Arhive oznaka: kazna

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Danas sahranjen Marko Breškić, žrtva brutalnog premlaćivanja!

Evo dođoh sa sahrane i ne znam u koju kategoriju da stavim ovaj moj kratki post!

Da se ne zaboravi svakako odgovara ovom zločinu nad čovjekom koji je savjesno obavljao svoju dužnost na radnom mjestu obezbjeđenja!

Van svake kategorije zato što nemam riječi kojima bih opisao prazninu u duši smrću našeg kolege!

Marko, prijatelju moj!

Počivaj u miru.

Nisam revanšista ali nadam se da će oni koji su bili odgovorni i za tvoj status (nadređeni) kao i predstavnici pravosuđa, kazniti tuzlanskog taxi-kabadahiju!

Vrijeme je da se oni koji glume boga  povuku sa svojih položaja jer ovi nije prvi put da neko nasrne na uposlenike. Problem sigurnosti uposlenih na radnom mjestu je aktuelan već nekoliko godina (da se sad ne vraćam u prošlost)  i ne znam s kakvim to obrazom pojedini dođoše na današnju sahranu!

Kajanje?

Hm…

Čisto sumnjam…

Prije će biti pranje obraza poslije  silnih (pa i mojih) reakcija na lokalnim radio i TV medijima!

Razumijem ih. Plaše se za svoju guzu! I trebalo bi…

Manjak mjesta u zatvorima – višak straha na ulicama!

Začuđujuće mlako provukla se kroz medije informacija koju je krajem prošlog mjeseca razmatrao Parlament BiH  da preko 1.000 osuđenika u Federaciji BiH čeka na izvršenje zatvorske kazne!

Evo, čekao sam skoro mjesec dana i što naši kažu: “Tresla se gora, rodio se miš!” Iz prostog razloga, da ovo ne bi bilo zaboravljeno, riješih da ovu “informaciju” zabilježim ovim postom. Zlu ne trebalo. BOSNARIJE nisu news-portal. Nisu nikad ni bile. BOSNARIJE pokušavaju da oslikaju bosanski lonac. Novopečenu buraniju i tako drag nam bosanski prdež od graha kome! Kad smrdi, nek’ smrdi pravo po bosanski!

NAPOMENA!

NEKI SU POKUŠALI SITNOŠIĆARDŽIJSKI DA IZVUKU KOJI POEN IGRAJUĆI NA OVU LOPTU OČEKUJUĆI  LAVINU KOMENTARA NA NACIONALNO OBOJENIM WEB-PORTALIMA! GLEDAJUĆI NA MLAK ODZIV, ISKRENO DA VAM KAŽEM, KURVANJSKI SAM SE SMIJAO! 

BOSNARIJE su prije jeka, odjek, eho aktuelnog stanja u BiH. Prvenstveno u Federaciji.

Vlasti ali i raja iz Republike Mrske (njihovi nacionalno osviješteni web-portali) više vole svoj entitet i manje smeća iznose o svojim “dragim” političarima i sugrađanima! Zašto je to tako ni sam ne znam ali naši (web-masteri) bi se pokakili u svoj vlastiti ručak samo da bi dokazali da su u pravu. Nek’ i komšiji crkne krava!

Vjerujem da je manjak mjesta u zatvorima ali kad ponestane “teritorije” u gradovima, najebali smo! Već sad se vode ogorčene borbe za sokake, ulice, kvartove, čitava naselja pa čak i za cijele gradove. Ko je sad gazda i u kojem gradu moglo bi se naširoko. Jedno je sigurno. Policija održava lažan privid “kontrole situacije na terenu”  dok bosovi iz mrakače sve rješavaju jednim pozivom preko mobitela! I sami ste nešto “načuli” o tome ali nemate konkretnih dokaza! Prpa vas. Zar ne?

Bosovi pametni. Vješto zametu tragove za sobom! Podzemlje vlada. Na vama je samo da se opredijelite kojem klanu ćete pripasti!

Poruka mlađima od 20 godina kao i nedonoščadima preko 40! Manje gledajte američke filmove. Džabe zamarate okice.  Ne  sanjajte džabe odlazak preko VELIKE BARE. Nema potrebe! Amerika se preselila nama u komšiluk. Jeftinija je radna snaga ovdje. Naravno i tržište droge.

