Arhive oznaka: narod

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Uvertira za “DEŠAVANJE NARODA” – Protesti demobilisanih boraca u Sarajevu 21. aprila 2010. god.

Kao što sam već napomenuo u prethodnim postovima na ovome blogu, čekam da se malkice prašina slegne pa da sa razumne distance napišem pokoju o ovom nemilom događaju u Sarajevu 21. aprila  ove godine.

Desio se NAROD. Najavljuju se dešavanja i za prvomajske praznike.

Treba samo malo pratiti neke od vodećih svjetskih community portala kao npr. Facebook! Da naši “odozgo” barem malo prate reakcije i komentare nas “običnih smrtnika”  na ovoj zajednici, vjerovatno bi se masa nesporazuma riješavala za stolom a ne na ulicama ionako ratom napaćenog Sarajeva.

Niko ko je jučer gledao scene protesta obespravljenih boraca pred zgradom Federalne vlade u Sarajevu, nije mogao ostati ravnodušan!

Na jednoj strani bili su borci koji samo traže ono što im prema zakonu pripada. Na drugoj strani je sada već do odvratnosti korumpirana i bahata vlast.

Iza vlasti je – na prvom mjestu – Stranka demokratske akcije Sulejmana Tihića, koja se nijednog momenta nije libila da svim sredstvima nasrne na borce!

Prvo ih je mjesecima ponižavala otkidajući im malo-pomalo od bijedne naknade koja je mnogima jedini izvor egzistencije a onda im podmuko zarila nož u leđa. Dok su borcima skidali svaku marku koju su mogli, sebi su u federalnim institucijama namicali nove hiljade maraka nezasluženih primanja.

S prvim napadom na borce jučer ispred Federalne vlade, Tihićeva SDA survala se u političko blato!

Suzavac i “topovski udari” na bivše borce, branioce BiH, ipak jesu logični nastavak politike koja je događaje u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, kada se grad branio od četnika, nazvala “zločinom” a prekaljene i proslavljene komandante Armije RBiH ekspresno razapinjala na stub srama ili još brže trpala iza rešetaka!

Evo nekoliko izdvojenih mišljenja sa FB-a!

uz vas sam ljudi,samo naprijed da srušimo lopove što nam zagorćavaju život……………….
*
 narod nema sta da jede a oni bubaju plate astronomske
*
mislim da him nece naumpasti da vise kradu
*
Nesmijemo zaboraviti i trebamo stojati uz ovaj narod koji je dao zivote i svoje dijelove tijela da bi mi danas bili zivi i djelovali na ovom prostoru. Sta god da su uradili oni ili bilo ko drugi jucer, vjerujem da bolje nisu mogli i da su nase vlasti to zasluzile, ako ne i jos gore…
*
MOLIM DA OBATITE POZORNOST NA Forum Dnevnog avaza ,gdje nas ,borce ,invalide i sehide PLJUJU !!
Pljuje nas dijaspora i pojedina domaca raja!!!!
JADNO JE OVO NARODE BIH STA SMO DOZIVJELI !!
BORCI SAMO NAPRIJED !!!
*
Politika u nasoj zemlji nece se promijeniti,dok mi gradjani ne izadjemo na ulice i tamo nazalost na ovakav nacin ne dokazemo BH-a vlastima da nam je dosta njihove dugogodisnje pljacke,korupcije,lopovluka,bezobrazluka,licemjerja,drskosti i svih losih osobina kojima nase politicare na vlasti mozemo okvalifikovat. BORCIMA… CESTITAM NA OVAKVOM POTEZU, JER JOS JEDNOM SOPSTVENIM LEDJIMA I SVOJIM UZOROM NAM POKAZUJU DA SE TREBA BORITI ZA NORMALAN ZIVOT U NORMALNOJ DRZAVI I IMATI NORMALNE POLITICARE(koji to u ovom slucaju nisu)….i ne zaboravte ako volite svoju zemlju a vidim da je volite, izadjimo svi zajedno na mirne proteste 1 maja….pozdrav
*
Narode ja mislim da nam je svima doslo do grla i da nam gore nemoze biti nesto moramo poduzeti ili cemo ovo sve trpiti jos 5 do6 godina vrjeme je da se probudimo
*
Jao ovo je katastrofa ,opet sve po ledjima boraca !¨Jao ljudi pa ima li imalo pravde u ovoj drzavi ?!!
*
nemojte samo da pricate daj nek se neko pametan nadje pa da organizuje te proteste…………nek se nadje stvarno resenje…………za sve gradjane BiH………LAKO JE SAMO PISAT PO NETU……….TREBA IZACI SA SVOJIM TJELOM………I PRIDONJET……..TIM PROMJENAMA…..A NE JA NECU ……..ICI TAMO JA IM DAJEM PODRSKU MORALNU…..
*
Zasto da idemo, kada niakve koristi, samo sutra možemo biti uhapšeni, kao što su i pojedini.. Ja sam dijete demobilisanog borca, i vjeruj da sam jako ljuta, da bi i sama isla tamo da se probijam sa njima.. ali jedno moramo znat, od toga nema nista, mi smo sitan narod i ne mozemo nista promijeniti, samo po gore nas.. Ovo nije država, i ovdje nikad nece bit pravde jedino da se pridruzimo njima (politicarima) , i svi lijepo budimo govna..et ga..
*
ZAO MI JE POLICAJACA ALI KAD SU VIDJELI STA SE SPREMA TREBALI SU SE SAMO OKRENUTI I KUCI SVOJOJ OTICI…PA I NJIH VLADA MASIRA KAKO HOCE …A ONI TREBA DA BRANE VLADU…SMIJESNO…SAMO SU TREBA PUSTITI LJUDE DA ULETE I DA SRUSE CITAVU ZGRADU,JOS DA JE BILO I SVE POLITICARE SKUPITI U ZGRADI I DA SE SVA GAMAD ODJEDNOM SREDI…
 
