Arhive oznaka: ljudi

Komentar mjeseca

Bez sumnje je to ova Intzko-va izjava koju djelomično citiram.

Strah, mržnja i inat već su opustošili društvo u BiH, uništavajući perspektivu mladim ljudima i dodatno opterećujući građane koji ionako nose prevelik teret – tvrdi međunarodni predstavnik u BiH Valentin Incko. Prema njegovim riječima, niski porivi i samointeresi još diktiraju način na koji se stvari rade a mnogi koji se pozivaju na te porive pronašli su formulu koja obezbjeđuje njihov vlastiti uspjeh ali koja proizvodi kriminal, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost.”

Stvarno nemam šta više za dodati.

U dvije-tri rečenice pametan čovjek realno opisao situaciju u BiH a ja se ubih ovdje mjesecima (pa i godinama) pišući o bosanskoj buraniji koja me, kad se nađe “uvređena”  i “životno ugrožena” nekim mojim postom, pošalje “unutrašnjim organima” na “informativni razgovor” što mi se upravo dešavalo ovih dana!

Tješi me to što nisam jedini u citiranju,  jedini u masi demonstranata, jedini kao aktivista raznih udruženja i pokreta građana!

Šarolika je starosna i obrazovna struktura onih koji na društenim mrežama zagovaraju ostavku vlade. Nisam ni tu jedini!

Tješi me to što nisam sam!

Na INFORMATIVNE RAZGOVORE bi onda trebalo dovesti masu prijavljenih na birou za zapošljavanje, omladinu bez perspektive, masu radnika koji primaju ili ne minimalac, masu otpuštenih, podobar broj ratnih vojnih invalida koji još čekaju da im se riješe neki egzistencijalni problemi, šehidske majke i djecu, poštene i trpećive penzionere…

Preko 100.000 naših građana na “informativnim razgovorima” bilo bi stvarno previše!

Jak je glas naroda. Glas raje koji pokriva sve domaće i svjetske community portale!

Prosurfajte malo. Uvjerite se!

Protestima su se ovaj put pridružili i naši iz  dijaspore što je za svaku pohvalu! Do sad su se   nekako i suzdržavali u komentarisanju BiH zbilje ali kad skontaše da se nemaju gdje vratiti i skrasiti (u Bosni i Hercegovini) poslije krvavo zarađenih novaca sa TRULOG ZAPADA, osvjestiše se, najzad!

Pozdrav od @ team-a bosnarije.com.ba portala!

Vaš TABKO*

Advertisements

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Blogerske pretrage izraza i fraza! Užas živi!

Gdje svrstati ovaj post i sam se mislim nešto.

Odavno nisam pogledao pomno kontrolni panel na svom blogu ali eto nekako pred Novu godinu odlučih malu reviziju da napravim, da zavirim odakle me ko klika, koje su pojmove ljudi tražili pa naletili na ovaj moj mali blog,  “prerovio” sam WordPress-ov blog-pretraživač i ne malo sam bio iznenađen! Užasnut, tačnije…

Ovo su riječi karakteristične za BOSNARIJE-blog:

BiH blog Bosna BOSNARIJE dan djeca država Facebook Federacija forum godina grad Hercegovina Ilija jezero kanton komentar ljudi mišljenje narod Policija portal poruka posao post protest rad rat razlog recesija RS saobraćaj Sarajevo seks slika sramota Tuzla udruženje vlada vrijeme wordpress zakon član žena život

Eh sad ako je ovaj oblak meta tagova i pojmova razlog da se naleti na ovaj blog onda se pitam šta to ljude asocira u ovim riječima pa da traže sljedeće pojmove, izraze,fraze ili čak cijele rečenice i to baš na ovome blogu!

Prenosim doslovno…

bordeli u bosni

silovanje tinejdzerki video klipovi

http://www.oglasilicneprirode

skrivena kamera u kupatilu

skrivena kamera u bosni

imali gdje na internetu pornic djevojke

materijal za izradu kovanica

i tome sl.

U osnovnim tagovima, možda bi se našla i poneka referenca na moj blog ali da je on pornografski to odsječno moram zanijekati! Ako je nekoga pojam BOSNARIJE asocirao na pizdarije, grdno se prevario!  Ja o pizdarijama ne pišem! Sačekam mišljenje većine pa se tek tad oglasim sa svojim. Naravno, kad saberem utiske! Šta je u tome loše?

