Arhive oznaka: moj

Eh, kad smo buraz i ja carevali…

Ne sjećate se prijeratne Jugoslavije. Na oko sve dostupno ali ipak zabranjeno. Zabranjeno sve što stiže sa divljeg “trulog” zapada!  Carinske barijere su bile skoro nepremostive! Po “starke” i farmerke se išlo do Trsta i skupo su se plaćali “sumnjivi brand-name” proizvodi! U vrijeme Markovića izmišljena je Mađarska pa su tamo moje “kokošarke” išle po Vaj-krem i slične bad proizvode!

Tad je bio car ko je imao Marshall pojačalo ili Fender gitaru! Upravo to smo imali buraz i ja! Danas ali i onda, svaka je “konjina” to mogla imati! U čemu je razlika?

Jedina razlika je bila u tome što su nekad sinovi glavonja (tuzlanskih) imali sva moguća “kulturološka” vrata otvorenim! Tada se nije marilo za vizionare u koje i sam sebe (pa i brata), ubrajam!

Kako nam se ta KULTURA “obila o glavu”, uvjerio nas i prethodni rat!  Ti su nas “kulturolozi” i “brđani”  gađali granatama s okolnih brda i planina! Sva sreća Tuzlu nisu uspjeli ubiti. Tuzlu i tuzlanski model suživota! Tuzlanski modus vivendi…

O tuzlanskoj KAPIJI sam posebno pisao! Vratite se na moje prethodne postove!

Buraz i ja, ostali, obični smrtnici. Ko nas hebe! Danas nigdje nema onih koji su kreirali kulturnu scenu Tuzle i regije sjevero-istočne Bosne i Hercegovine! 

Za nevjerne bebe evo jedna slika tek toliko da se prisjetimo starih vremena kad je  u povojima bila kolor fotografija! Morali smo se zadovoljiti crno-bijelom kombinacijom!

Izuzetno sam ponosan na ovu sliku iako vama možda ništa neće značiti!

Tada su na sceni bili “babini” sinovi ali su uvijek kod nas dolazili po savjet kad bi pokušavali uraditi demo-snimke, nadajući se slavi na jugoslovenskom prostoru!

Nema više Juge!

Hvala Ruski i Sadiku i Radio KAMELEONU što nas se ponekad sjete! Hvala na divnom pokušaju da ne odemo u zaborav!

Tuzlanska legenda … Predrag-Predo Stanković

“Umjerene” reakcije na moj rad i bivstvovanje u tuzlanskoj rock-sceni!

Naravno ne smiju se zaboraviti ni tuzlanske legende!
TERUSI

Pošto su ovo BOSNARIJE a ne antologija Yu-ROCK scene, neću više o ovoj temi! Bosnarije se bave sasvim drugačijim temama!

Slike su izvađene iz albuma i iz prigodnih brošura i knjiga (antologija) koje su bile tako popularne u predratno i postratno vrijeme!

nastavlja se…

Advertisements

Moj grad pod snijegom…

Danas je nedjelja, 13. decembar 2009. god.

Ono što se kaže, zima samo što nije kalendarski počela. Period pretoplog (gripoznog) vremena za ovo doba godine najzad je prošao.

Drugi je ovo snijeg koji je ove godine pao ali haman će i on biti kratkog daha!

ISPOSTAVILO SE DA SAM BIO U PRAVU! SAMO SE HEFTU ODRŽAO!

 Ne čudim se ja snijegu već zabrinjavaju ogromne klimatske promjene. Prošle godine gorivo mrzlo u rezervoarima i motori crkavali, ljudi noge i ruke lomili a ove godine dole u nizinama bar, nikad se temperatura nije spustila duboko ispod nule! Najavljuju hladnu zimu. To vjerujem meteorolozima ali osjećam zimu sa manje snijega.

Godišnji odmor. Dosada živa. Prosurfam Internetom, prerovim sve plaćene račune i po deseti put ih uredno slažem, kablovska TV mi već odavno dojadila, sve neke reprize tamo…

Proučavam ovu Nokiu N97 što je dobih od mog bihneta na poklon. Nervira me i ona. Simbian operativni sistem. 😀  Ili me ne sluša ili sam omatorio pa da skontam silne opcije koje mi ona pruža…

Blogam. I na blog-zajednicama neka učmalost. Nema dobrih postova da me oduševe, inspirišu. Da i ja napišem još pokoju pametnu dok sam živ…

Hmm…
Tmurno vrijeme, depresivno…Grad nekako pust…Gledam kroz zamagljeno staklo…Osama…Tuga neka…