Arhive oznaka: pornografija

Mobitel

Odmaknite mobitel 2,5 cm od glave…

Ni jedna studija do sada NIJE NEPOBITNO DOKAZALA VEZU između KORIŠTENJA MOBILNIH TELEFONA I RAKA  ALI…

Mobilni telefoni zrače!

S ovom ste činjenicom sigurno dobro upoznati. Razlog tome je vrlo jednostavan! Da ne zrače ne bi ni mogli raditi  jer se naši digitalizirani glasovi između mobitela i najbliže bazne stanice prenose radio valovima ili elektromagnetskim zračenjem.

Bez previše tehničkih termina, napomenimo da frekvencija rada mobitela spada u tzv. nejonizirajući dio EM spektra, što znači da ljudski organizam na takvo zračenje reagira samo zagrijavanjem.

Kraći radio valovi, od UV zraka (npr. rendgensko i gama zračenje) puno su opasniji po žive organizme jer izazivaju promjene na atomskom i molekularnom nivou.

Osim toga, izlazna snaga mobilnog telefona je tek par wati. Za ljudsko je zdravlje kudikamo opasnije snažnije zračenje dalekovoda, mikrovalnih pećnica, tv i radio odašiljača, baznih stanica, radarskih stanica itd.

Kontraargument je u ovome slučaju tipičan! Da, reći će protivnici nove tehnologije ali mobitel prislanjamo uz uho, za razliku od dalekovoda i mikrovalnih peći!

Eksperiment dug 20 godina

U posljednje smo vrijeme bombardirani raznim pričicama o štetnosti korištenja mobilnih telefona. Sigurno ste čuli pokoji savjet o štetnosti nošenja mobitela u džepu hlača, ili kuhanju (kokošjih!) jaja jednosatnim razgovorom?

Ako niste, vjerojatno ćete skoro čuti kako je “snaga stotinu mobitela” jednaka snazi ozloglašene mikrovalne pećnice ili rezidualnome zračenju tla u ukrajinskome Pripjatu.

Do sada nije uspješno provedena studija koja bi nepobitno dokazala vezu korištenja mobilnih telefona i raka  jer jednostavno nema dovoljno podataka. Najdalje su otišli Danci, koji su dvadeset godina pratili 420.000 korisnika, pri čemu nije zabilježena povećana stopa smrtnosti od malignih bolesti.

Malo je poznata činjenica da je ljudsko tijelo, radi prosječne visine čovjeka, pet puta više prijemljivo za zračenje televizijskih odašiljača i FM radio stanica nego za RF zračenje mobilne bazne stanice.

Kao konkretna mjera zračenja mobilnih telefona uveden je SAR (Specific apsorption rate, ili specifična stopa apsorpcije), izražen u watima po kilogramu težine. Imajući na umu da je u Europi gornja granica SAR-a 2,0 w/kg, mobiteli su neškodljivi, jer trenutno najzastarjeliji modeli ne zrače preko 1,9 W/kg.

Internet naprosto vrvi web stranicama sa SAR indeksima za sve postojeće modele. Ipak, i od takvih se zračenja možemo zaštititi na više načina. Prvi i najdjelotvorniji je samo načelo korištenja ALARA, “As Low as Reasonably Achievable”.

U prevodu – što je kraće moguće. Korištenje mobilnoga telefona shvatite kao nužno zlo a ne zabavu. Kako se ovoga pravila sigurno nećete pridržavati, čitajte dalje. Mobilni telefoni opasni su po mozak jer su naslonjeni na uho. OK – jednostavno ih udaljite od glave slušalicama ili modernom Bluetooth naušnicom.

Pri tome treba imati na umu da se i Bluetoothom ostvaruje radio veza od slušalice do mobitela. Iako se radi o puno manjoj izlaznoj snazi dometa tek desetak metara, zračenje je ipak prisutno. Puno je zdravije korištenje žičanih handsfree slušalica ali se onda morate pomiriti sa groznom činjenicom da nitko neće vidjeti koji “mobić” koristite dok vozite… 😀

U posebnu ezoteričnu skupinu spadaju čipovi, oklopi, štitnici, košuljice, magične trakice, phone guard, EM shield kutijice, elektro-grudnjaci i slične marketinške smicalice kojima se korisniku obećava zaštita od zračenja. Efikasnost takvih spravica je, blago rečeno, upitna. Od zračenja će vas spasiti koliko i Čang-Šlang čaj Džirlo djevojku od debljanja… 😀  a možda i neće.

Mobiteli nisu za djecu?!

