, vapio je u svom pismu Nesim. Ali Kačavende nije bilo na tuzlanskoj adresi. Među prvima zaprašio je put Bijeljine i iz Vladikinog dvora pokupio sve umjetničke vrijednosti.kacavenda

Četrnaest godina kasnije, udobno smješten u novosagrađenoj rezidenciji u Bijeljini, Kačevanda jadikuje nad svojom sudbinom. Vapi za Tuzlom, jer, kako kaže, “kad bih mogao slobodno da dišem i obavljam svoju dužnost, odmah bi se vratio”. (Večernje novosti, 23. 2. 2006.) Gospodin Kačavenda priznaje da nema pravo da premješta drevno sjedište eparhije, ali to je učinio. Svjestan je da bi njegov povratak pozitivno djelovao i na povratak sunarodnika na prostor Tuzlanskog kantona, ali to ne čini. Samo zbog toga što ne zna kako bi mu bilo da prošeta Tuzlom u mantiji. Naravno, nije jednostavno prošetati tuzlanskim Korzom – valja sresti stare poznanike i ljudima pogledati u oči. Možda mu neko i kaže – kada čovjek pred Bogom nije čist, ljudi tu malo mogu učiniti. A što se tiče Tuzle – bujrum!

USPOSTAVLJANJE BALANSA:
No, njegov najveći problem je bio i ostao rat. “Oni koji prisustvuju ubistvu nevinih, a ne rizikuju svoje živote da bi to spriječili, krivi su na način koji nije adekvatno osmišljen pravno, politički ili moralno.” (Karl Jaspers) Kačavenda je cijelo vrijeme rata bio svjedok stradanja bijeljinskih Bošnjaka, zatiranja tragova o njihovom postojanju, a ni glasa nije pustio. U oblikovanju srpskog nacionalizma, uz davanje moralnog oprosta za ostvarenje svetih ciljeva, značajnu ulogu odigrala je i Srpska pravoslavna crkva, a jedan od njenih “jastrebova” je Vasilije Kačavenda. Sumirajući stavove svoje crkve prema Muslimanima, Kačavenda 1993. izjavljuje: “Mi, Srbi, vrlo dobro znamo da za jedan određeni dio Muslimana vrijedi pravilo: što više ubiju nevjernika, bliži su nebesima.” (Narod u vlasti politike, Evropske novosti, 4. mart 1993., str. 10)

I kada je Srpska pravoslavna crkva 1993. zatražila da se zabrani abortus, puku je poturen etnički umjesto moralnog argumenta. I tada njene stavove tumači Kačavenda. Uz podsjećanje da Srbi u Srbiji čine manje od dvije trećine stanovništva i da bi se omjer u BiH mogao još više smanjiti, on naglašava: “Ja iznad svega imam u vidu srpsku pravoslavnu ženu. Ovo će trajati sve dok Srbi u Srbiji ne postanu manjina i počnu živjeti u zemlji koja više nije njihova nacionalna država. Država će pripadati onima koji imaju najviše ljudi.” (Odbranimo svetinju života, Pravoslavlje, 1. maj 1993., str. 5)

Treba li podsjećati kako su Karadžić i Mladić za relativno kratko vrijeme balans između Srba i Bošnjaka u BiH popravili u korist prvih i kako je sličan plan Milošević, protjerivanjem Albanaca sa Kosova, pokušao realizovati u Srbiji.

Vasilije Kačavenda je sveštenicima ličnim primjerom pokazivao kako treba hrabriti i bodriti srpske sinove. Često je odlazio na ratište i blagosiljao njihova oružja. Neposredno pred oslobađanje dijela Ozrena, u manastiru Svete Trojice, u Vozući, blagoslovio je četničke jedinice rekavši: “Ja se danas iskreno osjećam kao car Lazar nekad na Kosovu. Neka vam današnje pričešće bude vozućka kosovska večera, da dobijete novu snagu i zauvijek protjerate neprijatelja…”

VLADIKA KAO SULTAN:
Koristeći svoj crkveni autoritet, odmah po dolasku u Bijeljinu, vladika Kačavenda na području svoje eparhije zavodi neobično pravilo – svaki od njegovih sveštenika morao je slati svoju ženu u njegov dvor na rad u trajanju od sedam dana. Javnost je bila šokirana ovakvom odlukom, a pravoslavni sveštenik iz sela Zagoni, Radomir Marković, koji je ujedno i diplomirani pravnik, kada je saznao o kakvoj se “ispomoći” radi, zabranio je svojoj ženi da ode. Zbog odbijanja poslušnosti vladika u Zagone šalje 30 ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana umrla, a pop izbačen na ulicu. Pravoslavni vjernici iz Zagona su protestirajući traktorima i automobilima blokirali Bijeljinu. Uzalud. Vladika je tog dana na večeri ugostio Radovana Karadžića. Da se zna ko je bog na zemlji.