 
Šteta što ovo ne čitaji naši političari. Možda i čitaju i smješkaju se našoj nesreći,  jadu, čemeru…

citiram napis iz OSLOBOĐENJA

Sukob su počeli borci nasrnuvši na ogradu, policajci su, braneći najprije sebe, odgovorili štitovima, sprejem kojeg su prskali demonstrantima u oči, a kada je zagustilo, i suzavcem. I tako nekoliko puta.

Rezultat: na desetine teško povrijeđenih demonstranata i policajaca, demolirana zgrada Vlade FBiH… Na kraju bitke i nije baš jasno šta i da li su se Vlada FBiH, koja je još u 10.30 evakuirana iz zgrade, i demonstranti dogovorili.
Naime, papir koji je premijer Mustafa Mujezinović potpisao kaže da će Vlada FBiH u naredna tri dana održati tematsku sjednicu na kojoj će razmotriti zahtjeve boraca, da će prije toga održati sastanak sa šefovima boračkih organizacija.
A osnovni zahtjev boraca bio je, podsjetimo, da ako se već uvodi prihodovni cenzus, on važi za sve budžetske korisnike, a ne samo za borce. Traženo je da lična i porodična invalidnina ne budu predmet cenzusa, da se donese zakon za demobilisane borce.
“Neću kući dok Vlada ne padne. Hapaju! Ja nisam krao! Otac me je abrightov'o tako! Ako se ovo danas ne riješi, biću terorista s bombama i puškama”, veli Mirsada Kuduzović.
U pauzi okršaja s policijom Mustafa Mujak, otac poginulog borca, priča kako je morao sve svoje certifikate prodati za 200 KM kako bi preživio. Jedan od demonstranata, bez ruke, veli kako je otac poginulog borca, kako je i sam ratovao. Spominje premijera, ali i šefove boračkih organizacija, u lošem kontekstu. Onda stiže vijest kako se niko iz Vlade FBiH neće obratiti borcima.
Slijedi novi napad boraca na policiju. U principu, bio je to sukob boraca i boraca, budući su i sami pripadnici policije bili u Armiji BiH, neki i ranjavani, neki su i članovi šehidskih porodica. Opet kamenje na policiju, opet suzavac na borce.
“Nemojte, ljudi! Ne gađajte ih kamenjem. I oni su naša djeca”, pokušava neko smiriti strasti.
“Jebali te oni. Što ne odlože oružje i ne pridruže nam se!”, pita jedan od boraca koji je došao iz Živinica. Isti onaj što je u parku, nekih pola sata prije okršaja s policijom, pio pivo kličući “Allahu ekber”.
U neko doba, general Fikret Prevljak i Zuhdija Ožegović pokušavaju smiriti situaciju. Stali su između boraca i policije.
“Zuhdija, reci da si mi bio komandant. Smiri ih k'o boga te molim!”, govori jedan policajac.
Drugi, pak, objašnjava borcima kako ih razumije, kako je bio u Armiji, kako ima dva brata nezaposlena. Treći policajac se skida, pokazuje rane iz rata. Dio boraca traži od policajaca da skinu maske. Ovi poslušaju i sve se završava rukovanjem…
 