Ne znam! Samo znam za gomilu spam-smeća umjesto da neki čiste ispred sopstvene avlije! Pametnije bi im bilo…

 Ja sam uvijek mrzio ljude koji čitaju knjige na preskok! Neki od njih bi samo čitali kraj. Oni nestrpljivi! Najviše mrzim kad neki ovlaš čitaju Bosnarije-blog!

Pogotovo ako čitaju BOSNARIJE A NISU PROČITALI ZAGLAVLJE ILI MOJ PRVI POST!

Na osnovu jednog posta na BOSNARIJAMA, priznajte, ne možete ocijeniti kakav je neki blog, kakva je osoba koja stoji iza njega. Da li je ta osoba duševni bolesnik ili vizionar, da li je bogobojazna i skrušena molitvama Allah-u dž.š. te prema tome vjernik ili ateist, da li argumentovano ili  frustrirano piše o društveno-političkim zbivanjima oko nas ili samo kopira tuđa mišljenja (copy-paste blogeraš) a nema svoje lično mišljenje ni o čemu pa ni o prdenju u vlastitom zahodu (WC-u)!

A to je ipak dozvoljeno! Zar ne? ((( 😀 )))

Pisanje o bosanskoj buraniji (boraniji), o bosanskom loncu, tamnom vilajetu kako nas neki zovu je moja vječna inspiracija!

Makar se nekome zamjerio radi toga. Sto umova, sto drugačijih mišljenja! Ne zamjerim vam, ne zamjerite mi!

Samo vas lijepo upozoravam! Ne veličajte Bosnu (pa i Hercegovinu) preko svake mjere! Ma koliko vam ona bila draga, uvjerio sam se da za šaku dolara (eura), rado zaboravite na nju!

Na domovinu!

Čast izuzecima ali oni su tako malobrojni tako da bi im trebalo podići spomenik!

Iššš…… ostali!

21. decembar – Danas rudari u Bosni i Hercegovini obilježavaju svoj dan

Nekako ih se samo deklarativno sjetimo! Ovako uz njihov dan. Tih ljudi koji zarađuju hljeb sa sedam kora!

Sinoć bio vatromet u gradu. Kao i svake godine, uostalom. Teško da sam baš vidio rudare u prvim safovima na sinoćnjim TV-emisijama iz studija uživo, TV-dnevnicima ili sa svečanosti u BKC-u!

Uglavnom su se guzonje nabile naprijed da im opet gledamo iste, dušebrižne face!

Na ovaj dan, 1920. godine, ugašena je Husinska buna ali tek 89 godina poslije rudari slave bolje dane.

A i to je pitanje!

Hmm…

 

Iako ni danas nije lako i uslovi rada još uvijek nisu na nivou na kojem bi trebali biti, rudari se nadaju boljem sutra.

Rudari, uvijek vječiti optimisti. Svaka im čast. Iskrena čestitka od moje malenkosti!

Dan ljudskih prava

10. decembra 1948. godine, prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, po prvi put u istoriji civilizacije je priznato pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost… bez međusobnih razlika”.

Taj decembarski datum prije 61 godinu je bio dan na koji se gledalo kao na prekretnicu savremene istorije čovječanstva. Nacije svijeta su se načelno udružile kako bi jednom i zauvijek stale na kraj genocidu kakvom je čovječanstvo svjedočilo za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je trebala biti jedan od najznačajnijih dostignuća Ujedinjenih nacija i kao dokument predstavljati osnovnu filozofiju pravno obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine ali sve što je usljedilo je pobilo prethodno navedene namjere.

Nema potrebe pričati o genocidu koji se desio nedavno u srcu Starog kontinenta. Nema potrebe jer smo nadomak uvjerenja da se isti nije ni desio, da se nekoliko desetina, stotina hiljada ljudi samoubilo ili jednostavno nije nikad ni postojalo. Tako nam kažu a niko ih ne kažnjava što lažu. Pa, zašto da tražimo dlaku u jajetu i nanovo se zalažemo za pamćenje i dokazivanje tog genocida kad će se isti, opet nekažnjeno ponoviti već sutra ili već za koju godinu. Garantovano.

Svi smo svakodnevno svjedoci i/ili učesnici kršenja osnovnih ljudskih prava na sve normalno na šta bi čovjek prava trebao imati. Na papiru sve lijepo piše, dok se u praksi skoro ništa ne provodi, niti kome, posebno ne onima koji osjećaju određenu nadmoć, išta znači smisao i namjera dobrobiti i blagostanja čovječanstva.

