Arhive oznaka: odmor

Bijeg od svakodnevnice – jezero Bistarac kod Lukavca

Obično preumoran kad idem s posla odaberem neku destinaciju na kojoj bih se odmorio, malo napario oči, zadovoljio kulinarske prohtjeve i eventualno prosurfao internetom i poslao vam par sličica kako bih dočarao makar dio te atmosfere.

Ovaj put, nešto kraća destinacija. Odredište mi je bilo bistaračko jezero i “Ontario”, sportsko-rekreativni i ribolovni kompleks u privatnom vlasništvu (pod zakupom).

Malo sam razgledao i riješio dok se moj smuđ ne ispeče da prošvrljam ovim kompleksom. Ionako je bilo vrijeme ‘ni ručku ni večeri’!       😀

Prelijepo ali malo gostiju.

Bašta restorana me podsjetila na more ali od morske vreve ni traga! Jedino što je zvučalo na more (a da li je ikako i trebalo da “zvuči”)  je vješto uklopljeno miomirisno mediteransko raslinje uz, pored mene i nadamnom! Dobar potez vlasnika.

Velika “sala”” prazna…

Smuđ (sa svim mogućim dodacima i posebnom marinadom) te čaša biranog vina, upotpunili su mi kompletan ugođaj  narušen jedino paprenim računom koji bi po svakoj logici trebao biti makar za polovinu jeftiniji! Pohvala kuharu dok mi je preljubazni konobar, iskreno govoreći, bio sumnjiv!

Pošto nikad nisam žalio novaca za ćejf,  za lijepe stvari ili ugodan provod, ni sad neću kukati ali sigurno je da me Ontario neće vidjeti  još koju sezonu.

Za ovoliko novca potrošenog na sasvim prosječan ručak, mogao sam komotno otići mojim dizelašem do Neuma! 

Ovo je čisto radi poređenja.

Neke cijene za one koje zanima ribolov. Dnevna dozvola 10 KM, noćna (čuj, zar je dozvoljeno noćno pecanje, 30 KM)!

Blagonakloni portir će vam ulaz naplatiti 2,5 KM samo za gledanje jezera i “njegovih” lepota jer sam slabo vidio da se neko kupa ovdje a “udarna” je sezona! Sva sreća taj račun nisam platio jer sam išao u restoran. Koliko je dobro informisan taj dobri čikica sa kapije pa nije znao kolika je cijena ulovljenog šarana, amura, soma ili neke druge kapitalne ribe ako riješite da je ulovljenu osim slikanja ponesete sa jezera!

Cijena iznamljivanja prazne drvene kućice (brvnare-bungalova u raspadu) je 50 KM dnevno. Nešto jeftiniji su bili ostali dovitjlivi privatnici iz obližnjeg sela. Pod seoskim turizmom,  korištenje sobe ili čak cijele kuće se ove godine kreće od pišljivih 25 KM (soba za jednu noć a zna se kome je ovo namjenjeno) pa do fantastičnih 150 KM za cijelu kuću! Dnevno, naravno!   😀

Bog te mazo. Skuplji su od ‘rvatskih morskih nemani.

Hmm…

Vlasnikov parking a i većina privatnih okolo, dnevno košta jednu KM. To je ujedno i najjeftinija usluga ovdje!  :Woow:

Pa-pa Ontario do nekih boljih vremena…

BOSNARIJE – administratori uljuljkani prazničkim raspoloženjem!

BOSNARIJE – administratori uljuljkani prazničnim raspoloženjem!

Baš tako!

Doduše, ne zamjerim im. Vrijeme je praznovanja. Bajram je prošao, katolički Božić također pa Nova  (hidžretska malo ranije), sad slijedi pravoslavni Božić pa kontam da će još nekoliko dana biti mirno na

bosnarije.com.ba – portalu!

Nemam zamjerke! Neka se svako odmori, provede, proslavi kako doliči ali očekujem od “glavnih” da najviše povuku!

Korisnik je trenutno nedostupan! Molimo, pokušajte kasnije!

Danas došao kući iz “nedođije” i upalio mobitel poslije skoro 72 sata mirovanja! Užas jedan. Lavina SMS-poruka!

Ponekad se pitam kako uopšte mogu odgovoriti na neke blentave SMS-poruke tipa:

-Djes .ebo te, kako je na g.o.?

-Crkosmo bez tebe, kash na poso…

-Ima li cica dolikarce?

-Mislila sam na tebe … (ko li je to bio … da nije neko greškom meni poslao poruku … hm… neka tajna obožavateljka?!)

-Ej ba S….. koja ti je sifra .ebote  jes ti zezno komp … ne mozemo da udjemo u IMPAX-program daj javi se bem ti… (ja luđaka , ovih mojih s posla, ne znaju običan password ukucati :D)

-Meshak. Saljevamo plocu danas. Nemoj da nisi doso. Ponesi kitaru (jel’ misli na ćunu ili na gitaru :D) ……………… opet pogrešno upućena poruka-kakav ja i građevinski radovi!

itd. 😀

Mati jadna, zabrinuto: “Gdje si bio?” E, nje mi je najviše žao! Trebao sam joj se javiti da ću biti odsutan dva-tri dana da se jadnica ne brine…

                                                             * * *

Kad sam krenuo u “vozikanje” bez cilja iz grada me je ispratilo samo takvo nevrijeme. Crni oblaci, natušteni, kao da su mi nad glavom, kiša i grad (kockice leda ko “trešnjice” velike)! Sva sreća, nisam strašljive prirode…

oluja se spremala

Gdje sam to išao?

 A gdje ću bit’?

Neg u materinoj! Kod jarana svojih! Išooo da vidim Hercegovinu! Na koju su tako ponosni! Čvrsnica, Prenj! Glogošnica-pecanje! Hmm… loza im dobra vala! Šta ćeš! Svako ponosan na svoj kamen i rodnu grudu!

(sliku mi poslala raja iz Hercegovine-naravno mejlom!)

pticijim_okom_na_kanjon_Neretve

Evo gdje sam bio … bez kamere… bez mobitela … bez interneta! E, vala može se!

Jeste li se ikad pitali … Možete li tri dana  bez komunikacija sa cyber-svijetom?! E vala može!

Bitno je da sam dokazao sam sebi a vi o tome razmišljajte pa dođite “tobe” kad-tad!

Jezera nadomak Metkovića…

nadomak1

nadomak2

I malo noćnog ugođaja u Neumu…

neum1

neum2

😀

Bolno “zagorio”! Uspomena na Hercegovinu! Hvala rajo. Vidimo se opet nekad…

izgorio