Arhive oznaka: ishod

Ljude uzbuđuje tuđa nesreća… Zaprepašten sam!

Samo dan nakon objavljivanja postova o dvije saobraćajne nesreće, jedne u Zenici, druge u Tuzli i to obje sa letalnim ishodom, posjećenost BOSNARIJAMA  je porasla skoro 400 %!

Ne vjerujete?

Sa prosječnih stotinjak posjeta na skoro 900 a ne spada ni danas 07.09.2010. god.

Sehara moje majke – Tifa Dolinar-Terzić

Znala sam da imam ostavštinu,

Zabačenu, negdje zatrpanu.

Tragala sam za njom godinama,

I nađoh je u mraku podruma

Stare kuće – moga rodnog doma.

U sehari što je moja majka

Za mog babu u miraz donijela!

Kad otvorih majčinu seharu,

Razgrnuvši rukom nađoh na dnu

Knjigu staru, dugo nečitanu –

Hvale vrijednu bošnjačku baštinu.

Umotanu srmali čevretom,

Prekrivenu bogatim nakitom,

Starim srebrom i žeženim zlatom,

Svim vrstama dragoga kamenja

I haljinkom što je moja majka

U džamfezli bošču zamotala.

A na vrhu, u samom kubbetu,

Nađoh pismo u mavi ćagetu,

Ispisano moje majke rukom,

Arebicom – bošnjačkom azbukom.

Arebicu pismo moja majka,

U mektebu pisat naučila.

Uputu je ostavila meni,

Imenom me majka oslovila:

„Nemoj nikad zaboravit ćutiti tekbire,

Ni poruku upućenu

Iz Hira – pećine,

Objavljenu u Kur’anu –

– u suretu ‘Ikre’.

Tekbirom je iz kosmosa

Dozivano tvoje ime.

Ponekada obuci haljine moje majke,

Tvoje stare nene,

Lijepe su, pristajat će tebi,

Baš kao da su o tebi krojene;

Tvoja nena ćibarasta bila,

Ćibarastu haljinku nosila,

A ti nalikuješ svojoj neni.“

A kada sam bošču razmotala,

Haljinku sam odmah isprobala.

Kumaš-svila o meni se svila,

A od dibe-bejaz anterija.

Od kadife koješli-dolama

Izvezena srmali granama.

Za ishoda čohali-feredža,

Svilenijem gajtanom vezena

Uz rukave i po skutovima.

Mor-feredža, ali bez čembera,

Moja nena, vrla Bošnjakinja,

Na glavi je tepeluk nosila!

U hastaru, ispod tepeluka,

Ušivano, u džude svijeno,

Ispisano zdesna nalijevo

Jazi-ćage, nenina poruka:

„Moj tepeluk ponesi sa namom,

Prilagodi o sebi feredžu,

Spram haljinke nakit odabjeri,

Ti ćeš dostić golemu deredžu.

Al’ se nemoj uznosit s jordamom,

Čitaj knjigu, okreni se vjeri,

Ponosi se bošnjačkijem namom.“

Kada sam i čevre razmotala,

U kojemu je bila knjiga stara,

Ushićena zbog novog saznanja,

Ja sam cijelim bićem zadrhtala.

U knjizi su pera sabjerana

Što su nekad davno umakana

U duše Bošnjaka-Muslimana…

Pjesnici ih izljevahu rado

U književnost alhamijado.

Saznala sam da je moja nana

Neka pera sabjerala sama

I čitala onih davnih dana

Da je Čuvidina Umihana,

Pjevajući pjesme protiv rata,

Svoje ruse kose odrezala

I stavila iznad gradskih vrata.

Ko prolazi, da joj kose žali:

„Ova kosa u devletu rasla,

U golemu jadu odrezana.“

Čitala je moja stara nana

I pisala onih davnih dana.

Moj narode, pa naše su nene

U ‘naj vakat, a bile pismene!

Spoznala sam u čem’ je suština –

Golema je naša ostavština.

Nisam znala šta vrijedi sehara,

U sehari blago ne zastari!

Ko je Tifa Dolinar – Terzić?