POKRŠTAVANJE MUSLIMANA:
Vasilije Kačavenda je mudro prešutio i nespornu činjenicu da su njegovi sveštenici tokom rata pokrštavali bijeljinske Muslimane. Dvostruka korist: može se lijepo zaraditi, a i smanjuje se broj “Turaka” u Bijeljini. Jedan od konvertita koji je ime Ferhat promijenio u Filip je to ovako objasnio: “Ako ste izabrali da živite u Srpskoj Republici, onda morate nešto učiniti zauzvrat.” (Evropa se vraća u srednji vijek, Liljan, 15. 12. 1993., str.17) Upravo na području Kačavendine eparhije događalo se da pravoslavni sveštenici, uz kolektivna pokrštavanja po crkvama, posao razvijaju i prodajom uvjerenja o pokrštavanju onim Muslimanima koji su htjeli izbjeći progone i protjerivanja. Za takvu uslugu se plaćalo do 500 DM.

Samo u Osnovnoj školi Radojka Lakić, koja je, po dolasku Kačavende u Bijeljinu, ekspresno dobila novo ime po Svetom Savi, pokršteno je nekoliko prosvjetnih radnika (prezimena izostavljamo da bi ljude poštedjeli neprijatnosti): Omer je postao Ostoja, Mevlida – Marijana, Zekerijah – Zoran itd. itd. Što bi rekao Kačavendain portparol Neđo Pajić, predsjednik Crkvenog odbora u Bijeljini: “Nema tu ništa lošeg, ljudi su to sami htjeli i vratili se vjeri svojih pradjedova”?! Da nisu, ostali bi bez posla, a možda i bez glave na ramenu.

Ima li bolje preporuke za potencijalnog patrijarha Srpske pravoslavne crkve?!

Akcija i reakcija


Obeščastio je i Jevanđelje

Beogradska Glorija početkom ove godine, pod naslovom Versaj na srpski način, objavila je reportažu-hvalospjev o vladiki Kačavendi. Na tekst je reagovao Lazar Manojlović, novinar i nezavisni intelektualac iz Bijeljine. Glorija tu reakciju nije objavila, ali je ona nekako došla do beogradske Republike koja je u cijelosti prenijela Manojlovićevo portretisanje Kačevande. Po njemu, “mnogi mladići, naivni i nevini, nisu više među živima zahvaljujući ratnim pokličima vladike koji je pobjegao iz Tuzle”. Manojlović procjenjuje da je “previše zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini” i optužuje da “u svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi, vladika nije birao sredstva da stigne do cilja”. Svoje stavove Lazar Manojlović je potkrijepio slijedećim činjenicama:
– Odmah po dolasku u Bijeljinu (pobjegao je iz Tuzle i ostavio vjernike same) sa svojim crnomantijašima počinje ratnohuškački pohod, dominiraju govor mržnje i prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Karadžića;

– U svojoj pohlepi i nezasitosti vladika, u ime boga Marsa i boga Aresa, ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vaso na osnovnu hrišćansku i ljudsku maksimu da je oteto i prokleto;

– Deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština Opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti;

– Nije se vladika, u svojim monstrouznim pohodima, zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji vladika će nasilno, iz njihovih kuća, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini, Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru Đurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika Opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpjela moždane udare i umrli. U njihovu kuću vladika je uveo svoje crnomantijaše i osvajače;

– Treće zlo, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta SK-a jer on mrzi komuniste kao teroriste (sic!). U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor;

– Pozlatio je vladika svoje odaje i unio namještaj koji je filigranske izrade, a basnoslovno plaćen. Uživa vladika u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu. Ne pada Kačavendi na pamet da otvori narodnu kuhinju, jer popovi samo uzimaju, a nikad ne daju. Svaki građanin Bijeljine zna da je Kačavenda u toku rata svu humanitarnu pomoć, upućenu iz inostranstva, preprodao i blago zadržao. Ko j… sirotinju? Njima će Bog pomoći. Amin!;

– Skupština Opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje;

– Zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla počinio i zašto se boji…Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i Jevanđelje.

“Toliko od mene, odgovorni uredniče. Od sjajne Glorije izađe sjaj i bijeda. Nemojte ratne zločince proglašavati svecima. Dosta je jedan Nikolaj Velimirović”, napisao je Lazar Manojlović.

Sinan Alić – (časopis DANI)