Želite li jednostavnu i brzu zaštitu, tokom razgovora odmaknite slušalicu za dva i pol centimetra od glave. Time ćete smanjiti zračenje mozga na 1,5 % od onog nivoa koji biste primili da uobičajeno prilijepite mobitel na uho.

A još je besplatno! Ako ste u području slabe pokrivenosti signalom, pričekajte s pozivom i pronađite područje bolje pokrivenosti. Isto tako, radije telefonirajte bliže prozoru ili vani, nego u zatvorenim prostorima. I na kraju, ne dajte mobilne telefone djeci u ruke.

Oni jesu lijepi statusni simboli i zgodni alati za lociranje klinaca na igralištima, ali dječji je organizam triput podložniji svim vrstama radijacije od odrasloga. Počnu li djeca rano s korištenjem, čeka ih znatno duži vijek i izlaganje relativno novom i neistraženom fenomenu.

Tata, mama, kupite mi mobitel!

Trebaju li djeci mobilni telefoni? Kada su dovoljno “veliki” da dobiju mobitel na korištenje? Ta, i još mnoga druga pitanja muče vjerojatno sve roditelje. S jedne se strane mobilni telefon nudi kao praktički besplatno sredstvo nadzora najmlađih. Nešto o čemu su starije generacije mogle samo sanjati.

 Telefonska veza bilo gdje i bilo kad djeci ali i roditeljima daje dozu sigurnosti. U nevolji, najmlađi često umjesto nepoznatih osoba koriste mobitel. Osim toga, djeca se korištenjem tih malih multimedijalnih računala uče novim tehnologijama, slušaju muziku, dopisuju se, fotografiraju…

Druga strana medalje nije nimalo sjajna! Djeca su (osim samim zračenjem uređaja i često prekomjernim korištenjem) ugrožena sve prisutnijim mobilnim bullyingom ili su žrtve kradljivaca privučenih skupim i prestižnim (“čiji je bolji?”) gadgetima.

Udarci virtualni ali bolni

Zlostavljanje preko mobitela poprima upravo zastrašujuće razmjere. Djeca su često meta maltretiranja zastrašujućim porukama vršnjaka. Ono što se prije rješavalo “šakama” puno je perfidnije i bolnije a žrtva nije sigurna ni u vlastitoj kući (“od poruke ne možeš pobjeći”), dokle god je telefon uključen.

Djeca opremljena mobitelima sve su češće žrtve pedofila, koji se služe njima jednako kao i internetom. Moderni mobiteli, opremljeni kamerama i sposobni za brz prijenos podataka, često služe kako mamac za slanje lažnih fotografija.

Ovaj je simptom svjetskih razmjera prepoznat u Skandinaviji i Japanu, gdje su ultrabrze mobilne 3G komunikacije dio svakodnevice. Upravo u Japanu je zabilježen porast seksualnoga zlostavljanja najmlađih (gotovo 300%) a gotovo po pravilu počinitelj prvi korak sa žrtvom uspostavi mobitelom. Virtualno širenje digitalnih sadržaja čini problem ucjena i poniženja teško rješivim.

Nije neuobičajeno da se u srednjim školama tajno snimaju razgovori ali i razni ekscesi, sukobi, pa čak i spolni odnosi. Žrtve obično bivaju ucijenjene ili javno podvrgnute ruglu! Dovoljno je samo nekoliko trenutaka za upload i digitalni je zapis zauvijek dostupan “negdje na webu”!!!

Zvonjava na časovima nastave

Muku muče i fakultetlije iako varanje na ispitima nije strano ni predakademskoj dobi. Kamere visoke rezolucije na novim se mobitelima podrazumijevaju pa je sadržaj ispita lako slikati i poslati “na obradu” a rezultat se vraća preko SMS ili MMS poruke.

Drugi koriste male Bluetooth slušalice kako bi komunicirali s doušnicima izvan učionice. Na kraju, čak i kada ne “švercaju” zadatke, mobiteli na satu najčešće rade ono što najbolje znaju. Nesnosno zvone, što će potvrditi svaki nanervirani profesor. Imajući sve navedeno na umu, lako je shvatiti zašto postoji nacionalni koncenzus oko pitanja je li mobitelu mjesto u školi.

Kratko i jasno. Ne!

 Broj mladih korisnika mobilnih uređaja je u stalnome porastu. Po istraživanju Eurobarometra, 90 % tinejdžera, više od 70 % djece do 12 godina, te 23 % sedmogodišnjaka ima mobitel! Finska studija “Save The Children” pokazala je kako gotovo trećina maloljetnika smatra da im roditelji ne znaju ništa o njihovu korištenju mobitela, posebno kod prepaid usluge.