Pjesnikinja. Žena koja otkriva sebe u kosmosu i kosmom u sebi na nov način. Drukčije od ostalih. Osluškuje melodiju i zvukove u sebi i one što dopiru do nje. Do njenog srca. I tu melodiju pretače u svoje pjesme da bi ta muzika doprla do drugih koji žele  da je čuju. Jer, Tifa se i oglasila da bi je čuli oni koji vole poetsku riječ, osobito ako otkriva ono što i sami nose u sebi i imaju oko sebe, a čega nisu svjesni ili, pak, ne umiju to otkriti i kazati. I otuda prepoznatljivost Tife kao pjesnikinje Bošnjakinje, pjesnikinje Gračanke, pjesnikinje Sarajke. Jer, ona i jeste i Gračanka i Sarajka.

 

   Rođena u Gračanici koja je u djetinjstvu i djevojaštvu upijala sa osebujnim folklorom i sredine i vremena dabi, eto, u svojim pjesama emitirala unutrašnji naboj neraskidivog odnosa prema zavičaju, što znači ljubav prema svemu onome što je u pjesmi otkrila i ponos što je i sama dio toga. Jaka je Tifina potreba da i druge animira da se prisjete, da ne zaborave što se zaboraviti ne smije.

 

   Njena ljubav nije samo rodna Gračanica. Njeno srce pulsira i za Doboj, Tuzlu, za Gradačac i Mostar, Banja Luku, a posebno za Sarajevo. Jer, Tifa je i Sarajka. U Sarajevu je studirala, u Sarajevu je odradila radni vijek, u Sarajevu je, kao penzionerka – pravnica doživjela svoju duhovnu renesansu, započela je svoje poetsko razdoblje života.

 

   Do sada je izdala tri knjige pjesama. Nastavlja i dalje sa štampanjem svojih pjesama  jer Tifino poetsko biće je, čini se, neiscrpno. Zato, poželimo joj da nam podari što više djelića svoje duše, što više lijepih pjesama.

 
09.08.2009.

Recenzija – “Sehara”

   Pjesma Sehara ne ostavlja nijednog čitača ravnodušnim. To je pjesma koju doživljavamo cjelokupnim bićem, svim čulima. Već sa prvim stihom otkrivamo bogatstvo miljea naše sredine u minulim vremenima. Vizuelna slika je veoma snažna. Pred nama je prepoznatljiv ambijent. Slike u Tifinoj pjesmi sprješavaju zaborav našega pamćenja. Vidimo ambijent iz kojeg potičemo: staru kuću, veliku musafirsku sobu ispunjenu mirisom dunja što se ćute po rafovima; sećije sa bijelim jambezama, uglancanu mangalu i najveći ukras sobe – seharu prekrivenu svilenom mahramom. Na počasnom je mjestu u sobi. I uvijek tajanstvena, dok se ne pokrene sa udajom djevojke. 

   Tajnu sehare otkrit će Tifa. Odškrinut će seharu, proviriti u nju i uvesti nas u svijet naše bošnjačke prošlosti. Samo u dio tog svijeta, u život naših starmajki. I, evo bogatstva. 

   Tifa otkriva bogatstvo folklora naših Bošnjakinja, naših lijepih nena. Sve to snažno doživljavamo. I vidmo i čujemo. Vidimo ljepotu naših žena, a onda kao da čujemo lahor svile, šuškanje kadife i zveckanje đerdana. Slike se nižu sve ljepša od ljepše. Ali pjesnikinja ne ostaje samo na slici. Ona otkriva nešto što se desetljećima prešutkivalo. Otkriva gotovo nepoznatu kvalitetu ove žene. Bila je i pismena – Bošnjakinje uzdignute glave sa pogledom daleko naprijed. Imala je snagu da spriječi zaborav onima koji dolaze. Ostavila je baštinu koju Tifa nađe u sehari. Ostavila je poruku svima nama da ne zaboravimo, da se ponosimo, a više od svega da moramo i sami puniti svako svoju seharu kako ko može i koliko može. Kao Tifa. Odškrinula je i svoju seharu u koju još slaže, da bi njena ostavština bila još bogatija. 

   Sa sadržajem pjesme Tifa je uskladila i formu. Piše u desetercu, stihom junačke pjesme. Jer, Sehara i jeste junačka pjesma, sa junacima – ženama Bošnjakinjama.  

  Hatidža Zećo, profesor 

 
 
09.08.2009.