Svak’ ima svoje razloge, svak’ ima svoj izgovor i svi su pravedni, tačnije niko nije ni za šta kriv. Ljudi se svakodnevno nemilosrdno ubijaju, maltretiraju, pate, izgladnjuju, izruguju samima sebi, a niko ne snosi nikakve ozbiljne konsekvence, niti se traže ozbiljna riješenja takvog ponašanja. Sve se stavi na papir jer papir sve trpi.

I pored evidentne ugroženosti u svakom pogledu, počev od životne i okolišne, ljudska vrsta koja sebe smatra supremantnom u odnosu na sve ostalo čega ima u postojanju, nezaustavljivo nastavlja svoju jasnu i nepromjenjivu misiju da dijeli, potčinjava, ugrožava, pa u toj namjeri i samu sebe “sasvim slučajno” pretvara u žrtvu vlastite sebe i svoje gluposti.

Danas govoriti o ljudskim pravima mogu samo budale. Pričati o značaju i vrijednostima ljudskog života u današnjem svijetu mogu samo nenormalni. Danas je osnovna definicija ljudskog karaktera zabrana, negiranje i uništavanje života. Sve drugo su bajke za malu djecu, a djeca, naprednija nego su to stari ikad bili, naravno da ne vjeruju.

Danas je Međunarodni dan ljudskih prava. O, koje li ironije. Koliko će danas biti spašenih od ovog svijeta i koliko će danas “slučajeva” ispuniti najsadržajniju rubriku svih medija koja se tako veselo zove Crna hronika? Rubrika je to koja na najkonkretniji i najjasniji mogući način govori o ljudima i ostvarivanju ljudskih prava.

Potpuno nepotrebno ali eto, reda radi, evo vam i “Opća deklaracija o ljudskim pravima skrojena 10. decembra te davne 1948. godine. Ali vi to već sve znate na pamet. Samo skontajte sve što nemate. E, to Vam garantuje ova deklaracija…

Preambula

– obzirom da su priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
– obzirom da su nepoštivanje i preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte, koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi,
– obzirom da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, da čovjek ne bude primoran da kao posljednjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
– obzirom da je bitno da se unapređuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda,
– obzirom da su narodi Ujedinjenih Naroda ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni napredak i bolji životni standard u široj slobodi
– obzirom da su se države članice obavezale da, u suradnji s Ujedinjenim Narodima, postignu unapređenje općeg poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i njihovo održavanje,
– obzirom da je zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,

Generalna skupština proglašava ovu Opštu deklaraciju o pravima čovjeka

kao zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki organ društva, imajući Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštivanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom ingerencijom.

Član 1
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.

Član 2
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj. Nadalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područ ja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti.

Član 3
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Član 4
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.

Član 5
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Član 6
Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao pravno sposoban.

Član 7
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu od strane zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.

Član 8
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su mu dodijeljena u Ustavu ili zakonu.

Član 9
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, zatvoru ili izgonu.

Član 10
Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud radi utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.

Član 11
Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na temelju zakona krivnja ne dokaze na javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu. Nitko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo na temelju bilo kakvog čina ili propušta koji nisu predstavljali krivično djelo u smislu nacionalnog ili međunarodnog prava u vrijeme kada su oni bili počinjeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti kada je krivično djelo počinjeno.

Član 12
Nitko na smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješ anja ili napada.

Član 13
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granice svake države. Svatko ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14
Svatko ima pravo da traži i uživa utočište u drugim zemljama pred progonima. Na to se pravno ne može pozivati u slučaju progona koji su zaista izazvani nepolitičkim zločinima ili djelima protivnim ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda

Član 15
Svatko ima pravo na državljanstvo. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svojeg državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo.

Član 16
Punoljetni muškarci i žene bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegova trajanja i prilikom njegova razvoda. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak. Obitelj je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17
Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.

Član 18
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.

Član 19
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto tako i traženje, primanje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Nitko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21
Svatko ima pravo da sudjeluje u upravi svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji. Volja naroda treba da bude osnova vladavine vlasti; ta volja treba da se izražava u povremenim i istinskim izborima, koji treba da se provode općim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupcima slobodnog glasanja.

Član 22
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti putem državne pomoći i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.

Član 23
Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad. Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava čovjeku dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite. Svatko ima pravo da radi zaštite svojih interesa obrazuje sindikate i da stupa u njih.

Član 24
Svatko ima pravo na odmor i dokolicu uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene praznike.

Član 25
Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovišta, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.

