Arhive oznaka: penzioner

Predizborna pjesma

Jednom kandidatu sa liste za izbornu (s)trku!

Bliži se izbora čas
Rudarima čašu digni
A sutra, kad daju ti glas
U okno im se podrigni.

I livce pozdravi mrke.
Dok čelik liju tvrdi
A dan nakon izborne frke
Na vatru se njima isprdi.

Metalca, ako gukne,
Lijepom riječi utišaj.
A kad šampanjac pukne
Na strug mu se popišaj.

Invalide i veterane
Pogladi dlanom sa bine.
A kad ti pobjeda svane
Istresi na njih sline.

Ne previdi penzionere
To su Tvoji birači.
Obećaj im hitne mjere
Pa im se na grob ishrači.

Bebi bez oca i majke
Djetinjstvo tamno pozlati.
Pod jastuk mu gurni bajke
Pa mu u zipku povrati.

Sad se pred Tobom kleči
Nazdravljaj, loči, žderi…
Zaboravi svoje riječi.
I na sebe se poseri.

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Komentar mjeseca

Bez sumnje je to ova Intzko-va izjava koju djelomično citiram.

Strah, mržnja i inat već su opustošili društvo u BiH, uništavajući perspektivu mladim ljudima i dodatno opterećujući građane koji ionako nose prevelik teret – tvrdi međunarodni predstavnik u BiH Valentin Incko. Prema njegovim riječima, niski porivi i samointeresi još diktiraju način na koji se stvari rade a mnogi koji se pozivaju na te porive pronašli su formulu koja obezbjeđuje njihov vlastiti uspjeh ali koja proizvodi kriminal, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost.”

Stvarno nemam šta više za dodati.

U dvije-tri rečenice pametan čovjek realno opisao situaciju u BiH a ja se ubih ovdje mjesecima (pa i godinama) pišući o bosanskoj buraniji koja me, kad se nađe “uvređena”  i “životno ugrožena” nekim mojim postom, pošalje “unutrašnjim organima” na “informativni razgovor” što mi se upravo dešavalo ovih dana!

Tješi me to što nisam jedini u citiranju,  jedini u masi demonstranata, jedini kao aktivista raznih udruženja i pokreta građana!

Šarolika je starosna i obrazovna struktura onih koji na društenim mrežama zagovaraju ostavku vlade. Nisam ni tu jedini!

Tješi me to što nisam sam!

Na INFORMATIVNE RAZGOVORE bi onda trebalo dovesti masu prijavljenih na birou za zapošljavanje, omladinu bez perspektive, masu radnika koji primaju ili ne minimalac, masu otpuštenih, podobar broj ratnih vojnih invalida koji još čekaju da im se riješe neki egzistencijalni problemi, šehidske majke i djecu, poštene i trpećive penzionere…

Preko 100.000 naših građana na “informativnim razgovorima” bilo bi stvarno previše!

Jak je glas naroda. Glas raje koji pokriva sve domaće i svjetske community portale!

Prosurfajte malo. Uvjerite se!

Protestima su se ovaj put pridružili i naši iz  dijaspore što je za svaku pohvalu! Do sad su se   nekako i suzdržavali u komentarisanju BiH zbilje ali kad skontaše da se nemaju gdje vratiti i skrasiti (u Bosni i Hercegovini) poslije krvavo zarađenih novaca sa TRULOG ZAPADA, osvjestiše se, najzad!

Pozdrav od @ team-a bosnarije.com.ba portala!

Vaš TABKO*

Malo smijeha nije na odmet…

Što Hercegovac drži papinu sliku na balkonu? – Da se papa osjeća kao kod kuće.

Došao Mujo kod Sulje sav nasikiran. Pita ga Suljo: šta ti je bolan, šta se desilo, – Ma pusti, belaj, razvodim se od Fate. – Što, šta je bilo. – Ma bolan, kakva Fata, ono je vlahinja. Eno dobila svinjsku gripu.

Kakva je razlika između mladog i starog Hercegovca? – Dok su mladi svi voze BMW a kad ostare svi voze EKG.

Šta je zajedničko penzionerkama i djevojkama u Bosni? – Razgovor. Ovako ide: – Je li tebi bila? – Nije, a tebi. – Jok. – Kuku, šta ćemo.

Kakva je razlika između bosanke i mlina za kafu? – Nikakva, i jedno i drugo samo melje i služi za kafu.

Šta se dobije kad sabereš dva Hercegovca? – Četiri žiranta, osam kredita, 16 kreditnih kartica i 50 hiljada maraka duga.

Pričaju Dalmitanac i Hercegovac. Pita Dalmatinac: Je li, gdje vi Hercegovci držite pare. Mi Dalmatinci najradije pare držimo u dušeku. A Hercegovac na to odgovori: I mi isto u dušeku. Samo, meni ljetos izduvao na moru.

Koliko Bosanaca je potrebno za jednu državu? – Dvojica, jedan da je pravi, drugi da je razvaljuje.

Kako se mrtvac može ugušiti? – U podzemnim vodama.

Pričaju dvije Hercegovke. Kaže prva: Moj muž kopa i rukama i nogama da idemo odavde. A tvoj. Druga odgovara: Moj kopa samo rukama. Eno ga na njivi.

Za 30 godina braka Fata priredila Muji večeru. Kaže Mujo: Fato, dušo, šta si nam napravila za godišnjicu. Kaže Fata: Ćevape. I iznese pred njega. Mujo ostane u čudu: na tanjiru veliku somun, dobro namočen i u njemu samo jedan mali ćevap. – Pa šta je ovo Fato, samo jedan mali ćevap u ovolikom somunu. – Eto da vidiš kako je meni bilo 30 godina s tobom.