Arhive oznaka: pamet

Snalažljivi svećenik

Mlada žena sjedi u avionu pokraj svećenika.

‘Oče’ – kaže mu ona – ‘Smijem li vas zamoliti za jednu uslugu?’
 

‘Vrlo rado. Što mogu učinit za Vas, kćeri?’

 ‘Dakle, znate kupila sam jedan jako skupi i posebno dobar brijaći
aparat za Dame pa se bojim da ću na granici morati platiti jako
visoku carinu za njega. Biste li ga mogli vi sakriti ispod vaše mantije?’ 

 

‘Mogu kćeri moja, samo ima jedan problem: Ja ne mogu lagati ali dajte mi tu spravu, nekako ću uspjeti valjda. Već će mi nešto pasti na pamet.’


Na aerodromu pita carinik svećenika da li ima nešto za prijaviti.

 ‘Od glave do sredine ništa za prijaviti moj sine’ – potvrdi
svećenik.

Malo začuđen, pita carinik : ‘ A od sredine na dolje?’

‘Tamo dolje – kaže svećenik – imam jednu spravu za Dame koja još nikad nije bila upotrebljena!’


Carinik se glasno nasmije i vikne: ‘Slijedeći molim….!!!’

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Manjak mjesta u zatvorima – višak straha na ulicama!

Začuđujuće mlako provukla se kroz medije informacija koju je krajem prošlog mjeseca razmatrao Parlament BiH  da preko 1.000 osuđenika u Federaciji BiH čeka na izvršenje zatvorske kazne!

Evo, čekao sam skoro mjesec dana i što naši kažu: “Tresla se gora, rodio se miš!” Iz prostog razloga, da ovo ne bi bilo zaboravljeno, riješih da ovu “informaciju” zabilježim ovim postom. Zlu ne trebalo. BOSNARIJE nisu news-portal. Nisu nikad ni bile. BOSNARIJE pokušavaju da oslikaju bosanski lonac. Novopečenu buraniju i tako drag nam bosanski prdež od graha kome! Kad smrdi, nek’ smrdi pravo po bosanski!

NAPOMENA!

NEKI SU POKUŠALI SITNOŠIĆARDŽIJSKI DA IZVUKU KOJI POEN IGRAJUĆI NA OVU LOPTU OČEKUJUĆI  LAVINU KOMENTARA NA NACIONALNO OBOJENIM WEB-PORTALIMA! GLEDAJUĆI NA MLAK ODZIV, ISKRENO DA VAM KAŽEM, KURVANJSKI SAM SE SMIJAO! 

BOSNARIJE su prije jeka, odjek, eho aktuelnog stanja u BiH. Prvenstveno u Federaciji.

Vlasti ali i raja iz Republike Mrske (njihovi nacionalno osviješteni web-portali) više vole svoj entitet i manje smeća iznose o svojim “dragim” političarima i sugrađanima! Zašto je to tako ni sam ne znam ali naši (web-masteri) bi se pokakili u svoj vlastiti ručak samo da bi dokazali da su u pravu. Nek’ i komšiji crkne krava!

Vjerujem da je manjak mjesta u zatvorima ali kad ponestane “teritorije” u gradovima, najebali smo! Već sad se vode ogorčene borbe za sokake, ulice, kvartove, čitava naselja pa čak i za cijele gradove. Ko je sad gazda i u kojem gradu moglo bi se naširoko. Jedno je sigurno. Policija održava lažan privid “kontrole situacije na terenu”  dok bosovi iz mrakače sve rješavaju jednim pozivom preko mobitela! I sami ste nešto “načuli” o tome ali nemate konkretnih dokaza! Prpa vas. Zar ne?

Bosovi pametni. Vješto zametu tragove za sobom! Podzemlje vlada. Na vama je samo da se opredijelite kojem klanu ćete pripasti!

Poruka mlađima od 20 godina kao i nedonoščadima preko 40! Manje gledajte američke filmove. Džabe zamarate okice.  Ne  sanjajte džabe odlazak preko VELIKE BARE. Nema potrebe! Amerika se preselila nama u komšiluk. Jeftinija je radna snaga ovdje. Naravno i tržište droge.

O svemu ovome sam već pisao, zar ne? Slučaj Tasima Kučevića, slučaj Muharemagić, slučaj isturenog (sarajevskog) odjeljenja Pravnog fakulteta u Tuzli, pranje novca na Panonici, revolveraški obračuni u kafićima i diskotekama, krađe automobila, pranje novca, utaje poreza, utjerivači dugova  itd. 

