Arhive oznaka: mizerija

Predizborni suveniri

U realnom i virtualnom svijetu ne malo sam zgrožen slabim poznavanjem ‘moje malenkosti’  od strane rodbine, prijatelja, poznanika, radnih kolega!

Tačnije uvrijeđen sam.

Rijetko kad sam zlopamtilo ali mislim da ovaj put neću lako preći preko “nagovaranja malog djeteta” da glasam za ove ili one! Valjda godine svoje čine ili je to samo oprez ranjene životinje kakvim su nas napravili lokalni i federalni političari. One iz Republike Šumske neću ni da spominjem!

Možda neko i nasjedne na neku značku, predizborni letak ili brošuru sa kompletnom listom kandidata neke stranke, kapu, upaljač ili vizit kartu ali ja ne! Nikad. Kao ni na dosadašnjim izborima!

Isfrustriran sam tip. Šta briga koga?! Da je iko imalo čitao BOSNARIJE (ponudio sam mnogima link), pratio moje dosadašnje ponašanje na radnom mjestu, javnom i virtualnom životu, znao bi koje sam političke orijentacije a ne da me zovu u nekakve rušilačke, vjerske, opozicione i slične torove!

A da ću glasati, glasati ću!

U inat “tornjacima”!

Samo znam da sigurno neću nasjeti na mizerne poklone i suvenire. A nakupilo se toga dosta! Jedan dio arsenala vam dajem na uvid pa vi sami prosudite. Neću vam ja soliti pamet kao što su meni pokušali imputirati svakojake izborne baljezgarije!

REAKCIJE SA NEKIH (MOJIH I TUĐIH) FORUMA I WEB-PORTALA!

Pa, eto, ovako, na ovaj način, koristim se prilikom da poručim svima gore navedenim da ću se ja jedini izvući sa smiješkom kad prođe ova izborna (s)trka!  🙂

Pozdrav vam od isfrustriranog tipa… :mrgreen:

Advertisements

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Snijeg se ne šali!

Od jučerašnjeg napisa pa da danas rano izjutra oko 5 h (kod nas je još uvijek mrak i ne gledajte vrijeme servera na kojem je  Wordpress) snijeg pravo napadao! Kad sam provirio kroz prozor, očekivao sam val hladnog zraka ali ništa od tog.

p.s.

Hladnoće su došle tek kasnije! (pisat’ ću o tome naknadno!)

Temperatura po mom vanjskom termometru -1 °C. Ništa strašno. Znači, biće i danas bljuzge na cestama ali ništa više od toga. Bar ne ovdje u gradu. Van grada svakako i ne namjeravam. Posao-kuća je moja redovna destinacija kad radim. A radim kao da sam na TRULOM ZAPADU.  Plate mizerne, balkanske. Ja baš nešto i ne vidim da taj ZAPAD tru(h)ne ali eto, to nam je uzrečica iz onih davnih socrealističkih vremena.

 Sad sam na godišnjem pa mi svejedno. Ja sam svoju guzu skrasio u gradu a za one iz pregrađa i sa sela, nije me briga. Iskreno.

Jutarnja tišina, narušena jedino povremenim prolaskom mašina tj. kamiona za zgrtanje snijega. Usput su, naravno, posipali i so! Boga mi, radili su po cijelu noć!

Kako znam? Pa budio sam se više puta. Lakog sam sna!

STANJE OKO 12 h!

Užas živi! Naroljo bijelonja, praffooo! Oko 15-ak cm! Led je ispod onog jučerašnjeg snijega. Klizavo, da te bog sačuva. Jedva sam se vratio kući neogrebanog auta!

ISPRED TRŽNOG CENTRA “OMEGA”

POGLED S MOG PROZORA

Obeharalo prafoo, a?!

Hehehehehehhehehe 😀

Ali termometar na zidu, kraj samom mog  prozora ne laže. Trenutno je koji podiok iznad nule! Zaključak?! Doduše, ovo je u nizini, u gradu a i podne je!Ama, ništa ja više ne kontam…

TERMOMETAR KRAJ MOG PROZORA

Pa ti sad budi pametan!

p.s.

Najgori je onaj led (po danu se snijeg topi brzo) što se stvori noću pa čak i na minimalnoj temperaturi od, recimo -1°C tako da lako prevari neiskusne  ili starije osobe sklone padovima i lomovima kostiju!