Tako su, uz pornografiju, bullying te grooming (upoznavanje starijih osoba s djecom preko mobitela), djeca izložena i ekonomskoj zloupotrebi jednostavnim “nabijanjem” računa putem multimedijalnih, njima prilagođenih usluga! Ko bi odolio najnovijim melodijama, slikama ili igrama za download?!

Na našem tržištu, nažalost, nisu dostupni posebni mobilni telefoni za najmlađe korisnike, kakvi su npr. britanski Teddyfone u obliku medvjedića, ili Firefly. Ovakvi uređaji dizajnom omogućuju “parental lock”, kontrolu roditelja nad biranjem i odgovaranjem na nepoznate brojeve.

Naša praksa je takva da djeca dobivaju mobilni telefon “na korištenje” već do četvrtoga razreda tj. u dobi od 9-12 godina. U pravilu im je zabranjeno nositi uređaj u školu a koliko najmlađi postaju opterećeni statusnim simbolom, govori izjava jednoga devetogodišnjaka, koji se majci požalio da mu se prijatelji rugaju jer “njegov mobitel jedini u razredu nema – Bluetooth”. :mrgreen:

Nakon cijelog niza ovisnosti (alkohol i droga prije svih) mlade generacije širom našeg planeta suočavaju se s još jednom, ovisnošću o – mobilnom telefoniranju.

 Povremeni slučajevi još uvijek nemaju obilježja pravde epidemije ali ih je svakim danom sve više.

Posljednji u nizu na koji je javnost bacila oko jest slučaj dvoje tinejdžera u Španiji koji su primljeni u kliniku za mentalne bolesti kako bi se riješili ovisnosti o svojim mobitelima.

Na bolnički tretman i razgovor s psihijatrima doveli su ih sami roditelji nakon što su posljednjih nekoliko sedmica zapazili “čudno ponašanje svoje djece”, prije svega nemogućnost izvršavanja svakodnevnih obaveza koje su bile pred njima.

Ni u kući, a ni u školi neimenovana djeca (u dobi od 12 i 13 godina) nisu imala želje ni za čim drugim osim za “druženjem” s mobitelom…

– Oboje djece imaju isti problem, njihov poremećaj u ponašanju u direktnoj je vezi s povezanošću s mobilnim uređajem…

(Biti će još o mobitelima kad se nađe vremena!)

Internet “pojeo” i pornografiju?!

(Pročačkao negdje na internetu!)

Pornografija je tradicionalno jedina industrija koja preživi svaku recesiju – ako je jedna konstanta prisutna u ljudskom rodu, onda je to ona da u doba svake krize čovjek mora raditi barem dvije stvari da bi preživio: jesti i drkati. Stoga nije čudo da svaki put kad krenu priče o rušenju tržišta i krizi na burzama, vrijednost prehrambenog biznisa raste koliko i vrijednost masturbatorske industrije. Prije koje godine čak se pisalo i o tome da je recesiji u Italiji prkosila samo jedna grana industrije – ona obilježena s tri velika slova X.No sada se i to mijenja, ali porno industrija nije u krizi zbog opće krize globalnog gospodarstva, već zbog toga što ju je izdao nekada najbolji prijatelj i najbliži partner – internet!

Kao što svi to itekako dobro znate, a znaju i dlanovi vaših desnica, kao i računi za net koje ste dobivali još od starih, 56k modemskih dana, internet i pornografija bili su čitavo desetljeće u savršenom suživotu – zapravo, još uvijek jesu, možda jačem i luđem nego ikad, ali do promjene je došlo u odnosu interneta i pornografske INDUSTRIJE, dakle biznisa koji pokušava zaraditi na seksu. U jednom trenutku dogodilo se to da je internet počeo parazitirati na porno biznisu, a nakon izuma flash videa i YouTube shema prelivenih u svijet cybersexa (YouPorn je samo vrh sante sačinjene od stotina, ako ne i tisuća klonova), besplatna se pornografija razlila posvuda!

Torrente i Rapidshare nećemo ni spominjati, ali sve optužbe koje ovih dana dolaze na račun interneta iz samog srca Porno doline Los Angelesa vežu se za streaming flash videa – YouPorn, YouJizz i sl. su, kažu, najgora piraterija kojoj treba smjesta stati na kraj! ‘Tube-ifikacija’ je izraz kojim se koriste, po uzoru na ‘nepsterizaciju’, termin korišten kada je Napster prvi put nanio udarac globalnim glazbenim profitima.