O svemu ovome sam već pisao, zar ne? Slučaj Tasima Kučevića, slučaj Muharemagić, slučaj isturenog (sarajevskog) odjeljenja Pravnog fakulteta u Tuzli, pranje novca na Panonici, revolveraški obračuni u kafićima i diskotekama, krađe automobila, pranje novca, utaje poreza, utjerivači dugova  itd. 

NE TREBA VAM VEĆA DOZA STRAHA NEGO OD DOMAĆIH POLITIČARA!  ONI TAKO NJEŽNO “RASTURAJU” BOSNU I HERCEGOVINU DA BI TI PROSTO BILO ŽAO KAD BI SE NEKI OD NJIH, NAŠLI IZA ZATVORSKIH REŠETAKA!

IMA NEKA TAJNA VEZA… YEAHHH…

Imate i ovdje veliku šansu da “popijete metak” namijenjen drugima!

Fakat! 

Bolje i ja da ućutim!

Sa žaljenjem, vaš TABKO*

Dan ljudskih prava

10. decembra 1948. godine, prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, po prvi put u istoriji civilizacije je priznato pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost… bez međusobnih razlika”.

Taj decembarski datum prije 61 godinu je bio dan na koji se gledalo kao na prekretnicu savremene istorije čovječanstva. Nacije svijeta su se načelno udružile kako bi jednom i zauvijek stale na kraj genocidu kakvom je čovječanstvo svjedočilo za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je trebala biti jedan od najznačajnijih dostignuća Ujedinjenih nacija i kao dokument predstavljati osnovnu filozofiju pravno obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine ali sve što je usljedilo je pobilo prethodno navedene namjere.

Nema potrebe pričati o genocidu koji se desio nedavno u srcu Starog kontinenta. Nema potrebe jer smo nadomak uvjerenja da se isti nije ni desio, da se nekoliko desetina, stotina hiljada ljudi samoubilo ili jednostavno nije nikad ni postojalo. Tako nam kažu a niko ih ne kažnjava što lažu. Pa, zašto da tražimo dlaku u jajetu i nanovo se zalažemo za pamćenje i dokazivanje tog genocida kad će se isti, opet nekažnjeno ponoviti već sutra ili već za koju godinu. Garantovano.

Svi smo svakodnevno svjedoci i/ili učesnici kršenja osnovnih ljudskih prava na sve normalno na šta bi čovjek prava trebao imati. Na papiru sve lijepo piše, dok se u praksi skoro ništa ne provodi, niti kome, posebno ne onima koji osjećaju određenu nadmoć, išta znači smisao i namjera dobrobiti i blagostanja čovječanstva.

Svak’ ima svoje razloge, svak’ ima svoj izgovor i svi su pravedni, tačnije niko nije ni za šta kriv. Ljudi se svakodnevno nemilosrdno ubijaju, maltretiraju, pate, izgladnjuju, izruguju samima sebi, a niko ne snosi nikakve ozbiljne konsekvence, niti se traže ozbiljna riješenja takvog ponašanja. Sve se stavi na papir jer papir sve trpi.

I pored evidentne ugroženosti u svakom pogledu, počev od životne i okolišne, ljudska vrsta koja sebe smatra supremantnom u odnosu na sve ostalo čega ima u postojanju, nezaustavljivo nastavlja svoju jasnu i nepromjenjivu misiju da dijeli, potčinjava, ugrožava, pa u toj namjeri i samu sebe “sasvim slučajno” pretvara u žrtvu vlastite sebe i svoje gluposti.

Danas govoriti o ljudskim pravima mogu samo budale. Pričati o značaju i vrijednostima ljudskog života u današnjem svijetu mogu samo nenormalni. Danas je osnovna definicija ljudskog karaktera zabrana, negiranje i uništavanje života. Sve drugo su bajke za malu djecu, a djeca, naprednija nego su to stari ikad bili, naravno da ne vjeruju.

Danas je Međunarodni dan ljudskih prava. O, koje li ironije. Koliko će danas biti spašenih od ovog svijeta i koliko će danas “slučajeva” ispuniti najsadržajniju rubriku svih medija koja se tako veselo zove Crna hronika? Rubrika je to koja na najkonkretniji i najjasniji mogući način govori o ljudima i ostvarivanju ljudskih prava.