 

Citiram Dnevni Avaz

Dok su trajali protesti boraca u Sarajevu, predsjednik SDA Sulejman Tihić u Goraždu je novinare uvjeravao u svoj patriotizam, pokušavajući im objasniti da je posjeta BPK planirana ranije i da nije mogla biti odgođena.

Tihić je kazao da motiv posjete Goraždu i susret s kantonalnim premijerom Nazifom Uručijem nije predizborna kampanja, već “patriotski osjećaj da se pomogne ovom gradu”. Gradu koji godinama vapi za podrškom iz budžeta FBiH.

Neprimjeren put

Na našu opasku nije li patriotizam trebao pokazati tako što će biti među borcima pred zgradom Vlade FBiH u Sarajevu i nije li neprimjereno stranačke posjete organizirati dok borci ponovo krvare na ulicama glavnog grada, Tihić je rekao da odgovor na proteste treba dati Vlada.

– I u toj Vladi zna se ko može dati odgovor na ta pitanja. Ne mislim da predsjednici stranaka trebaju dati odgovore na to šta piše u kojoj uredbi i na koji način to treba riješiti. Spreman sam, ako se to traži, da s drugim predsjednicima stranaka, i Silajdžićem, i Čovićem, i Ljubićem, primim delegaciju i razgovaram s njima – dodao je Tihić.

Te odgovore novinarski krugovi prokomentirali su kako se poznati politički prevarant pokušava sakriti iza ministara, od kojih su mnogi iz njegove stranke.

U odgovorima na novinarska pitanja o drami koja se istovremeno odvijala pred zgradom Vlade FBiH, Tihić je iznova ponavljao da je SDA bila vodeća stranka u odbrani BiH od agresije, da je donijela niz zakona kojima se regulira ova oblast i da sada želi “sve najbolje, na najbolji mogući način da riješimo ovo u okviru realnih mogućnosti”.

Realne mogućnosti

– Mi ne želimo da manipulišemo borcima, dajemo lažna obećanja. Dosta je bilo lažnih obećanja – kazao je Tihić.

No, odmah se prisjetio od koga su dolazila takva obećanja, pa je pokušao popraviti utisak:

– Možda ta obećanja nisu bila namjerno lažna. S obzirom na to da se radi o opravdanim zahtjevima, oni su uvažavani, ali mimo realnih mogućnosti.

Tihić je dodao da je namjera poduzimanja mjera u boračkom sektoru da “primanja onih koji zaslužuju budu veća, a onima koji ne zaslužuju da se ona ukinu”.

– Mnoge stranke sada se utrkuju, navraćaju boračke populacije na proteste, ali budite uvjereni da SDA, i premijer Mujezinović, i svi naši ministri, žele najbolje borcima – poručio je Tihić.

Ima li Tihić utjecaja na premijera?  

Na pitanje zašto se uštede prave samo s leđa najzaslužnijih za postojanje države, Tihić odgovara da su uštede napravljene i među parlamentarcima, te da podržava zahtjev boračke populacije da cenzus mora biti uveden i za poslanike, ministre i kompletnu administraciju.

Nije, međutim, objasnio zašto premijer i ministri iz njegove stranke ne podržavaju te stavove.

 

 

Angelina Jolie i Brad Pitt

Zakašnjeli post!

Mislio sam nešto više napisati u ponedjeljak 05. aprila ali poznavajući hirovitost filmskih zvijezda, odlučio sam da sačekam par dana. I nisam se prevario iako sad ovaj post gubi na aktuelnosti!

Ne bih ni sad pisao o ovome filmaškom dvojcu ali na svim medijima su ih toliko pompezno najavljivali da mi je dolazilo… Mal’ ne rekoh!

Možda u svijetu nešto znači UNHCR-ov ambasador dobre volje za koga se predstavlja Angelina. Kod nas vala ne! Možeš imati volje koliko hoćeš, situacija se neće bitnije promjeniti.

