Arhive oznaka: lijevo

Vanzemaljci, poserem vam se na gospodstvo!

Rat bi’, rat proš'o.

Gledam a valjda i mene gleda stara raja i kao da nismo iz iste priče. Jedni drugima ko stranci dođemo.

Vanzemaljci su in!

Neki od nadobudnih stalno se igraju sa rečenicom: „Da hoće opet zaratit’, drukčije bi bilo!“

Vjerujem im.

Bilo bi drukčije. Znam, sigurno, gore za mene a bolje za njihove gujce. Nekima još nije dovoljno nagemanih para, tuđe imovine, rodbinskih i stranačkih privilegija a neki mi otvoreno prijete likvidacijom jer ko biva sad u demokratiji ne smiju!

Hmm….

E, sad ste trebali ja ikad. Sad je najlakše da me slomite. Sad navalite dok sam u kreditima i žirant drugima. Sad mi možete najviše štete nanijeti!

Ne čekajte drugog rata ovdje. A bit’ će ga! Možda brže u kabur zemlju odem pa vam ne pričinim i to zadovoljstvo jer ionako vam stalno zakrećem muda. Čas ulijevo, čas udesno!

Vazelina nikad više neg’ danas. Ne možeš ga nakupovat’ a i kad odem u apoteku, nešto me čudno gledaju tamo!

Vanzemaljci vladaju. Revanšisti, da ne kažem fašisti!

Tješi me jedino to što je na ovom dunjaluku sve ciklično. Svega bude, dođe i prođe. „Ničija nije do zore sjala!“ reče neko pametniji od mene a kakva su vremena došla i ja se više služim citatima nego da razmišljam svojim mozgom.

A i zašto bih?

Drugi misle za mene. Oni su plaho pametniji!

Pušio je i moj djed i pradjed. I obojica doživješe preko 100 godina života! I niko im nije branio. Nikome nije smetalo. Nije smjelo ni smetati. Ne daj bože! Još njihova slika visi na bocama mineralne vode sa tešanjskog kraja! Toj vodi se čak i Klinton radovao dok mu je Monika pušila. Toliko je bio potentan!

Pilo se nekad i pamtilo se pa se i danas prepričava. I mezetilo. Čak i naša Fazila opjevana a danas se niko ne sjeća ni radodajke iz obližnjeg kafića.

Hajd’ što se pilo al’ se znalo i zapjevati. Predanja i pjesme se širile s koljena na koljeno. Ako lažem a u laži su kratke noge, slobodno sijecite!  Dalje ne moram! Zar ne?

Dok smo se vikali sa druže, prijateljstva su nam trajala duže! I brakovi. Bili su svetinja. Posebno djeca. Onda je babo (i drenov prut) odgajao a ne ulica!

I onda se krvnički radilo. Težački. Radilo i sladilo a danas možeš umrijet’ od svog rada!

Nekad s ponosom a danas s grbom na leđima.

I još ovo zovu napretkom!

Hmm….

Praviš kuću ili kupiš sijeno zoveš na mobu! Danas je mnogo popularniji mobbing.

Sve što ti možeš a nećeš ili ne želiš da uradiš, urade za tebe drugi! Samo naredi. Niko ti ništa ne smije.

Danas se krije koliko imaš a nekad se ponosilo s tim. Smio si reći iz koje si familije što je bilo kao izvjesna preporuka a danas sve ide preko veze!

Oženiš se, udaš, useliš u novi stan ili kuću. Sad to kriješ! Znate ono – porijeklo imovine ih jebe!

Kriješ i kad si bolestan da te drugi ne bi onako hasta posjetili. Danas ljudi škrti od samih sebe. Za ne povjerovat’!

Na sebe žale.

I provodom (izleti, teferiči, posjete rodbini i prijateljima), i ponašanjem (posjete kulturnim događajima kao što su pozorište, kvalitetan film, muzički spektakl, koncert značajnih umjetnika), i osjećanjima (samozadovoljnost, flert, prevare,krađe,utaje).

Ima toga još. Mrsko mi nabrajati a i zabolješe me ovi moji chat-erski prstići!

Neko jednom provalio a možda je mislio i ozbiljno, da čovjek vrijedi onoliko kolika mu je dženaza (sprovod) bila!

Zic!

Sjetim se dirigovanih dženaza gdje sam išao po naredbi a ne po nahođenju!

A valja nam mrijet’! Svima. To me tješi!

Meni na dženazu nek’ ne dolaze hajvani! Vanzemaljci pogotovo. Dirigenti mi ne trebaju sa horom „Lažna suza“!
I ne dolazite mi po direktivi jer kako ste došli s tobožnjim pijetetom još brže ćete me zaboraviti kao što ste već zaboravili neke radne kolege!

Već ste zaboravili na Nerminu! Vi ste sa druge planete i nije u kaburu vaše dijete!

E, pa vanzemaljci moji, poserem vam se na gospodstvo vaše!

Nismo iz iste priče!

Odjebite!

Autostoperi

Stopiraju seljak i ovca i niko neće da im stane.

Posle pola sata umilostivi im se jedan  čovjek sa BMW-om i kaže seljaku da će njega povesti a da ovcu neće jer mnogo smrdi.

Seljak se složi i kaže vozaču da će ovca ići iza njih.

Krenu oni, vozač vozi 30km/h, pogleda u retrovizor a ovca ih prati, nagazi on 70km/h a ovca ih u stopu prati! 

Vozač se iznervira, nagazi 200km/h, pogleda u retrovizor kad ovca trči ali isplazila jezik ulijevo. Kaže on seljaku da ovca ide ali da je isplazila jezik u lijevo.

Seljak će na to:
 “Isplazila jezik u lijevo? Ahaaa… Sad će da te pretiče.”

Investitor stao?!

Đe zapelo? Ama kod love, naraffski! Tipičan primjer bosanskih biznismena. Biva, lako ćemo. Bitno je da se započne. Doduše, ruglo od objekta je malo našminkano. Bar kad se gleda iz daljine. Zar ne?

Ovo je moj treći nastavak pisanije o ovom, dugo godina zapuštenom objektu.

Nastavak, vjerovatno, slijedi negdje s proljeća. Nadam se…

Fasada mu potkopana! Zašto? Ulaz u atomsko sklonište nije sredio. Šta ga briga. Nije to njegov posao! To je “društvena svojina”!

Njegova strana zida sređena. Ofarbana!

Ovo sam fotografisao danas, drugi dan padanja snijega. Da ne bi bilo zabune!

Fasada i sa donje strane kisne! Hmm… Gdje su tu oluci, odvodi?! Betonske ploče, lijepo se vidi, popucale su! Ni to nije njegova briga!

Unutrašnjost objekta je blago rečeno užas. Vide se tragovi zapišavanja skitnica i uličara na stepeništu…

Ama, ko god da mu dođe u firmu, neće moći a da se ne osvrne pogledom ulijevo, samo tri metra dalje od ulaza u njegov lafo sređeni objekat!

I drvo od ljetos je nekome smetalo (doduše, nije mu ni bilo mjesto tu) pa su ga posjekli a tako je lijepo bilo naraslo na mjestu ovih PVC kesa…

Suprotna strana zida, tačnije prolaz između moje zgrade i renoviranog objekta…

I to ostalo nesređeno. Ružna slika za eventualne poslovne partnere koji bi pohodili njegovu firmu!

Ocjena-jedva prolazna!

A i do vas je ako pročitate ovo. Ostavite komentar. Od volje vam…