Arhive oznaka: kriza

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

Odgađanje kupovine automobila

Tragom članka u kome doslovno piše da  …  je prošle godine u BiH prodato nešto više od 10.000 novih limuzina, što je za trećinu manje nego u 2008. Stručnjaci misle da će i u 2010. prodaja padati zbog siromaštva građana ali i zbog straha od ekonomske krize!

Hmm… Ne znam kako je ugledni auto magazin “BH auto” dospio do ovih podataka ali mene je to poprilično iznenadilo. Čak mi i drago bilo. Ne za pad prodaje već za broj prodatih NOVIH automobila. Čak sam i  ja bio potencijalni kupac. 😀

Toliki broj novih automobila na BiH cestama u posljednje tri godine. Odlično, pomislio sam. Bolja tehnička ispravnost i sigurnost na cestama. Zar ne?

Da se osjeti dašak svježine na cestama, osjeti se! Moram to priznati ali to je, kad sam malo bolje razmislio, samo kap u moru iako je BiH mala zemlja.

Kreditne linije još nisu prilagođene radničkom sloju kojem i sam pripadam. Ako i jesu, kamate su užas živi!

Pomalo zavidno sam gledao na nove, male jurilice na gradskim semaforima ili kad me pretiču na otvorenoj cesti. Ja kao obična fukara. Vozim auto star 25 i kusur godina. Skoro oldtimer-a!  :mrgreen:

Hajde de nekako što je i staro ali pitaj boga šta je ko prevozio u krntiji kao što je moja. Nisam jednom  u polovnjacima koje sam vozio nalazio tragove  brašna, šećera, graha, kafe, papira, građevinskog materijala, životinjskih ostataka! Sjedišta bi obično bila zamazana svim i svačim (da sad ne spominjem) tako da sam nakon svake kupovine odmah išao na ono skuplje generalno pranje sa paročistačima te se koristio svakakvim  modernim sredstvima za uklanjanje nepoželjnih mirisa…

citiram dalje…

Auto-tržište u BiH doživjelo je potpuni kolaps, nakon što je, pod uticajem svjetske ekonomske krize i pooštrenih kreditnih uslova, prošle godine kupce našlo jedva nešto više od 10.000 novih automobila, što je za trećinu manje nego u 2008. Te, rekordne godine, prodato je 16.746 kola! Stručnjaci misle da će ove godine prodaja biti još gora.

Iako se ovi podaci, koje je prikupio auto-magazin „BH auto”, odnose na 11 mjeseci prošle godine, statistike pokazuju da je prodaja automobila u BiH pala kao i u cijeloj Evropi, bez obzira na to što su trgovci gotovo cijele godine kupce mamili povoljnim akcijskim popustima.

Sunovrat auto-tržišta pojedini analitičari pripisuju i indirektnom uticaju svjetske krize, odnosno sveopštoj atmosferi pesimizma u društvu, zbog čega se očekuje da bi i u ovoj godini prodaja mogla da nastavi hod silaznom putanjom. Tako Milan Potkonjak, donedavni generalni menadžer „Renoa” za BiH, vjeruje da će ova godina biti još gora i da će mnogi dileri trljati ruke ako uspiju da ponove čak i prošlogodišnju, katastrofalnu prodaju.

Prema njegovim riječima, na sunovrat prodaje uticalo je i to što su zapadna tržišta, čije su vlade mahom subvencionisale kupovinu novih automobila, kako bi spasle sopstvenu auto-industriju, „pokupila” sva vozila namijenjena za tržište BiH, pogotovo ona jeftinija. Zbog toga, kako objašnjava Potkonjak, mnogi dileri nisu mogli da zadovolje potrebe bh. tržišta koje je, i pored drastičnog pada, ipak pokazivalo interesovanje za jeftinije četvorotočkaše, mahom u vrednosti do 20.000 KM.

 Naša prodaja je opala za više od 50 odsto, jer kupcima nismo mogli da obezbedimo dovoljno jeftinijih automobila, koji su i najtraženiji, poput „reno klija” i „dačije sandero”. S druge strane, na naš pad je uticalo i ukidanje carina na automobile iz EU, pošto smo do sada imali dobru prodaju naša dva modela, „klija” i „megan sedana”, koji se proizvode u Turskoj i bili su jeftiniji od ostalih jer se na njih nisu plaćale carinske dažbine. Mi, doduše, nismo nikakav izuzetak, jer su gotovo svi uvoznici doživeli pad prodaje, osim retkih marki koje su koliko-toliko uspele da održe dobre poslovne rezultate – kaže Potkonjak.

On ističe da su na pad prodaje znatno uticale i banke, koje su podigle kamate na auto-kredite, ali i dodatno pooštrile uslove za dobijanje kredita, zahtevajući žirante, kasko osiguranja i druge oblike obezbjeđenja.