Ovako nam je kako nam je. Dok je ovakva vlast (guzonje)  gore a mi (narod) dolje i država podijeljena na hićme avlija, nema nam prosperiteta.

Drago mi jedino radi djece (i njihovih roditelja) koja su makar uspjela uhvatiti pokoji autogram ili novčani prilog. Isto sadaka!

E, jesu se vala i pretrgli! U p.m. 😛

Domaćem stanovništvu  to vjerovatno mnogo znači. Mene, iskreno da kažem, njihova posjeta nije oduševila! Ne znam zašto! Pitam se i sam. Može biti da sam bio zaokupljen nekim svojim problemima. Ko će ga sad znati…

Slavnom bračnom paru ovo dođe kao svojevrsna promocija. Čisto sumnjam da ovaj prelet preko Bosne ima neki dublji humanitarni karakter.

Evo tog članka!

http://www.bosnarije.com.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=401:angelina-jolie-i-brad-pitt-napustili-bih-bez-posjete-srebrenici&catid=1:najnovije-vijesti&Itemid=50

Ponedjeljak, 05. April 2010  -administrator-

Holivudska glumica i ambasadorica dobre volje UNHCR-a Anđelina Džoli (Angelina Jolie) i njen suprug, glumac Bred Pit (Brad Pitt), iako je bilo najavljeno, danas nisu posjetili Srebrenicu, odnosno Memorijalni centar u Potočarima, već su, nakon posjete Goraždu i Međeđi kod Višegrada, otputovali iz BiH.

Ovaj slavni holivudski par je nakon Goražda, gdje su razgovarali s članovima porodica smještenih u kolektivnom centru, posjetio Međeđu kod Višegrada i očekivalo se da će posjetiti i Srebrenicu.

U Potočarima su građani i novinarske ekipe čekale da slavni glumački par dođe u posjetu ovom gradu, ali to se nije dogodilo.

UNHCR u BiH saopštio je ranije da je Anđelina Džoli u BiH doputovala kako bi posjetila izbjeglice, povratnike, interno raseljene osobe i Rome, te da će o detaljima njenih aktivnosti javnost biti informisana po završetku posjete.

Bosanac ne bi bio bosanac kad ne bi “sprčio” nekog makar u šali! 😀

Došao Bred Pit u buregdžinicu kod Šefike i predstavi se:

-Hello! I'm Brad Pit!

A na to će Šefika:

-Qrac ćeš pit’ ako neš’ prvo jest’! :mrgreen:

 

Komentar mjeseca

Bez sumnje je to ova Intzko-va izjava koju djelomično citiram.

Strah, mržnja i inat već su opustošili društvo u BiH, uništavajući perspektivu mladim ljudima i dodatno opterećujući građane koji ionako nose prevelik teret – tvrdi međunarodni predstavnik u BiH Valentin Incko. Prema njegovim riječima, niski porivi i samointeresi još diktiraju način na koji se stvari rade a mnogi koji se pozivaju na te porive pronašli su formulu koja obezbjeđuje njihov vlastiti uspjeh ali koja proizvodi kriminal, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost.”

Stvarno nemam šta više za dodati.

U dvije-tri rečenice pametan čovjek realno opisao situaciju u BiH a ja se ubih ovdje mjesecima (pa i godinama) pišući o bosanskoj buraniji koja me, kad se nađe “uvređena”  i “životno ugrožena” nekim mojim postom, pošalje “unutrašnjim organima” na “informativni razgovor” što mi se upravo dešavalo ovih dana!

Tješi me to što nisam jedini u citiranju,  jedini u masi demonstranata, jedini kao aktivista raznih udruženja i pokreta građana!

Šarolika je starosna i obrazovna struktura onih koji na društenim mrežama zagovaraju ostavku vlade. Nisam ni tu jedini!

Tješi me to što nisam sam!

Na INFORMATIVNE RAZGOVORE bi onda trebalo dovesti masu prijavljenih na birou za zapošljavanje, omladinu bez perspektive, masu radnika koji primaju ili ne minimalac, masu otpuštenih, podobar broj ratnih vojnih invalida koji još čekaju da im se riješe neki egzistencijalni problemi, šehidske majke i djecu, poštene i trpećive penzionere…

Preko 100.000 naših građana na “informativnim razgovorima” bilo bi stvarno previše!