Recenzija pjesništva Tife Dolinar-Terzić

   Autorica Atifa Dolinar-Terzić svojim pjesničkim djelom pokazuje da je u njoj duboko zapretena poetska misao dugo trajala, da bi, u ono najteže vrijeme za Bosnu i Bošnjake, kao vulkan izbila i sviju nas prijatno iznenadila. Taj poetski poriv za pjesničkim iskazom osjeća se u svakom njenom stihu. 

   Pjesnikinja je opsjednuta kosmosom i tradicijom i to u stihu čini jedan čudesno lijep i sugestibilan spoj. Ništa što se događa nije izvan moći i odredbe Jednog Jedinog. 

   Folklorni elementi nisu dati izvan života, oni nas upravo vraćaju u jedno zaboravljeno vrijeme naših nana i njihove filozofije, zasnovane na zdravom razumu. Između ostalih, to je izvanredno pjesnički izvajana poema Sehara. 

   Slike njenih pjesama su plastične i žive, pa nas jednostavnim iskazom vraćaju u neka stara vremena, kada smo kao djeca slušali od naših učitelja ili roditelja prekrasne kur'anske priče, koje upućuju na uspravan hod i osmišljen ovozemaljski život: sabur, pravednost, ponos, skromnost i nepomućena vjera u Istinitog. I u svemu tome su Bosna i Bošnjaci hrabri, dostojanstveni, plemeniti, spremni da oproste, ali ne i zaborave. Svi ti elementi su potka i nadgradnja poezije Atife Dolinar-Terzić. 

  

   U svojoj sveukupnosti njene pjesme s pravom bi se mogle nazvati u širem smislu Islamski ahlak, a u užem Bošnjački ahlak. Izdavaču toplo preporučujem zbirku pjesama Atife Dolinar-Terzić za objavljivanje, koju će, sigurna sam, čitaoci svim srcem prihvatiti, a poslužit će i kao lektira određenim školama. 

  

Sarajevo, 16.8.1999. 

Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović

p.s.

Pored ovako dobrih recenzija moj komentar je stvarno suvišan. Jednostavno sam poželio da prenesem na vas moje oduševljenje makar ovom jednom pjesmom od Tife Dolinar-Terzić… 

Da se ne zaboravi

Poštovani kolega po pisanju! Mirsade!

 Imam bezbroj nick-ova i kamaru blogova. Svaki je orijentisan na neke životne teme! Na ovome blogu, pokušati ću ( ne znam da li ću i uspjeti) obznaniti bosansku buraniju! Smeće na vidjelo! Naravno, ponekad ću navesti i kakav dobar primjer. Recimo, pokušaj sa KRIMOLOVCIMA. Ili borbu za autohtonost bosanskog (hmm…) tornjaka.

Nas svuda svojataju. Čak i nas insane okrenute islamu! Nadam se da znaš na šta mislim!!!


Hvala ti što si reagovao na ovaj dio mojih napisa o lakovjernosti. I sam sam radnik u zdravstvu i nebrojeno puta bio svjedok letalnim ishodima poslije tzv. nadriljekarskih seansi (travara, aromaterapeutičara, sihirbaza i sl.)

 Tad su tražili ipak ljekarsku pomoć. Obično, kasno … strašno kasno. Kad više izlaza nije bilo!


Tačno, svi smo samo na proputovanju ovim dunjalukom. Ostani ispravan kao čovjek i na putu islama. Nikad ne halali ljudima koji zarađuju na tuđoj nesreći.
Hvala na javljanju. Nadam se da ćemo se još čuti i pisati u ovim blogerskim vodama!

*Selam*

Ima li kraja lakovjernosti kod bosanaca i hercegovaca?

Pokupljeno s nekoliko foruma na našem jeziku. Zaista je nevjerovatno kako ljudi lako zarađuju na ljudskoj gluposti. Na šta su sve spremni ljudi kad je u pitanju njihovo zdravlje, imovina i blagostanje! Užas jedan… Navodim nekoliko citata a vi ako želite, vjerujte u njihovu vjerodostojnost! (Svi tekstovi su navedeni bez intervencija s obzirom na gramatičke greške i sl.)