Potpuno nepotrebno ali eto, reda radi, evo vam i “Opća deklaracija o ljudskim pravima skrojena 10. decembra te davne 1948. godine. Ali vi to već sve znate na pamet. Samo skontajte sve što nemate. E, to Vam garantuje ova deklaracija…

Preambula

– obzirom da su priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
– obzirom da su nepoštivanje i preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte, koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi,
– obzirom da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, da čovjek ne bude primoran da kao posljednjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
– obzirom da je bitno da se unapređuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda,
– obzirom da su narodi Ujedinjenih Naroda ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni napredak i bolji životni standard u široj slobodi
– obzirom da su se države članice obavezale da, u suradnji s Ujedinjenim Narodima, postignu unapređenje općeg poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i njihovo održavanje,
– obzirom da je zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,

Generalna skupština proglašava ovu Opštu deklaraciju o pravima čovjeka

kao zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki organ društva, imajući Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštivanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom ingerencijom.

Član 1
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.

Član 2
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj. Nadalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područ ja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti.

Član 3
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Član 4
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.

Član 5
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Član 6
Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao pravno sposoban.

Član 7
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu od strane zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.

Član 8
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su mu dodijeljena u Ustavu ili zakonu.

Član 9
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, zatvoru ili izgonu.

Član 10
Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud radi utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.

Član 11
Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na temelju zakona krivnja ne dokaze na javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu. Nitko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo na temelju bilo kakvog čina ili propušta koji nisu predstavljali krivično djelo u smislu nacionalnog ili međunarodnog prava u vrijeme kada su oni bili počinjeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti kada je krivično djelo počinjeno.

Član 12
Nitko na smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješ anja ili napada.

Član 13
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granice svake države. Svatko ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14
Svatko ima pravo da traži i uživa utočište u drugim zemljama pred progonima. Na to se pravno ne može pozivati u slučaju progona koji su zaista izazvani nepolitičkim zločinima ili djelima protivnim ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda

Član 15
Svatko ima pravo na državljanstvo. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svojeg državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo.

Član 16
Punoljetni muškarci i žene bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegova trajanja i prilikom njegova razvoda. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak. Obitelj je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17
Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.

Član 18
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.

Član 19
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto tako i traženje, primanje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Nitko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21
Svatko ima pravo da sudjeluje u upravi svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji. Volja naroda treba da bude osnova vladavine vlasti; ta volja treba da se izražava u povremenim i istinskim izborima, koji treba da se provode općim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupcima slobodnog glasanja.

Član 22
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti putem državne pomoći i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.

Član 23
Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad. Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava čovjeku dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite. Svatko ima pravo da radi zaštite svojih interesa obrazuje sindikate i da stupa u njih.

Član 24
Svatko ima pravo na odmor i dokolicu uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene praznike.

Član 25
Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovišta, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.

Član 26
Svatko ima pravo na naobrazbu. Naobrazba treba biti besplatna, bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje treba biti obvezno. Tehnička i stručna naobrazba treba biti općenito pristupačna, a i više obrazovanje treba takođe da bude svima pristupačno na temelju sposobnosti. Obrazovanje treba da bude usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na ućvršćavanje poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama, i treba da unapređuje djelatnost Ujedinjenih Naroda na održavanju mira. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu naobrazbe za svoju djecu.

Član 27
Svatko ima pravo da slobodno sudjeluje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u znanstvenom napretku i u njegovim koristima. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji mu kao autoru pripadaju od od ma kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela.

Član 28
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.

Član 29
Svatko ima obveze prema zajednici iz koje je jedino moguće slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti. U vršenju svojih prava i sloboda svatko treba da bude podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu. Ta prava i slobode ni u kojem slučaju se ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda.

Član 30
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništavanje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda.

PAŽNJA! Višestruki silovatelj – taksira u Tuzli!

Osuđivani seksualni manijak 26 – godišnji Damir Suljagić, prema tvrdnjama iz Udruženja «Tuzla taxi» posljednjih sedmica nelegalno taksira ulicama Tuzle. Riječ je o manijaku koji je izdržao četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog napada na desetak djevojaka u haustorima i liftovima u periodu od 2001. do 2003. godine.

Proteklih dana najprije je oformljena Facebook grupa «Zaštitimo Tuzlanke od napasnika», koja za sada broji oko 5.000 članova a s tim u vezi oglasilo se i Udruženje «Tuzla taxi».