Jak je glas naroda. Glas raje koji pokriva sve domaće i svjetske community portale!

Prosurfajte malo. Uvjerite se!

Protestima su se ovaj put pridružili i naši iz  dijaspore što je za svaku pohvalu! Do sad su se   nekako i suzdržavali u komentarisanju BiH zbilje ali kad skontaše da se nemaju gdje vratiti i skrasiti (u Bosni i Hercegovini) poslije krvavo zarađenih novaca sa TRULOG ZAPADA, osvjestiše se, najzad!

Pozdrav od @ team-a bosnarije.com.ba portala!

Vaš TABKO*

Sehara moje majke – Tifa Dolinar-Terzić

Znala sam da imam ostavštinu,

Zabačenu, negdje zatrpanu.

Tragala sam za njom godinama,

I nađoh je u mraku podruma

Stare kuće – moga rodnog doma.

U sehari što je moja majka

Za mog babu u miraz donijela!

Kad otvorih majčinu seharu,

Razgrnuvši rukom nađoh na dnu

Knjigu staru, dugo nečitanu –

Hvale vrijednu bošnjačku baštinu.

Umotanu srmali čevretom,

Prekrivenu bogatim nakitom,

Starim srebrom i žeženim zlatom,

Svim vrstama dragoga kamenja

I haljinkom što je moja majka

U džamfezli bošču zamotala.

A na vrhu, u samom kubbetu,

Nađoh pismo u mavi ćagetu,

Ispisano moje majke rukom,

Arebicom – bošnjačkom azbukom.

Arebicu pismo moja majka,

U mektebu pisat naučila.

Uputu je ostavila meni,

Imenom me majka oslovila:

„Nemoj nikad zaboravit ćutiti tekbire,

Ni poruku upućenu

Iz Hira – pećine,

Objavljenu u Kur’anu –

– u suretu ‘Ikre’.

Tekbirom je iz kosmosa

Dozivano tvoje ime.

Ponekada obuci haljine moje majke,

Tvoje stare nene,

Lijepe su, pristajat će tebi,

Baš kao da su o tebi krojene;

Tvoja nena ćibarasta bila,

Ćibarastu haljinku nosila,

A ti nalikuješ svojoj neni.“

A kada sam bošču razmotala,

Haljinku sam odmah isprobala.

Kumaš-svila o meni se svila,

A od dibe-bejaz anterija.

Od kadife koješli-dolama

Izvezena srmali granama.

Za ishoda čohali-feredža,

Svilenijem gajtanom vezena

Uz rukave i po skutovima.

Mor-feredža, ali bez čembera,

Moja nena, vrla Bošnjakinja,

Na glavi je tepeluk nosila!

U hastaru, ispod tepeluka,

Ušivano, u džude svijeno,

Ispisano zdesna nalijevo

Jazi-ćage, nenina poruka:

„Moj tepeluk ponesi sa namom,

Prilagodi o sebi feredžu,

Spram haljinke nakit odabjeri,

Ti ćeš dostić golemu deredžu.

Al’ se nemoj uznosit s jordamom,

Čitaj knjigu, okreni se vjeri,

Ponosi se bošnjačkijem namom.“

Kada sam i čevre razmotala,

U kojemu je bila knjiga stara,

Ushićena zbog novog saznanja,

Ja sam cijelim bićem zadrhtala.

U knjizi su pera sabjerana

Što su nekad davno umakana

U duše Bošnjaka-Muslimana…

Pjesnici ih izljevahu rado

U književnost alhamijado.

Saznala sam da je moja nana

Neka pera sabjerala sama

I čitala onih davnih dana

Da je Čuvidina Umihana,

Pjevajući pjesme protiv rata,

Svoje ruse kose odrezala

I stavila iznad gradskih vrata.

Ko prolazi, da joj kose žali:

„Ova kosa u devletu rasla,

U golemu jadu odrezana.“

Čitala je moja stara nana

I pisala onih davnih dana.

Moj narode, pa naše su nene

U ‘naj vakat, a bile pismene!

Spoznala sam u čem’ je suština –

Golema je naša ostavština.

Nisam znala šta vrijedi sehara,

U sehari blago ne zastari!

Ko je Tifa Dolinar – Terzić?