Ista sudbina koja je zadesila glazbenu industriju, a bogami načela i filmsku, sada je snašla i pornjavu, a glumice, redatelji i producenti u svojim novim intervjuima sve češće upozoravaju na opasnost koja prijeti: opasnost od toga da ćemo, nastavi li opadanje prihoda, ubuduće gledati samo amatere u akciji. Koliko para, toliko muzike, ukratko.

Prodaja DVD-a, po najnovijim podacima, rapidno opada. Opadanje je radikalnije i gore nego ono u filmskom mainstreamu, a brojke govore o padu od čak 22 posto, što je dvostruko više od pada koji bilježi Hollywood.

Razlog zbog kojeg razni ‘pornjava Tubeovi’ preživljavaju unatoč zakonskim akcijama američkih poduzetnika vrlo je jednostavan – kao i u slučaju brojnih torrent siteova, većina ih je registrirana u drugim zemljama i ne podliježu ruci američkog zakona, ma koliko štetile američkom biznisu.

Odvjetnici su unajmljeni da kontempliraju potencijalne akcije – baš kao i u doba Napstera, dakle – ali neki, poput Stephena Yagielowitza iz XBiza, smatra kako je strah od ‘Tube’ sadržaja pretjeran:

‘Porno industrija voli imati svoju strašnu prijetnju. Trenutno su to Tube siteovi’, kaže on, objasnivši kako će većina tih stranica ionako brzo biti ugašena, jer streaming sadržaja košta puno novaca za vlasnike servera – novaca koji se broje u tisućama dolara, a koji se ne mogu baš tako lako zaraditi od nekoliko klikabilnih bannera. Yagielowitz smatra da će većina tih stranica posegnuti za receptom Facebooka i pretvoriti se u socijalne mreže ‘perverznjaka’ te tako zarađivati članarinom.

Ali time porno industrija nije nimalo utješena.

Jer, internet jest najveći izum modernog doba, savršena košara besplatnih sadržaja u koju možeš posegnuti u bilo koje doba dana i noći – ali sve to ima i svoju mračnu stranu, kao što je pad vrijednosti sadržaja za kojima posežemo i njihov konačni potencijalni nestanak.

Drugim riječima, malo je drkadžija zapravo svjesno koliko je truda, volje i predanosti potrebno da bi se strpala dva 25-centimetarska penisa u anus (u isto vrijeme) ili popila litra ejakulata sa smiješkom upućenim kameri! Radi se o trudu koji treba naplatiti. Inače se više nitko neće imati volje truditi. A na što ćete onda mlatiti pitona?

Slike djece iz BiH pronašli kod uhapšenih pedofila iz Austrije!!!

U BiH bi uskoro trebao početi s radom sistem kojim se nadzirao pristup web-stranicama koje sadrže dječju pornografiju. Opremu za ovaj sistem donirali su amerikanci a njegovo aktiviranje znači konačni početak borbe protiv ove morbidne pojave. pedofilija

Da u našoj zemlji postoji potreba za ovim sistemom, govori i podatak kako je prošlogodišnjom operacijom Sledge Hammer, koja je započela u Austriji, jedan od tragova vodio u BiH. U ovoj akciji je identificirano oko 60 IP adresa iz BiH, a preko kojih se download-ovao sadržaj s web-stranica s dječjom pornografijom. 
Na tim web-stranicama bile su i slike romske djece iz BiH ali u našoj zemlji nije pokrenuta nikakva temeljita istraga po ovom pitanju. Da bi situacija bila gora, pobrinula se zakonska regulativa u RS-u, prema kojoj arhiviranje dječje pornografije nije kazneno djelo.  Hmm…
 
U FBiH se arhiviranje takvog materijala smatra kaznenim djelom, ali u RS-u nije. U tom entitetu se radi na promjeni zakonskih propisa! Veći broj od 60 IP adresa,  identificiranih u operaciji Sledge Hammer, upravo su iz RS-a, tako da je pokretanje kaznenog gonjenja bilo nemoguće. 

Za sad se kaznenim djelom smatra samo distribucija takvih materijala, ali ne i njihovo pohranjivanje na privatne kompjutere. Cijela operacija Sledge Hammer je pokrenuta zbog jedne web-stranice koja je zabilježila čak 12 miliona posjeta u jednom danu. To samo govori koliko je pedofilska mreža jako povezana! Pedofili se svakodnevno nalaze na određenim forumima i razmjenjuju informacije međusobno!