Arhive oznaka: grad

Odlaze lagano legende sevdaha – Omer Pobrić (1945-2010)

Nisam pisao nekoliko dana. Premor ili ova lagana viroza koja me prikovala u krevetu na nekoliko dana. Ko će ga sad znat’?! Osim toga imam često običaj da sačekam  da se prašina slegne pa da tek onda pokušam napisati koliko-toliko kvalitetan post.

Zašto spomenuh PRAŠINU? Medijsku prašinu. Pa mediji jedino znaju podići prašinu kad neko rikne, pardon, preseli na ahiret!

Neću uletjeti u zamku kao što sam prošle godine, negdje u maju, pisao o Safetu-Saji Isoviću, naširoko pišući njegovu biografiju i diskografska izdanja uz onaj mučni osjećaj da sam uvijek nešto bitno propustio!

To mi se ne smije ponoviti kod Omera Pobrića. Rahmet mu duši. Rođen sam poslije Safeta i Omera i šta god da bih sad napisao o njima, bilo bi krnje i blago rečeno bezobrazno jer toliko toga bi se imalo pisati o njima. Posebni blogovi ne bi bili dovoljni.

Rado bih se ovdje na blogu, zadovoljio (biografsko-istorijskim) kazivanjem moje majke ali i to bi bilo preopširno za ovaj jedan post. Osim toga, obećao sam sebi da više neću pisati dugačke postove. Nema svrhe. Raja ionako čita između redova. Ja nemam namjeru da dižem prašinu npr.  sa petparačkom viješću da je umro za volanom automobila.

Prije bih izričito naglasio da je Omer bio u u skoro “nemogućoj misiji”! I smrt ga je zatekla radno.  Na zadatku očuvanja tradicionalne bosanske sevdalinke.

Kazivanja moje majke (sačuvano na posebnom CD-u) sa sjetom bi vas odvela u neko davno vrijeme sa svim detaljima o nekadašnjem ašikovanju, sevdisanju, nesretnim ljubavima, ženidbama, udajama, narodnim sijelima, veseljima, teferičima… A tu je negdje uvijek bio i Omer!

A tad se uvijek slušala narodna, izvorna pjesma, sevdalinka. Bilo je to post ratno vrijeme sa dosta ruskih romansi, njemačkih valcera, mađarskih virtuoznih melodija te očiglednog srbijanskog uticaja zbog same geografske i kulturološke  povezanosti sa ondašnjom jugoslovenskom republikom.

Šta nas to veže? Mene, moju majku i oca mi. Znamenite kulturne radnike npr. glumce, filmske radnike ali i muzičare poput legende Omera Pobrića?
Tešanj. Naš rodni grad!

Grad muzike pa i sevdaha, grad prvih pozorišnih predstava, grad filma! Hollywood u malom!

Iako se pred sam kraj svog  plodonosnog života skrasio na drugom mjestu (Visoko) nikad nije zaboravio svoj rodni Tešanj.

To je dobro kod nas tešnjaka. Kud god hodimo, njemu se kad tad vraćamo. Spominjemo ga i kad smo u dalekoj tuđini. Grad koji plijeni baš onakav kakav je. Grad starina (npr. tešanjska GRADINA), mitskih priča, grad znamenitih ljudi, grad legendi…

U amanet nam je ostavio Institut sevdaha. Veliko mu hvala na tom! Ja ću poživjeti još možda još koju godinu a da li će neko mlađi nastaviti u njegovoj životnoj misiji očuvanja sevdalinke, pitanje je!

Više o INSTITUTU SEVDAHA NA LINKU:  http://www.institutsevdaha.ba/

Iako sam se i ja kroz svoj životni vijek okušao u različitim muzičkim žanrovima, bosanska pjesma mi je i dan danas najmilija! S koljena na koljeno, preko rahmetli djedova i nena, pa preko roditelja, apsorbirao sam i ja značajnu dozu sevdaha. To sad s ponosom kažem iako je nekad bilo pomodno reći da si roker i ponašati se i živjeti u nekom imaginarnom svijetu van granica Bosna i Hercegovine ( recimo Amerika ili Engleska).

