Arhive oznaka: lonac

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Advertisements

Manjak mjesta u zatvorima – višak straha na ulicama!

Začuđujuće mlako provukla se kroz medije informacija koju je krajem prošlog mjeseca razmatrao Parlament BiH  da preko 1.000 osuđenika u Federaciji BiH čeka na izvršenje zatvorske kazne!

Evo, čekao sam skoro mjesec dana i što naši kažu: “Tresla se gora, rodio se miš!” Iz prostog razloga, da ovo ne bi bilo zaboravljeno, riješih da ovu “informaciju” zabilježim ovim postom. Zlu ne trebalo. BOSNARIJE nisu news-portal. Nisu nikad ni bile. BOSNARIJE pokušavaju da oslikaju bosanski lonac. Novopečenu buraniju i tako drag nam bosanski prdež od graha kome! Kad smrdi, nek’ smrdi pravo po bosanski!

NAPOMENA!

NEKI SU POKUŠALI SITNOŠIĆARDŽIJSKI DA IZVUKU KOJI POEN IGRAJUĆI NA OVU LOPTU OČEKUJUĆI  LAVINU KOMENTARA NA NACIONALNO OBOJENIM WEB-PORTALIMA! GLEDAJUĆI NA MLAK ODZIV, ISKRENO DA VAM KAŽEM, KURVANJSKI SAM SE SMIJAO! 

BOSNARIJE su prije jeka, odjek, eho aktuelnog stanja u BiH. Prvenstveno u Federaciji.

Vlasti ali i raja iz Republike Mrske (njihovi nacionalno osviješteni web-portali) više vole svoj entitet i manje smeća iznose o svojim “dragim” političarima i sugrađanima! Zašto je to tako ni sam ne znam ali naši (web-masteri) bi se pokakili u svoj vlastiti ručak samo da bi dokazali da su u pravu. Nek’ i komšiji crkne krava!

Vjerujem da je manjak mjesta u zatvorima ali kad ponestane “teritorije” u gradovima, najebali smo! Već sad se vode ogorčene borbe za sokake, ulice, kvartove, čitava naselja pa čak i za cijele gradove. Ko je sad gazda i u kojem gradu moglo bi se naširoko. Jedno je sigurno. Policija održava lažan privid “kontrole situacije na terenu”  dok bosovi iz mrakače sve rješavaju jednim pozivom preko mobitela! I sami ste nešto “načuli” o tome ali nemate konkretnih dokaza! Prpa vas. Zar ne?

Bosovi pametni. Vješto zametu tragove za sobom! Podzemlje vlada. Na vama je samo da se opredijelite kojem klanu ćete pripasti!

Poruka mlađima od 20 godina kao i nedonoščadima preko 40! Manje gledajte američke filmove. Džabe zamarate okice.  Ne  sanjajte džabe odlazak preko VELIKE BARE. Nema potrebe! Amerika se preselila nama u komšiluk. Jeftinija je radna snaga ovdje. Naravno i tržište droge.

O svemu ovome sam već pisao, zar ne? Slučaj Tasima Kučevića, slučaj Muharemagić, slučaj isturenog (sarajevskog) odjeljenja Pravnog fakulteta u Tuzli, pranje novca na Panonici, revolveraški obračuni u kafićima i diskotekama, krađe automobila, pranje novca, utaje poreza, utjerivači dugova  itd. 

NE TREBA VAM VEĆA DOZA STRAHA NEGO OD DOMAĆIH POLITIČARA!  ONI TAKO NJEŽNO “RASTURAJU” BOSNU I HERCEGOVINU DA BI TI PROSTO BILO ŽAO KAD BI SE NEKI OD NJIH, NAŠLI IZA ZATVORSKIH REŠETAKA!

IMA NEKA TAJNA VEZA… YEAHHH…

Imate i ovdje veliku šansu da “popijete metak” namijenjen drugima!

Fakat! 

Bolje i ja da ućutim!

Sa žaljenjem, vaš TABKO*

Bajramska sofra

Bajrami su praznici mira i za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga.

Muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da ručaju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

Bajramska kuhinja ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna!bajramska_bamija

Domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan a negdje je u tradiciji da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.

Najčešća riječ koja se nalazi u imenima nacionalnih restorana – aščinica u Bosni i Hercegovini je, sofra.

U turskom jeziku, riječ sofra se koristi sa značenjem trpeze, stola za ručak (ručavanje)  a u bosanskom jeziku često ima prošireno značenje i na samo jelo pripremljeno i postavljeno bilo na sto ili na demirliju. burek_u_tepsiji

Mnogi su u svom djetinjstvu čuli riječi svojih starijih ukućana: “Ne diraj sofre, dolaze nam gosti”,  što znači: “Ne diraj jela koja su servirana za goste” ili “Bujrum, sofra je spremna”, što znači: “Izvolite, jelo je servirano!”

Bajramski ručak u Bosni i Hercegovini najčešće počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi neko varivo (sarma, bosanski lonac i slično),  zatim pite, pa pečeno meso sa povrćem te slatko.

Bosanska kuhinja mnogo toga duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Domaćica kuće obično za glavno jelo napravi begovu čorbu, bosanski lonac (bosanski paprikaš od povrća i mesa, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), hadžijski ćevap (teleći paprikaš), musaku (od faširanog mesa i krompira), različite dolme (punjeni crni luk i paprika) i sarmu (uvijeni listovi kiselog kupusa punjeni mesom i rižom). Na stolu su nezaobilazne i različite pite.

Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze – najčešće su teški, porijeklom turski i preliveni agdom. Za njihovu pripremu generalno je potrebno prilično kulinarsko iskustvo, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.

Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, na primjer, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif. Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 – 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

p.s.

U BiH se pite prave od mnogo čega a u nekim krajevima čak i od cvijeta bagrema!

BOSANSKI LONAC NA TUZLANSKI NAČIN

Požutjeli plakat sa jedne tuzlanske garaže čija će (ne)dvosmislena poruka vjerovatno ostati aktuelna i tokom 2009. godine!!! recept_tz

UDRUŽENJE NEZAPOSLENIH BOSNE I HERCEGOVINE
(Udruženje nezaposlenih TK i opštine Tuzla)

BOSANSKI LONAC NA TUZLANSKI NAČIN

Malo Mirnesove ljute paprike pomiješamo sa puno više Jasminove prašine a onda smjesu dodamo u lonac dobro zagrijane Salkine magle i sve to kuhamo do 5. oktobra na užarenoj masi građana!
U međuvremenu, za predjelo, pripremićemo Harisovu „JATA“ picu iz Srebrenika na južnoj magistrali koju ćemo ukrasiti sa malo kobasica „LIJANOVIĆ“ i sve to poslužiti uz kupus salatu iz Gornje Tuzle na organizovanim švedskim stolovima na Sonom trgu i u Sojeničkom naselju na dan 6. oktobra 2008. godine. Glavni degustator je Enver Imširović-Munja!
Konzumirati obavezno uz prirodnu vodu „MODRAC“!