 Travari i zatrudnjivanje

-Ja čula da se treba ići na otok Susak na godišnji i da ćeš zatrudnjeti neka netko ode i provjeri kažu da pali…
-Mislim da me niste shvatile… ne kažem ja da se djeca rade lako i samo uz relaksaciju. Hoću reći da prije vjerujem liječnicima i nekome tko je prošao malo veću izobrazbu po tom pitanju nego nekome tko je posušio par trava i prodao ti to pod dragocjeni čaj za plodnost. Slažem se da treba puno, puno odricanja u svim poljima ali da je uspijeh veći kada ljudi opuste psihu… ako si opterećen pati cijelo tijelo, ako si opušten uživa cijelo tijelo..ne znam ali ja to tako gledam…
Da ….i meni su rekli da bebu trebamo raditi ili kod punice ili kod svekrve…pa eto, ne pali 
Ne želim se praviti pametna ali ja mislim da je ipak sve u autosugestiji i pozitivi. Mi svi živimo stresno i preubrzano, posebno kada želiš ostvariti nešto tako veliko kao osnovati obitelj. Jako često čujem i to mogu reći iz vlastitog iskustva. Kada se najmanje nadaš, kada se opustiš i prepustiš stvari se poslože. Nekada treba duže, nekada manje. Ja nisam osoba koja vjerujem svemu i svima i sigurno bi se odlučila prije za akupunkturu koju prakticira puno liječnika sa diplomom nego nekom šamanu koji u vrtu skuplja travu. Da je prirodno najbolje slažem se ali tko je dokazao kod tih čajeva tu vjerodostojnost!!! Ne znam, možda griješim…

Fitoterapeuti-još jedan biser… (Čovjek ima čak i svoj web-portal)

 Asim Kljun je bosansko-hercegovački fitoterapeut, rođen i odrastao u Višegradu,a trenutno s mjestom prebivališta u Baru, Crna Gora. Fitoterapijom se bavi više od 30 godina i za to vrijeme, svojim biljnim terapijama je izliječio na hiljade oboljelih, od bolesti za koje zvanična medicina nema lijeka; mnogima je podario i novi život. Veliki je broj onih koji su koristeći Asimove biljne terapije izbjegli skupocjene transpantacije jetre i drugih organa.Jeste li culi za sihre ?

Zbog izuzetno dobrih rezultata u oblasti kojom se bavi, ozbiljni je pretedent da postane treći bosanskohercegovački nobelovac.Dobitnik je i Zlatne Plakete kao najbolji fitoterapeut od strane jedinog časopisa u BiH koji se bavi alternativnom medicinom –  AURE.  Kao najboljeg – proglasila ga je mnogobrojna čitalačka publika, koja je za njega glasala iz čitavog svijeta. U njegovoj biografiji velikim će slovima ostati ispisana revolucionarna borba protiv opakog AIDS-a.

kalesijaiscjeljitelji

 

 

 

 

Citiram:”Dragi moji ..samo da Vas upozorim , da se cuvate nekih ljudi sa Tuzlanskog kantona …..ljudi koji se bave svim i svacim … koji su kao neki iscjeljitelji …a zapravo su zivi dzini …poklonici sejtanovi i sa njim rade…..ovo govorim , onim ljudima kojima je potrebna pomoc i koji je traze od ovakvih ljudi …sto ne znaci da nema i pravih iskrenih i pozitivnih!Obratite paznju na: Nizamu al raisu ( duboki potok),Sefika(Lukavac,pored Tuzle), “Hodza” Hadzib (Jelovce selo,blizina Srebrenika),Nerka (Turija,kod Lukavca),prorok Ali (Tuzla),Ahmet (Gracanica),Muhamed i Morankic Fikret zvani Fiko (Modrac)………..To su ljudi koji su mnoge kostali zivota , nafake , bolesti ……
Jednom rijeciju SIHIRBASI!Urazumite se i klonite se takvih…..oni nisu na Allahovoj strani…
Za njih namaz ne postoji….Samo Vas opeljuse i nabace sihire …..Istinito:Nizama Al Raisa , ne izlazi iz kuce ako ne skupi za jedan dan 20.000 KM…..”

Tvrdi da miri i sastavlja razvedene i rastavljene!

Adnana Adu Majdančića iz Tuzle sve više traže iz cijelog regiona i o njemu se sve više piše i govori. Ovom duhovnom iscjelitelju u vrijeme kada su sigurni da ih niko neće vidjeti, najčešće kasno noću i u zoru, dolaze i političari i ljekari kako bi im pomogao.