Član 26
Svatko ima pravo na naobrazbu. Naobrazba treba biti besplatna, bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje treba biti obvezno. Tehnička i stručna naobrazba treba biti općenito pristupačna, a i više obrazovanje treba takođe da bude svima pristupačno na temelju sposobnosti. Obrazovanje treba da bude usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na ućvršćavanje poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama, i treba da unapređuje djelatnost Ujedinjenih Naroda na održavanju mira. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu naobrazbe za svoju djecu.

Član 27
Svatko ima pravo da slobodno sudjeluje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u znanstvenom napretku i u njegovim koristima. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji mu kao autoru pripadaju od od ma kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela.

Član 28
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.

Član 29
Svatko ima obveze prema zajednici iz koje je jedino moguće slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti. U vršenju svojih prava i sloboda svatko treba da bude podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu. Ta prava i slobode ni u kojem slučaju se ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda.

Član 30
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništavanje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda.

Slika i prilika današnjeg bolchat-a!

mIRC_logoDoduše, nećemo generalisati stvari. Ovo je ipak tzv. “tuzlanska loza” (kako sami sebe nazvaše na pomenutom video-klipu!)  naše najpopularnije bosansko-hercegovačke irc-mreže! pjirclogo_bolchat

Osobe, koje se svih ovih godina nisu mogle trpjeti na regularnim chat-sesijama, bilo kao channel-operateri ili irc-operateri, eto sastali se da popiju par piva i mršavo pojedu iz praznih tanjira!

Užas jedan…

Od početka najave ovog “spektakularnog događaja”, preko poziva na okupljanje ispred OMEGE u subotu (robna kuća u Tuzli), pa preko tihog invajtanja (invite) na bolchat-mreži u smislu, ko bi to sve mogao doći pa da ga na vrijeme odstranimo (jer ne daj bože, može nam pokvariti “party”), stiče se utisak da u stvari i nisu željeli da nas tamo bude stotinama, gledano brojčano…

Ja sam se tobože, zainteresirano raspitivao, navaljivao na javi i na private nekima, kad će to biti, ko će sve doći, kolika je kotizacija i sl. jer jezero Bistarac i sam znam naći bez posebnog “okupljanja” na određenom jestu u Tuzli! Pogotovo što znam jednog od suvlasnika ove turističko-ugostiteljske destinacije nadomak Lukavca. (Bliže je Lukavcu nego Tuzli-moja napomena!)

Informacije su bile šture. Niko ništa ne zna, biti će ovako, biti će onako pa sve do totalno odrečnih odgovora u smislu: “Nisam lood/a da idem tamo, nije to za mene, zar je to “raja”, nisu moja raja pa da otvorenih izjava da će neko nekoga ubiti radi neke izgovorene riječi!”

Ni moje mišljenje nije daleko od nabrojanih relacija. Neke bih pošteno namlatio, onako preko guze za bezbroj uvreda, banovanja ili tzv. g-line opcija sa bolchat-mreže. A razloga, vjerujte, nije bilo!sm-ms

Sastala se šačica neljudi, par usamljenika, osobenjaka, ljudi koji se samo međusobno razumiju samo na chatu a izgleda i u privatnom životu.

Sami su krivi pa su i ovaj nazovi “spektakularan susret” izroda bolchat-a i sami postavili na Youtube!

nastavlja se…

Da se ne zaboravi

Poštovani kolega po pisanju! Mirsade!

 Imam bezbroj nick-ova i kamaru blogova. Svaki je orijentisan na neke životne teme! Na ovome blogu, pokušati ću ( ne znam da li ću i uspjeti) obznaniti bosansku buraniju! Smeće na vidjelo! Naravno, ponekad ću navesti i kakav dobar primjer. Recimo, pokušaj sa KRIMOLOVCIMA. Ili borbu za autohtonost bosanskog (hmm…) tornjaka.

Nas svuda svojataju. Čak i nas insane okrenute islamu! Nadam se da znaš na šta mislim!!!


Hvala ti što si reagovao na ovaj dio mojih napisa o lakovjernosti. I sam sam radnik u zdravstvu i nebrojeno puta bio svjedok letalnim ishodima poslije tzv. nadriljekarskih seansi (travara, aromaterapeutičara, sihirbaza i sl.)

 Tad su tražili ipak ljekarsku pomoć. Obično, kasno … strašno kasno. Kad više izlaza nije bilo!


Tačno, svi smo samo na proputovanju ovim dunjalukom. Ostani ispravan kao čovjek i na putu islama. Nikad ne halali ljudima koji zarađuju na tuđoj nesreći.
Hvala na javljanju. Nadam se da ćemo se još čuti i pisati u ovim blogerskim vodama!

*Selam*