Odlaskom Omera Pobrića osjetio sam veliki gubitak. Mnogi će ga osjetiti tek u vremenima koja nadolaze. Uvijek u sjeni narodnih pjevača (npr. Safet, Zehra, Hanka i drugi da ih sad ne spominjem) ali sa jasno prepoznatljivim zvukom harmonike koju kao da je milovao virtuoznim prstima!

Rahmet mu duši i još jednom, veliko mu hvala!

Omere!

Pravo si nas  zadužio…

Sad je do nas!

Sretan mi rođendan

Nije mi lako, stari se polako (Nedžad Salković)

Ja od rođendana, pa do rođendana … (Saša Lošić i Plavi orkestar)

Prođe ljeto trideseto … (Bora Spužić-Kvaka, čini mi se ali sad to nije bitno)

Za rođendan tebi sine … (Dušica Bilkić, Mirjana Bajraktarević i još neki izvođači) itd.

(Seljačke haa? :mrgreen: )

***

Nekad kao dijete, radovao sam se mnogim stvarima koje me danas zastrašuju, plaše, zamaraju, vuku sjetne, često gorke uspomene!

Evo, pošto je sad zimski period, uzeti ću za primjer ovaj nepredvidljivi snijeg i posljedice koje on sa sobom donosi. Otežan saobraćaj i katastrofalne poplave!

Zar ne?

Kad naiđe zimski period jedva sam čekao da padne snijeg. Što veći, dublji, to bolji! Znate ono dječije: grudvanje, sanjkanje, skijanje, pravljenje figura od snijega i leda i tome sl.

 

Sad kad sam ostario, mrzim ga više nego ikad.  Sa starenjem, mijenjaju se  afiniteti i realne potrebe.  Danas sam motorizovan. U zemlji kao što je Bosna, četiri mjeseca lijepog vremena a sve ostalo padavine. Beš’ takvo vrijeme za moje stare kosti. Sad bih se rado vratio u Zadar, grad moje mladosti, samo da nije ove nacionalističke ujdurme!

Pod stare dane, za rođendane, raduju me male, sitne stvari. Iskrene čestitke sa pijetetom. Hvala mom bratu, mojoj životnoj saputnici, majci, na malim, od srca, poklonima!

Pokušali su me obradovati i sa Lutrijom BiH. Nisam dobio ništa ali ko ne igra taj i ne dobija! :mrgreen:

Eto, sad znate da sam rođen u znaku Jarca! CcccCCcccCCcc…

Iz priloženog se vidi da je mala šansa da dobijem! Mamipara za one koji se nadaju dobitku “preko noći” ali meni ipak drag poklon.

Šira familija kao i prijatelji s posla, zaboravili. Nikakvo čudo. Svako se o sebi zabavio…

A nisam ni ja lud da ih podsjećam na to da STARIM i da pustim koju suzu više!

Zar ne?

Vaš tabko*

p.s.

Pa, dobro sad! Da baš ne pomislite da sam malo dijete ali ponekad sitnice raduju!

Bilo je tu poklona u vidu kozmetičkih proizvoda, odjevnih predmeta, dodataka za automobil (auto mi je svetinja) i sl.

😛

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…

Sretna Nova 2010. godina!

Stalne čitaoce maksuz selamim.

Moje iskrene čestitke u NOVOJ!

Vatrometi u mnogim  gradovima BiH  su  pokazali da svijet nije žalio para u inat  ogromnoj recesiji. Nikad bolji, veći i megalomanski nastrojeni, nisu bili!

Blogerske pretrage izraza i fraza! Užas živi!

Gdje svrstati ovaj post i sam se mislim nešto.

Odavno nisam pogledao pomno kontrolni panel na svom blogu ali eto nekako pred Novu godinu odlučih malu reviziju da napravim, da zavirim odakle me ko klika, koje su pojmove ljudi tražili pa naletili na ovaj moj mali blog,  “prerovio” sam WordPress-ov blog-pretraživač i ne malo sam bio iznenađen! Užasnut, tačnije…

Ovo su riječi karakteristične za BOSNARIJE-blog:

BiH blog Bosna BOSNARIJE dan djeca država Facebook Federacija forum godina grad Hercegovina Ilija jezero kanton komentar ljudi mišljenje narod Policija portal poruka posao post protest rad rat razlog recesija RS saobraćaj Sarajevo seks slika sramota Tuzla udruženje vlada vrijeme wordpress zakon član žena život

Eh sad ako je ovaj oblak meta tagova i pojmova razlog da se naleti na ovaj blog onda se pitam šta to ljude asocira u ovim riječima pa da traže sljedeće pojmove, izraze,fraze ili čak cijele rečenice i to baš na ovome blogu!