Ovaj mladić je iz poznate kalesijske obitelji Majdančić, a tajne duhovnog iscjeljenja i pomaganja ljudima u nevolji učio je od svog djeda i oca Zijada ef. Majdančića. Novinarima je ispričao da je još kao desetogodišnjak sjedio pored svog djeda, a kasniije pored oca, dok su oni pomagali bolesnim i nesretnim. Kasnije je otišao na Islamski fakultet u Maleziji i specijalizirao tajne duhovne medicine.

U Kur'anu se nalazi lijek za sve bolesti i to za ljude svih nacija i rasa – kaže Ado Majdančić i ističe da je njegova specijalnost mirenje i sastavljanje supružnika koji su se, pod uticajem crne magije, razišli.

– Brak je svetinja i zbog toga je na meti crnomagijaša. Oni su ranije više radili na uništavanju zdravlja ljudi, a sada se uglavnom bave uništavanjem brakova i porodica jer znaju kakve to posljedice ostavlja. Prvi simptom crne magije je iznenadna mržnja prema partneru, a zatim nerviranje, depresija i osjećaj tjeskobe. Pomoću Kur'ana, ja otvaram zvijezde pod kojima su supružnici rođeni i tada sve jasno vidim. Dovoljni su mi osnovni podaci – imena roditelja i datum rođenja. Zvijezde mi kažu da li su zle čini napravljene u obliku sihira ili nagaza. Iz omađijane osobe često progovaraju đavolove sluge koje se bore da ostanu u tijelu. U tom trenutku, bračni partner koji nije prisutan, osjeća isto kao i onaj nad kojim učim iz Kur'ana. Crna magija se najčešće izbacuje povraćanjem, a kada se to riješi, u roku od 15 dana mržnja nestaje i dođe do pomirenja – ispričao je Adnan Majdančić.

A evo i vrhunca vrhunaca sa jednog islamski “osvještenog” portala. E nek je na sramotu tvorcu ovog portala i njegovom nalogodavcu da ovo objavi…

 Svakodnevno smo u prilici cuti ove turobne recenice: “na kraju sam zivaca…” “zapustio(la) sam porodicu, bracne obaveze…”, “ni u cemu vise ne vidim smisao i ljepotu…”, “ne mogu kontrolisati svoje tijelo…”, “kuca me ubija….”, “brak nam se raspada…”, do?e mi da se ubijem….” “stalno se sva?amo….” itd. Ove rijeci samo djelomicno otkrivaju prazninu, jad i ocaj u dusama onih koji sada traze lijeka. Nas narod dusevno pati. To pokazuju svakodnevni kontakti sa ljudima. Mnogi ce primjetiti kako kod nas, ali i u svijetu, nikada nije bilo vise sihra nego danas. Cijela naselja su naprosto zaga?eni sihirskim cinima. Posljedice su ocevidne i manifestiraju se enormno velikim brojem pocinjenih zlocina, samoubistava, razvoda, dusevnih rastrojstava, psiho-oboljenja, pribjegavanja drogi i alkoholizmu, svakodnevnim sva?ama, sudskim sporovima. Ljudi traze spasa, dok zvanicna medicina jos uvijek ne moze ponuditi izlaze iz svih tragicnih situacija kroz koje prolaze mnogi pojedinci. Zato se ljudi trazeci izlaza obracaju i kome treba i kome ne treba. Veliki broj ih se obraca spravljacima hamajlija i zapisa (sihirbazima) kako bi se oslobodili sihra i drugih cina i kako bi vratili zdravlje, mir, ljubav i harmoniju u dom. Mali broj ih se obraca na pravo mjesto, originalnim i iskrenim lijecnicima Allahovom Knjigom. Narod i nije toliko kriv, jer oni i ne znaju napraviti razliku izme?u ispravnog i neispravnog. Njih treba da upute oni koji znaju ispravni vid lijecenja, a kojeg ne praktikuju iz njima poznatih razloga. Sve se pretvorilo u biznis. Nije to toliki problem, koliki je problem sto su ovi biznismeni za svoje najblize saradnike unajmili bica koja niko ne vidi a koja su prisutna svuda oko nas. Saradnja je na nivou a jedini motiv njihovog posla jeste interes. Onome koji “lijeci” uz pomoc “prijatelja” dzinna interes je novac, odnosno materijalna dobit. Dzinu je interes nanositi bol covjeku ali on to ne moze sam i bez pomoci covjeka sa ovog svijeta.

UŽASSS…