Za najskuplje nema krize

S druge strane, pojedini uvoznici, koji su doživjeli drastičan pad prodaje, vjeruju da građani BiH nisu osiromašili u toj mjeri da sebi ne mogu priuštiti novi automobil, nego da su podlegli sveopštoj atmosferi pesimizma zbog efekata svjetske krize. Slađenko Galić, direktor „Verano motorsa”, banjalučkog dilera „Pežoa”, koju je na području BiH ostvario ukupan pad prodaje od 32 odsto, kaže da potencijalni klijenti odlažu kupovinu novih automobila za neko bolje vrijeme jer automobil gubi svoje mjesto na listi prioriteta.

– Pod utiskom svih priča o krizi, ljudi se plaše za svoju egzistenciju, pa odlažu odluku o kupovini automobila, sve i kad imaju novac. Zato sam i ubijeđen da se pre radi o odlaganju kupovine nego da baš svi u toj meri osjećaju direktne efekte svjetske krize. Istovremeno, činjenica je da su preduzeća drastično smanjila kupovinu automobila, jer su, zbog krize, i sama suočeni sa smanjenom prodajom svojih proizvoda – smatra Galić.

Da, ipak, ima istine u tvrdnji da se u krizna vremena nabolje prodaju najskuplji proizvodi, pokazuju i podaci o prodaji najluksuznijih limuzina, čija vrijednost nerijetko premašuje i 200.000 maraka. Tako je zastupnik „Poršea” do decembra prošle godine prodao čak 18 svojih ultraskupih modela, a gotovo podjednako skupoceni japanski „leksus” na bh. tržište plasirao je osam svojih limuzina!

Pa ti sad budi pametan. Uglavnom znam da sam ove godine sigurno odustao od kupovine novog automobila.

Polovnjaci više nemaju šanse kod mene ma kako dobro bili očuvani i tehnički ispravni!

Hajd’ zdr'ao…

( do iduće godine :mrgreen: )

WordPress kriza?

WordPress-zajednica ućutala se nešto.

Nema novih blogera i postova na njima!

Razačaran?

Nisam vala…

Nek’ se svako uči kao ja. Na greškama.

Ja ne mogu ništa protiv blogera koji su umislili da rade klasičan web-portal. Copy-paste ubi sa njihovih blogova. Niko da kaže nešto iz svoje duše. Niko da da osobnost svom blogu. Onu finu notu koja će ih izdvojiti od ostaslih blogova!

Nekoliko primjera…

Primjer prvi…

Islamska zajednica na sjeveru pičke materine (zemaljske kugle) u nekoj nedođiji prije podsjeća na žal za Bosnom u kojoj nisu nego za edukacijom mladih BiH naraštaja! Edukaciji islamu! Kakvom ? Ortodoksnom ? Onom iz vremena kad su se rušili “minareti” u New Yorku entog septembra, ente odine?

Primjer drugi…

Naši ljudi sa TRULOG ZAPADA nas uče štednji i finansijama!

Kakvoj štednji kad su nam plate na granici ekonomskog minimuma!!!

Pojam FINANCIJE je za nas duboko mislena imenica a ŠTEDNJA da i ne govorim!

Primjer drugi…

Pa nemojte ljudi ba, da jedan, mrtvi, Alija Izetbegović ili recimo Slobodan Milošević pišu iz groba svoje postove na blogu!

Dajte se opametite malo!

Nema veze. Nisam razočaran. Brine me nepismenost. Mnogi pišu blog a pojma nemaju o čemu pišu, ne obraćaju pažnju na gramatiku + ostalo ….

post u doradi…

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Recesija u bordelima

Usluge ‘prijateljica noći’ jeftinije nego ikad

Nije trebalo dugo da finansijska kriza u Njemačkoj pogodi i najstariju ‘profesiju na svijetu’, piše The Independent, a vlasnici bordela u toj zemlji unajmili su niz marketinških stručnjaka koji im pomažu da se izbore s recesijom.
 

U Njemačkoj, jednoj od rijetkih zemalja u kojoj je prostitucija legalizirana, ‘najstarije zanimanje na svijetu’ već neko vrijeme se nalazi u recesiji.

Mnogi bordeli su zbog krize smanjili cijene usluga, te uveli nove i besplatne povlastice, te popust na ‘dnevne karte’ a cijeli tim marketinških stručnjaka radi na osmišljavanju novih ideja koje će privući goste.

‘Čak i kod nas stvari ne izgledaju sjajno. Kriza se definitivno osjeća, klijenata je manje, a pritisak za smanjenjem cijena usluga je sveprisutan’, izjavila je Karin Ahrens, upraviteljica bordela Sir u njemačkom gradu Hanoveru.

U Njemačkoj živi i radi oko 400.000 registriranih prostitutki koje od 2002. godine imaju zdravstveno osiguranje te pomoć države ukoliko žele promijeniti profesiju. Prihodi od prostitucije nekim njemačkim gradovima predstavljaju znatan izvor prihoda.