Duži vremenski period viđamo Damira Suljagića, kako na nelegalan način pruža taksi usluge. Riječ je o višestrukom napasniku osuđenom za počinjena krivična djela. Suljagić nije naš član i nelegalno taksiranje obavlja automobilom «VW-passat», bordo boje i registarskih oznaka 332 – J – 139 – navode u Udruženju «Tuzla taxi».

U MUP-u Tuzlanskog kantona navode kako nisu zaprimili niti jednu prijavu protiv Damira Suljagića te da nemaju saznanja kako on obavlja nelegalni prevoz putnika.

Inspekcijski organi su ti koji vode računa o nelegalnom radu. Policija je u slučaju Damira Suljagića, obavila svoj dio posla a Kantonalni sud ga je osudio za počinjena krivična djela – kaže Bedrija Suljić iz Službe za odnose s javnošću MUP-a TK.

U udruženju «Tuzla taxi» apeluju na građane Tuzle da ne koriste usluge nelegalnih taksi vozača kojih je na gradskim ulicama sve više. Navode kako taksisti iz pomenutog udruženja na vjetrobranskom staklu imaju naljepnicu žute boje, te da ih ukupno ima oko 200.

Kada je riječ o 26 – godišnjem Suljagiću, on je u periodu od 2001. do 2003. godine svoje žrtve pratio i napastovao u istočnom dijelu grada, najčešće u naselju Brčanska Malta. Poslije odslužene zatvorske kazne od 49 mjeseci Suljagić je radio u nekoliko ugostiteljskih objekata.

Posljednji napad Damira Suljagića, ubilježen je 2005. godine u naselju Trnovac. Tog dana Suljagić je imao slobodan vikend i pušten je na dopust iz KPZ-a Tuzla, te je tu priliku iskoristio za napad na 22- godišnju D.F. koja se zahvaljujući svojoj pribranosti uspjela otrgnuti iz manijakalnog zagrljaja i proći sa lakšim tjelesnim povredama.


Zatvor ga nije opametio

U maju ove godine Suljagić je dobio batine u naselju Irac. Naime, on se nabacivao udatoj ženi tražeći njen broj telefona ali je ona njegovu ponudu odbila. Međutim, Suljagić počinje da je prati. Iz straha za svoju sigurnost, žena je mužu ispričala da je nepoznati mladić nekoliko dana prati, nakon čega je suprug Asmir M. (33) odlučio da s prijateljem Armenom S. (23) slijedi svoju suprugu i otkrije identitet nepoželjnog pratioca.

Prateći suprugu Asmir i Armen su u Rudarskoj ulici kod Behrambegove medrese u Tuzli svojim automobilom audi A6 prepriječili put pasatu, kojim je upravljao Suljagić. Armen je razvalio bravu na vratima pasata i Suljagića nasilno izvukao iz automobila a potom su ga fizički napali.

Brzom intervencijom policije spriječene su veće posljedice a  Asmira M. i Armena S. policija tereti za nasilničko ponašanje.

Prema gradskim pričama, nekoliko djevojaka je imalo neželjeni bliski susret sa Suljagićem u posljednjih godinu dana ali nijedan slučaj nije prijavljen policiji.

Većina ranijih Suljagićevih žrtava, zbog kojih je i osuđen, napade nisu prijavljivale policiji. Tek nakon napada 2003. godine i hapšenja žrtve su se odvažile prijaviti slučaj i s napadačem se suočiti u sudnici.

NAPOMENA:

Poslušajte savjet tuzlanskog udruženja taxi-vozača. Nije zgoreg. Zar ne?

Danas protest žena Srebrenice sa porukom “Istina nama, kazna zločincima”

zenesrebreniceUdruženje građana “Žene Srebrenice” sa sjedištem u Tuzli obilježit će i danas sjećanje na 11. jula 1995. godine, kada se dogodio genocid u Srebrenici. Članovi Udruženja okupit će se u podne na platou Pinge u Tuzli, odakle će mirno krenuti do Čaršijske česme samo uz jednu poruku: Istina nama, kazna zločincima. Mirnom protestu podrške Udruženju pridružit će se Udruženje “Mladi muslimani” iz Sarajeva, studenti, Udruženje Vlaseničana 1992-1995. te ostali građani Tuzle.