Arhive oznaka: hotel

Taboo teme

 
Prije polaska na put bi bilo korisno da se raspitate koje su teme potencijalno opasne i koga domaćini ne vole, kako ne biste doživjeli neprijatnosti u najobičnijem ćaskanju sa lokalnim stanovnicima.
 
Ima zemalja u kojima je razgovor o novcu potpuno uobičajena stvar. Međutim, u centralnoj Evropi, stvari su starinske, konzervativne. U Mađarskoj možete da razgovarate o bilo čemu ali novac je škakljiva tema. Javno iskazivanje bogatstva ovdje se smatra krajnje nevaspitanim i nekulturnim pa vam se može desiti da vas zbog toga izbace iz svakog ozbiljnog društva.

Razmetanje plaćanjem ‘tura’  i dobrim kolima takođe je oznaka da ste društveno nepoželjni. Ovde se cijeni skromnost i formalnost. Ako je nešto poželjno u restoranima, hotelima ili bircuzima u BiH, u Budimpešti, Pragu ili Ljubljani definitivno nije. I dok su nama u glavi ratovi za oslobođenje tokom 19. i 20. vijeka, petstotinjak  godina otomanske vladavine, ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, u ‘turskoj verziji’ turci su bili ti koji su nabijani na kolac.

Ako počnete da se prepirete sa domaćinima na ovu temu, nećete daleko dogurati. Zato upamtite da treba da govorite: “kardaš”, što znači prijatelj ili “komši” i da se smješkate  jer istorije nam nisu iste.

Također, ne treba da spominjete katoličanstvo u dijelu Glazgova gdje se vijore zastave Rendžersa, niti da spominjete engleze i Bekama u Republici Irskoj, dijelu Glazgova u kome navijaju za Seltik  ili ne daj bože, u katoličkom Belfastu. U Finskoj nije preporučljivo veličati šveđane i ruse a u Ukrajini i Bjelorusiji poljake.

Poljaci, osim onih koji igraju za reprezentaciju Njemačke, nisu mnogo radosni ako čuju hvalospjeve o Njemcima a na njihovoj listi omraženih visoko se kotiraju i rusi i ukrajinci.

Veličanje prošlogodišnjeg divnog provoda u Turskoj  ne donosi ekstra poene kod grčkih domaćina ali ni obrnuto.

Dakle, pročešljajte Internet ili knjige istorije  jer će vam biti sve mnogo jasnije. Iako vam, kao strancu, ne prijeti ništa više osim neprijatnosti, vodite računa da ne napravite neki skandal!

Lako se može pogriješiti! 

‘Skontajte’ se dobro jer niste došli da mijenjate lokalne običaje već da uživate!

Ne ‘ispravljajte krive Drine’!

Tu ste da bi  ‘udahnuli’  drugu ‘civilizaciju’.

Nerka iz Turije

Nerka iz Turije, brza poput furije!

Opet je nije bilo… I sad vjerujte medijima! Ma daj b000!

Stadion F.K. TURIJA  je prvo što me dočekalo na ulazu u ovo pitomo selo sa “zafrkanim ljudima”!!! 😀

turija_stadion

Ima jedna anegdota vezana uz ovaj stadion!

Postoje dva interesantna mjesta-sela u opštini Lukavac!

Mjesto Turija i imaš mjesto (selo) Dublje (nekakva regionalna ili opštinska liga!) tako da kad oni igraju fudbal čuješ s jedne strane čobane koji navijaju “Turijaaa, Turijaaa” a s druge nakon toga odmah slijedi “Dubljeee, Dubljeee!” 😀

            *    *    *

Nerka gradi hotel! Pametna ženska! Zarađuje na ljudskoj lakovjernosti a narod koji joj dolazi jadan je i sirot puk. Raja koja se i za slamku hvata ne bi li našla spas…

turija17_Nerkina_kuca_hotel

Čudno radno vrijeme! Utorkom i subotom ne radi! Ejsss…

turija18_Nerkina_kuca_zgrada_hotel_buduci

DOPISANO NA DAN SRIJEDA 10.06.2009. god.

Bio i danas (srijeda 10.06.2009. god.) i opet nije radila. Nigdje naroda na vidiku! Gdje su ti redovi i čekanje po 24-48 h da vas Nerka primi?!

Hmm…

Nisam poražen! Bože sačuvaj. Sistem obavještavanje po selu fercera samo tako! Ko biva, došao neki novinar (to biva ja) pa se raspitivao. Nisu me prepoznali iako sam i juče bio tamo! Haahahahahahahah 😀

“Trznem” Nefku mobićem, moju kolegicu s posla i pitam je prima li me u goste!

Naravno, reče mi. I kad prekoračih njen prag osim iskrene dobrodošlice, nutkanja kafom, sokom i kolačima od višanja (njam-njam!) prvo što me je pitala je bilo: “Jel’ boga ti, jes’ ti onaj ‘novinar’ od juče? Policajac ili inspektor, to znam da nisi?!”

 Ja zalego na pod od smijeha. Oboje smo se tako smijali najmanje desetak minuta. Nikako k sebi doć! LoL…

E moj S…..! Pa ovdje ne moš ni pišat’ ni srat’ a da se ne zna. Opet pet minuta smijeha. Skoro nam pozlilo oboma. Jedva se smirismo i pređosmo na uobičajene životne teme.

Baš čudno. Kad sam ulazio u Turiju, nigdje svijeta, nema turista i gostiju u kafanama na čuvenim turijskim slapovima! Činilo mi se nestvarno pustim. U selu kao da svi nešto rade. Kao da se svako zabavio svojim poslom. Svojom avlijom.

Jest vraga!

kolaci_kod_Nefke

I dok se huda Nefka vrzmala po kuhinji, tražeći bilo što čim bi me počastila (morao sam ostati na ručku – zaklela me Allahom dž.š.) jedna od njene dvije kćeri, ona starija skupila je više hrabrosti  i otvoreno mi rekla:

 ” E nek’ ste došli gospodine (ja GOSPODIN!- haj nejse… što kažu naši)! Nikad nisam vidjela sretniju moju mater! Dođite nam opet. Baška to a baška što i ona Nerka neće radit’ nekoliko dana i što narod neće zijanit’ kod nje! Izgleda se Nerka prepala vas a meni ste, baš nekako simpatični!”

Eeee, još jedna navala smijeha. Sad se Nefka stala smijat s nama stalno nas pitajući čemu se mi to smijemo. Njoj ili?!

A nas dvoje u još veći smijeh.  Nefka, vidno uzbuđena, crvena u licu, odjednom zaplaka! Sjetila se rahmetli joj čojk'a. Onda se i ja žacnuh. Vidim da se pretjeralo sa smijehom! Muž joj preselio na ahiret, nema pet godina a ona sama se bori kroz život sa dvije kćeri. A život naš, današnji, težak. Cure velike, odrasle, zrele.  Za udaje!

(ipak smo se i kasnije, za ručkom, smijali…)

p.s.

Mještani Turije su čudnovat narod! Gostoprimljivi su ali ne daju da ih iko za.ebava!

 Zafalilio meni cigareta i ja do prve radnje na koju sam naišao u Turiji.

 Na ulazu u jednu turijsku prodavnicu  na zidu vidjeh ogroman list na kojem piše:
“Porodici M……čić zabranjeno ulaziti dok ne vrati dug od 375,70 KM!”

Dosta o Turiji od mene!