Berlinski bordel Pussy Club privukao je veliku medijsku pažnju svojim popustom od 70 eura za koje gosti dobiju ‘neograničeni hranu , piće i seks u periodu od 10 do 16 sati svakog dana.

‘Moramo nekako privući mušterije. Gosti koji su prije dolazili nekoliko puta sedmično, sad jedva dođu jednom ili dva puta. Djevojke isto nisu zadovoljne jer manje posla znači i manje honorare. Zato smo privremeno odlučili smanjiti cijene usluga’, dodala je Anke Christiansen, menadžerica kluba.

Prostitucija je bitna grana biznisa i u drugoim evropskim zemljama, Švedskoj, Holandiji, Italiji i Francuskoj.

Liberalna Švedska legalizirala je prostituciju zbog dekriminalizacije prostitutki, ali i kažnjavanje makroa i korisnika usluga i dalje je zakonito.

Drugim riječima – prostitutka u Švedskoj ne krši zakon prodajući svoje tijelo, ali to čini muškarac koji joj plati za uslugu, kao i onaj koji među njima posreduje. Svodnici se u toj zemlji tako mogu kazniti najmanjom kaznom od dvije godine zatvora, dok korisnike očekuje novčana kazna, pa čak i zatvor do šest mjeseci. Kažnjiv je već i sam pokušaj kupovanja seksualnih usluga. Kritičari švedskog modela priznaju da je Švedska tako smanjila eksploataciju ženskog tijela, no dodaju da se prostitucija zapravo samo iz te zemlje preselila u susjedne, bivše zemlje SSSR-a gdje se seksualne usluge kupuju po još nižim cijenama.

U Njemačkoj, kako smo već rekli, legalno radi 400.000 prostitutki koje potpisuju poslovne ugovore s makroima, a oni su tretirani kao i svi ostali poslodavci. Taj status jamči im penziju i socijalno osiguranje, ali i plaćanje poreza državi. Nakon prekida radnog odnosa država im se obavezuje pomoći u prekvalifikaciji.

Prostituciju je legalizirala i Slovenija gdje legalno radi oko 1400 domaćih prostitutki i između 300 i 600 strankinja po barovima. Cijena pojedinačne usluge je oko 120 eura, a ‘vikend-aranžmana’ oko 750 eura.

U Holandiji je prostitucija uistinu velik biznis i čini oko pet posto ukupne ekonomije, a godišnja zarada Amsterdama od oporezivanja prostitucije doseže i do milijardu američkih dolara.

Prostitucija je legalna i u Francuskoj, Danskoj, Luksemburgu, Italiji, Španiji i Poljskoj.

Kakva je situacija u BiH?

Dok se domaće policijske snage uz pomoć međunarodne zajednice bore protiv trgovine ženama i prostitucije u noćnim barovima i klubovima, u Bosni i Hercegovini razvija se elitniji oblik prodavanja ljubavi.Sve više djevojaka između 20 i 30 godina nude u novinskim oglasima “eskort pratnju”. U nekim evropskim zemljama time se bave specijalne agencije, a u BiH djevojke uglavnom same, bez posrednika, tako zarađuju novac. Formalno djevojke tim ponudama ne krše zakon, pa čak ni moralne norme jer u oglasima nude “pratnju i druženje”, a neke se bave i “masažom”. U praksi, dakako, te ponude znače pružanje seksualnih usluga.

Djevojke u malim oglasima uglavnom ističu svoju dob i daju broj mobilnog telefona. Zanimljivo je što su tekstovi oglasa vrlo slični, pa gotovo nema ni jednog te vrste koji se ne upućuje ponajprije “galantnoj gospodi”, što će reći poslovnim i bogatim muškarcima. A takvih je najviše u Sarajevu, glavnom gradu i mjestu susreta poslovnih ljudi iz BiH i inozemstva. Upravo zbog toga većina djevojaka i “ordinira” u Sarajevu. Ima ih i u u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli i drugim većim gradovima.

“Djevojka, 23 godine, lijepa izgleda, zgodna, nudi masažu i eskort-pratnju galantnoj gospodi”, jedan je od tekstova oglasa koji se sve češće pojavljuju u specijalnim listovima. Cijene cjelovečernjeg izlaska, druženja i svega ostalog što uz to ide nisu jednake. Prema dostupnim informacijama, klijenti svojim pratiteljicama plaćaju od nekoliko stotina do hiljadu maraka.

Za razliku od djevojaka, muškarci u BiH vrlo rijetko oglašavaju “eskort usluge”, što ne znači da se oni ne bave tim “poslom”. Naprotiv, upućeni tvrde da u Sarajevu već godinama djeluje najmanje desetak žigola koji pružaju usluge bogatim ženama, uključujući i strankinje na privremenom radu u Bosni i Hercegovini.