Pjesnikinja. Žena koja otkriva sebe u kosmosu i kosmom u sebi na nov način. Drukčije od ostalih. Osluškuje melodiju i zvukove u sebi i one što dopiru do nje. Do njenog srca. I tu melodiju pretače u svoje pjesme da bi ta muzika doprla do drugih koji žele  da je čuju. Jer, Tifa se i oglasila da bi je čuli oni koji vole poetsku riječ, osobito ako otkriva ono što i sami nose u sebi i imaju oko sebe, a čega nisu svjesni ili, pak, ne umiju to otkriti i kazati. I otuda prepoznatljivost Tife kao pjesnikinje Bošnjakinje, pjesnikinje Gračanke, pjesnikinje Sarajke. Jer, ona i jeste i Gračanka i Sarajka.

 

   Rođena u Gračanici koja je u djetinjstvu i djevojaštvu upijala sa osebujnim folklorom i sredine i vremena dabi, eto, u svojim pjesama emitirala unutrašnji naboj neraskidivog odnosa prema zavičaju, što znači ljubav prema svemu onome što je u pjesmi otkrila i ponos što je i sama dio toga. Jaka je Tifina potreba da i druge animira da se prisjete, da ne zaborave što se zaboraviti ne smije.

 

   Njena ljubav nije samo rodna Gračanica. Njeno srce pulsira i za Doboj, Tuzlu, za Gradačac i Mostar, Banja Luku, a posebno za Sarajevo. Jer, Tifa je i Sarajka. U Sarajevu je studirala, u Sarajevu je odradila radni vijek, u Sarajevu je, kao penzionerka – pravnica doživjela svoju duhovnu renesansu, započela je svoje poetsko razdoblje života.

 

   Do sada je izdala tri knjige pjesama. Nastavlja i dalje sa štampanjem svojih pjesama  jer Tifino poetsko biće je, čini se, neiscrpno. Zato, poželimo joj da nam podari što više djelića svoje duše, što više lijepih pjesama.

 
09.08.2009.

Recenzija – “Sehara”

   Pjesma Sehara ne ostavlja nijednog čitača ravnodušnim. To je pjesma koju doživljavamo cjelokupnim bićem, svim čulima. Već sa prvim stihom otkrivamo bogatstvo miljea naše sredine u minulim vremenima. Vizuelna slika je veoma snažna. Pred nama je prepoznatljiv ambijent. Slike u Tifinoj pjesmi sprješavaju zaborav našega pamćenja. Vidimo ambijent iz kojeg potičemo: staru kuću, veliku musafirsku sobu ispunjenu mirisom dunja što se ćute po rafovima; sećije sa bijelim jambezama, uglancanu mangalu i najveći ukras sobe – seharu prekrivenu svilenom mahramom. Na počasnom je mjestu u sobi. I uvijek tajanstvena, dok se ne pokrene sa udajom djevojke. 

   Tajnu sehare otkrit će Tifa. Odškrinut će seharu, proviriti u nju i uvesti nas u svijet naše bošnjačke prošlosti. Samo u dio tog svijeta, u život naših starmajki. I, evo bogatstva. 

   Tifa otkriva bogatstvo folklora naših Bošnjakinja, naših lijepih nena. Sve to snažno doživljavamo. I vidmo i čujemo. Vidimo ljepotu naših žena, a onda kao da čujemo lahor svile, šuškanje kadife i zveckanje đerdana. Slike se nižu sve ljepša od ljepše. Ali pjesnikinja ne ostaje samo na slici. Ona otkriva nešto što se desetljećima prešutkivalo. Otkriva gotovo nepoznatu kvalitetu ove žene. Bila je i pismena – Bošnjakinje uzdignute glave sa pogledom daleko naprijed. Imala je snagu da spriječi zaborav onima koji dolaze. Ostavila je baštinu koju Tifa nađe u sehari. Ostavila je poruku svima nama da ne zaboravimo, da se ponosimo, a više od svega da moramo i sami puniti svako svoju seharu kako ko može i koliko može. Kao Tifa. Odškrinula je i svoju seharu u koju još slaže, da bi njena ostavština bila još bogatija. 

   Sa sadržajem pjesme Tifa je uskladila i formu. Piše u desetercu, stihom junačke pjesme. Jer, Sehara i jeste junačka pjesma, sa junacima – ženama Bošnjakinjama.  

  Hatidža Zećo, profesor 

 
 
09.08.2009.

