Arhive oznaka: objekt

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…

Advertisements

Investitor stao?!

Đe zapelo? Ama kod love, naraffski! Tipičan primjer bosanskih biznismena. Biva, lako ćemo. Bitno je da se započne. Doduše, ruglo od objekta je malo našminkano. Bar kad se gleda iz daljine. Zar ne?

Ovo je moj treći nastavak pisanije o ovom, dugo godina zapuštenom objektu.

Nastavak, vjerovatno, slijedi negdje s proljeća. Nadam se…

Fasada mu potkopana! Zašto? Ulaz u atomsko sklonište nije sredio. Šta ga briga. Nije to njegov posao! To je “društvena svojina”!

Njegova strana zida sređena. Ofarbana!

Ovo sam fotografisao danas, drugi dan padanja snijega. Da ne bi bilo zabune!

Fasada i sa donje strane kisne! Hmm… Gdje su tu oluci, odvodi?! Betonske ploče, lijepo se vidi, popucale su! Ni to nije njegova briga!

Unutrašnjost objekta je blago rečeno užas. Vide se tragovi zapišavanja skitnica i uličara na stepeništu…

Ama, ko god da mu dođe u firmu, neće moći a da se ne osvrne pogledom ulijevo, samo tri metra dalje od ulaza u njegov lafo sređeni objekat!

I drvo od ljetos je nekome smetalo (doduše, nije mu ni bilo mjesto tu) pa su ga posjekli a tako je lijepo bilo naraslo na mjestu ovih PVC kesa…

Suprotna strana zida, tačnije prolaz između moje zgrade i renoviranog objekta…

I to ostalo nesređeno. Ružna slika za eventualne poslovne partnere koji bi pohodili njegovu firmu!

Ocjena-jedva prolazna!

A i do vas je ako pročitate ovo. Ostavite komentar. Od volje vam…

Koliko često dodavati novi sadržaj na blog?

Pa više je bolje, zar ne?

Ne.

 Portali moraju često objavljivati novosti zato što im je to u prirodi. Portali su tu kako bi pokrili svaku vijest što objektivnije i što brže. Blogeri su tu kako bi komentirali vijesti ili ih barem prenijeli s ličnom dozom kritičnosti. Upravo su portali ti koji su postavili standard blogerima a taj standard je potpuno neefikasan i to iz više razloga.

Zapravo, koliko ste puta visili na nekom forumu za web-mastere i pojavila se recenzija novog i bombastičnog portala kojemu je web-master ujedno i urednik te jedini novinar. Sjećam se da su svi ti portali pokrivali sve teme, od politike do sporta a svaki je krenuo s dvadeset postova dnevno te neslavno propao u roku od tri dana.

U čemu je bio problem?radno mjesto blogera

Više nije bolje

Ukoliko pišete prečesto, postat ćete neproduktivni. Recimo, kad biste objavljivali 5 postova dnevno, to bi u hefti naraslo na 35 postova heftično što dovodi do više od 140 postova mjesečno. Odjednom pisanje postaje obaveza. A niko ne voli obaveze i zato ćete zapostaviti svoj blog.

A ni vaši čitatelji ne vole previše postova. Nemaju vremena pročitati ih!  Odjednom i njima počinjete zatrpavati RSS čitač i oni odustaju od vašeg bloga.

Zapravo, ovo je čak paradoksalna situacija, vi radite više a kvaliteta pada. Čak i ako držite kvalitetu na visini, vaši čitatelji gube volju za čitanjem. 😀

Ni manje nije dobro

S druge strane, ne želite postati (pisati) manje. Ljudi će misliti da ste mrtvi a to nije dobro. Ne zato što će se brinuti za vas, nego zato što će vas izbaciti iz RSS čitača. A to je definitivno loše.

Inače, nemojte duže vrijeme ostavljati blog odbačenim!

Barem jednom heftično/sedmično/tjedno napišite nešto.

Umjerenost je vrlina

Barem tako kažu. Uvijek morate tražiti zlatnu sredinu. Da se razumijemo, količina postova i kvaliteta su dva međuzavisna pojma.

Primjer:

Ukoliko pišete kratke postove kao što to piše Biznis blog, onda možete postati 10 do 15 puta heftično.

Ukoliko vaš blog ima postove slične mojima, 5 do 10 puta je sasvim dovoljno.

Primjer:

Ukoliko je vaš blog sličan Smashing Magazine-u, 5 postova je vrhunac.

Neki kažu da treba puno postati kako bi korisnik mogao imati više izbora i kako bi mogao čitati više sadržaja. Usporedite se sa vašom omiljenom TV serijom. Ukoliko se serija emitira svaki dan, dosadit će vam ili je nećete moći pratiti. Ukoliko je nema više od pola godine na TV-u, lako ćete je zaboraviti. 