NE TREBA VAM VEĆA DOZA STRAHA NEGO OD DOMAĆIH POLITIČARA!  ONI TAKO NJEŽNO “RASTURAJU” BOSNU I HERCEGOVINU DA BI TI PROSTO BILO ŽAO KAD BI SE NEKI OD NJIH, NAŠLI IZA ZATVORSKIH REŠETAKA!

IMA NEKA TAJNA VEZA… YEAHHH…

Imate i ovdje veliku šansu da “popijete metak” namijenjen drugima!

Fakat! 

Bolje i ja da ućutim!

Sa žaljenjem, vaš TABKO*

Snijeg se ne šali!

Od jučerašnjeg napisa pa da danas rano izjutra oko 5 h (kod nas je još uvijek mrak i ne gledajte vrijeme servera na kojem je  Wordpress) snijeg pravo napadao! Kad sam provirio kroz prozor, očekivao sam val hladnog zraka ali ništa od tog.

p.s.

Hladnoće su došle tek kasnije! (pisat’ ću o tome naknadno!)

Temperatura po mom vanjskom termometru -1 °C. Ništa strašno. Znači, biće i danas bljuzge na cestama ali ništa više od toga. Bar ne ovdje u gradu. Van grada svakako i ne namjeravam. Posao-kuća je moja redovna destinacija kad radim. A radim kao da sam na TRULOM ZAPADU.  Plate mizerne, balkanske. Ja baš nešto i ne vidim da taj ZAPAD tru(h)ne ali eto, to nam je uzrečica iz onih davnih socrealističkih vremena.

 Sad sam na godišnjem pa mi svejedno. Ja sam svoju guzu skrasio u gradu a za one iz pregrađa i sa sela, nije me briga. Iskreno.

Jutarnja tišina, narušena jedino povremenim prolaskom mašina tj. kamiona za zgrtanje snijega. Usput su, naravno, posipali i so! Boga mi, radili su po cijelu noć!

Kako znam? Pa budio sam se više puta. Lakog sam sna!

STANJE OKO 12 h!

Užas živi! Naroljo bijelonja, praffooo! Oko 15-ak cm! Led je ispod onog jučerašnjeg snijega. Klizavo, da te bog sačuva. Jedva sam se vratio kući neogrebanog auta!

ISPRED TRŽNOG CENTRA “OMEGA”

POGLED S MOG PROZORA

Obeharalo prafoo, a?!

Hehehehehehhehehe 😀

Ali termometar na zidu, kraj samom mog  prozora ne laže. Trenutno je koji podiok iznad nule! Zaključak?! Doduše, ovo je u nizini, u gradu a i podne je!Ama, ništa ja više ne kontam…

TERMOMETAR KRAJ MOG PROZORA

Pa ti sad budi pametan!

p.s.

Najgori je onaj led (po danu se snijeg topi brzo) što se stvori noću pa čak i na minimalnoj temperaturi od, recimo -1°C tako da lako prevari neiskusne  ili starije osobe sklone padovima i lomovima kostiju!

Moj grad pod snijegom…

Danas je nedjelja, 13. decembar 2009. god.

Ono što se kaže, zima samo što nije kalendarski počela. Period pretoplog (gripoznog) vremena za ovo doba godine najzad je prošao.

Drugi je ovo snijeg koji je ove godine pao ali haman će i on biti kratkog daha!

ISPOSTAVILO SE DA SAM BIO U PRAVU! SAMO SE HEFTU ODRŽAO!

 Ne čudim se ja snijegu već zabrinjavaju ogromne klimatske promjene. Prošle godine gorivo mrzlo u rezervoarima i motori crkavali, ljudi noge i ruke lomili a ove godine dole u nizinama bar, nikad se temperatura nije spustila duboko ispod nule! Najavljuju hladnu zimu. To vjerujem meteorolozima ali osjećam zimu sa manje snijega.

Godišnji odmor. Dosada živa. Prosurfam Internetom, prerovim sve plaćene račune i po deseti put ih uredno slažem, kablovska TV mi već odavno dojadila, sve neke reprize tamo…

Proučavam ovu Nokiu N97 što je dobih od mog bihneta na poklon. Nervira me i ona. Simbian operativni sistem. 😀  Ili me ne sluša ili sam omatorio pa da skontam silne opcije koje mi ona pruža…

Blogam. I na blog-zajednicama neka učmalost. Nema dobrih postova da me oduševe, inspirišu. Da i ja napišem još pokoju pametnu dok sam živ…

Hmm…
Tmurno vrijeme, depresivno…Grad nekako pust…Gledam kroz zamagljeno staklo…Osama…Tuga neka…