Recenzija pjesništva Tife Dolinar-Terzić

   Autorica Atifa Dolinar-Terzić svojim pjesničkim djelom pokazuje da je u njoj duboko zapretena poetska misao dugo trajala, da bi, u ono najteže vrijeme za Bosnu i Bošnjake, kao vulkan izbila i sviju nas prijatno iznenadila. Taj poetski poriv za pjesničkim iskazom osjeća se u svakom njenom stihu. 

   Pjesnikinja je opsjednuta kosmosom i tradicijom i to u stihu čini jedan čudesno lijep i sugestibilan spoj. Ništa što se događa nije izvan moći i odredbe Jednog Jedinog. 

   Folklorni elementi nisu dati izvan života, oni nas upravo vraćaju u jedno zaboravljeno vrijeme naših nana i njihove filozofije, zasnovane na zdravom razumu. Između ostalih, to je izvanredno pjesnički izvajana poema Sehara. 

   Slike njenih pjesama su plastične i žive, pa nas jednostavnim iskazom vraćaju u neka stara vremena, kada smo kao djeca slušali od naših učitelja ili roditelja prekrasne kur'anske priče, koje upućuju na uspravan hod i osmišljen ovozemaljski život: sabur, pravednost, ponos, skromnost i nepomućena vjera u Istinitog. I u svemu tome su Bosna i Bošnjaci hrabri, dostojanstveni, plemeniti, spremni da oproste, ali ne i zaborave. Svi ti elementi su potka i nadgradnja poezije Atife Dolinar-Terzić. 

  

   U svojoj sveukupnosti njene pjesme s pravom bi se mogle nazvati u širem smislu Islamski ahlak, a u užem Bošnjački ahlak. Izdavaču toplo preporučujem zbirku pjesama Atife Dolinar-Terzić za objavljivanje, koju će, sigurna sam, čitaoci svim srcem prihvatiti, a poslužit će i kao lektira određenim školama. 

  

Sarajevo, 16.8.1999. 

Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović

p.s.

Pored ovako dobrih recenzija moj komentar je stvarno suvišan. Jednostavno sam poželio da prenesem na vas moje oduševljenje makar ovom jednom pjesmom od Tife Dolinar-Terzić… 

Oj R'vati jabuke vam gorke, bosanci vam ibaduuu divojke… (2. dio)

R'vati, rano ste počeli ma kako se ponuda činila povoljnom!

Scena će se vjerovatno ponoviti i ove godine. Već sam o tome pisao prošle godine.

Turističko-reklamne poruke iz Dalmacije nesmiljenom žestinom stižu preko reklamnih letaka tuzlanskih renomiranih firmi. Konkretno tržišnih centara kao što je renomirani Mercator!
Čudna simbioza.

Ponude u martu mjesecu su van svake pameti. Da li se u ovoj poruci misli na sadašnju proljetnu sezonu i na puko gledanje u more jer još je Bosna zavijana snjegom ili  jadnici misle na ljetni, žešći period!

Hmmm…

I sam se pitam.

citat iz posta od prošle godine

Oj, bogo dragi!

Ajme Gospo moja!

Kakvi ste vi gloopi ljudi! Prosto za nepovirovat’! Eeee..

Iba(li)detili ste mlade bosanke? Koliko njih ? Zar ćemo i oko toga šabanijadu pravit’ (njakvu olimpijadu)…

Mlade bosanke ali i rvatice najbolje će to znat’ kad budu na kanalu, kod automehaničara (ginekologa)…

Ratujete i preko toga….ajde de… Nećemo o obrazu.  Njega nemate odavno! To svi u regionu znaju!

Jadno more, plaža i galebovi…

Oooooo…kako ste vi plentaff narod…. Da mi naplatite 5 Km samo da pijem pijaču sa pogledom na more… Ne nisam lood… Nadam se…još…

Krivo je more!  Ajjj… u kujac krasni…

Turistička sezona u Hrvatskoj je podbacila kao nikad do sad! Do vas je! Do kad mi bosanci (pa i hercegovci) budemo predmet ibanjaaa, nema vam selameta. Dragi Bog sve vidi a i Gospa, blažena!

Ponekad je bolje drkat’ nego izdat’ nacionalne interese! Poserem vam se na naciju!

*TAČKA*

(Ja reko! Ne krivite druge!) 

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…