Ukoliko se emitira heftično, jedva ćete dočekati slijedeću epizodu (ovaj omjer vrijedi za serije, za blogove je omjer drugačiji i gore je napisan).

To je zapravo cilj, natjerati korisnika da jedva čeka slijedeći post!

Ne dati mu previše i potpaliti vatricu čim se počinje hladiti njegova želja za čitanjem.

Predvidljivo je dosadno!

Ono što nikako ne želite je reći svojim korisnicima slijedeće:

“Svaki dan jedan post, ponedjeljkom, srijedom i petkom dva posta, postovi idu tačno u 7 ujutro.”

Predvidljivo je dosadno, morate iznenađivati. Evo kako se postovi vrte na ovom blogu. Jedan do dva posta dnevno ili heftično. Nikad se ne zna kad će biti dva a kad jedan. Jednom u mjesec dana ću propustit postanje a jednom ću napisat tri posta. Sve zavisi od toga kako poželim. Postovi idu ujutro, popodne, a ponekad i navečer.

Opet umjerenost, sada sa predvidljivošću.

Nemojte ni ići u drugu krajnost pa ne pisati heftu dana i onda objaviti osam postova. Naučite biti umjereni, gledajte statistike, kada je najposjećenije, kada ima malo posjeta i onda djelujte.

Ali ja nemam vremena kako bi svaki dan pisao nove postove!

Zato i postoji opcija u WordPressu (pa i u dobrom djelu drugih CMS-ova i News-skripti) koja vam omogućava određivanje tačne minute kada će vaš post biti objavljen.

Ne trebate pretjerivati s tom opcijom. Pišite postove nekoliko dana unaprijed, najviše heftu dana unaprijed. Tako da u slučaju da se nešto nepredviđeno dogodi, vaši čitatelji ne bi izvisili.

p.s.

1.) Ah, da. Ne zaboravite meta-tagove (tzv. ključne oznake-riječi na vašim postovima). Nećete vjerovati koliko to pogoduje posjećenosti vašeg bloga! Tražilice (svjetske) su neumorne i zato uvijek stavljajte bitne riječi koje karakterišu vaš blog!

Npr. ako je blog o ribolovu, nikad ne zaboravite staviti riječi: riba, ribolov, lov, ulov, udica, plovak, štap, najlon, tehnika, primama, krma, ime-vrsta-rod neke ribe + latinski naziv i tome sl.

Ovo su samo smjernice. Ne morate me baš u svemu kopirati i slijediti. Do vas je. Zar ne? 😀

2.) Više teksta, manje slika. Znam da vam zvuči nevjerovatno ali govorim vam iz vlastitog, višegodišnjeg iskustva. Dosta fotografija uguši osnovni smisao bloga. Mi nismo došli da gledamo vaše slike ( to bi onda bila dobra fora za foto-galeriju ili neki drugi CMS ).

Blog  je prvenstveno namijenjen pisaniji-litaniji! Svaka slika koju dodate, poželjno je da je autorizovana (vaš lični rad-snimak) i ona treba da posluži samo kao ilustracija vezana uz vaše postanje-pisanje. Ništa više. Nikad ne uzimajte (krađa) tuđe slike. Inače, postoji više opcija i CMS-besplatnih riješenja ako poželite da na Internet postavite vaše vlastite galerije slika. Niko vam to ne brani. Zar ne?

Sa žaljenjem konstatujem da je sve više blogova čista copy-paste bižuterija koja sramotno koketira sa temama iz islama (prenošenje hutbi, audio-video zapisa “znamenitih”  islamskih učenjaka i nadri učenjaka iz neke nedođije na dalekom sjeveru Evrope  (pojma nemaju o svjetovnom životu!) ili recimo kopiranje i postanje blogova o autima (motori, kubikaža, modeli, cijene) a nikad nisu sjeli za volan Masseratija,  Porsche-a i sličnih kičeraj modela za jet-set raju!

Ne nasjedajte na to. Udarite svojom kritikom na nekoga ko nije probao život. I to svim mogućim argumentima.

-Ko ne zna šta je islam, nogirajte ga!  Lako je laprdati o islamu negdje na zapadu gdje su svi ili gotovo svi egzistencijalni problemi, riješeni!!! Hajde de, probajte to u Bosni (pa i Hercegovini), ima da budete dočekani na nož! Sram vas bagro, nazovi, islamska! Mrshhh…

-“Laprdate” o novim tehnologijama, konkretno u auto-industriji! Zar se taj blog nije sam od sebe ugasio? Ako se varam, ispravite me…

Dosta od mene! Učite o umijeću bloganja!

To se čak i od Klintona ili Buša, onakvih mamlaza, možete naučiti. Blogovi su im “fenomenalni”. Van svake kategorije su!

 Kurko-Nurko!