Prenosim doslovno…

bordeli u bosni

silovanje tinejdzerki video klipovi

http://www.oglasilicneprirode

skrivena kamera u kupatilu

skrivena kamera u bosni

imali gdje na internetu pornic djevojke

materijal za izradu kovanica

i tome sl.

U osnovnim tagovima, možda bi se našla i poneka referenca na moj blog ali da je on pornografski to odsječno moram zanijekati! Ako je nekoga pojam BOSNARIJE asocirao na pizdarije, grdno se prevario!  Ja o pizdarijama ne pišem! Sačekam mišljenje većine pa se tek tad oglasim sa svojim. Naravno, kad saberem utiske! Šta je u tome loše?

Ne znam! Samo znam za gomilu spam-smeća umjesto da neki čiste ispred sopstvene avlije! Pametnije bi im bilo…

 Ja sam uvijek mrzio ljude koji čitaju knjige na preskok! Neki od njih bi samo čitali kraj. Oni nestrpljivi! Najviše mrzim kad neki ovlaš čitaju Bosnarije-blog!

Pogotovo ako čitaju BOSNARIJE A NISU PROČITALI ZAGLAVLJE ILI MOJ PRVI POST!

Na osnovu jednog posta na BOSNARIJAMA, priznajte, ne možete ocijeniti kakav je neki blog, kakva je osoba koja stoji iza njega. Da li je ta osoba duševni bolesnik ili vizionar, da li je bogobojazna i skrušena molitvama Allah-u dž.š. te prema tome vjernik ili ateist, da li argumentovano ili  frustrirano piše o društveno-političkim zbivanjima oko nas ili samo kopira tuđa mišljenja (copy-paste blogeraš) a nema svoje lično mišljenje ni o čemu pa ni o prdenju u vlastitom zahodu (WC-u)!

A to je ipak dozvoljeno! Zar ne? ((( 😀 )))

Pisanje o bosanskoj buraniji (boraniji), o bosanskom loncu, tamnom vilajetu kako nas neki zovu je moja vječna inspiracija!

Makar se nekome zamjerio radi toga. Sto umova, sto drugačijih mišljenja! Ne zamjerim vam, ne zamjerite mi!

Samo vas lijepo upozoravam! Ne veličajte Bosnu (pa i Hercegovinu) preko svake mjere! Ma koliko vam ona bila draga, uvjerio sam se da za šaku dolara (eura), rado zaboravite na nju!

Na domovinu!

Čast izuzecima ali oni su tako malobrojni tako da bi im trebalo podići spomenik!

Iššš…… ostali!

Snijeg se ne šali!

Od jučerašnjeg napisa pa da danas rano izjutra oko 5 h (kod nas je još uvijek mrak i ne gledajte vrijeme servera na kojem je  Wordpress) snijeg pravo napadao! Kad sam provirio kroz prozor, očekivao sam val hladnog zraka ali ništa od tog.

p.s.

Hladnoće su došle tek kasnije! (pisat’ ću o tome naknadno!)

Temperatura po mom vanjskom termometru -1 °C. Ništa strašno. Znači, biće i danas bljuzge na cestama ali ništa više od toga. Bar ne ovdje u gradu. Van grada svakako i ne namjeravam. Posao-kuća je moja redovna destinacija kad radim. A radim kao da sam na TRULOM ZAPADU.  Plate mizerne, balkanske. Ja baš nešto i ne vidim da taj ZAPAD tru(h)ne ali eto, to nam je uzrečica iz onih davnih socrealističkih vremena.

 Sad sam na godišnjem pa mi svejedno. Ja sam svoju guzu skrasio u gradu a za one iz pregrađa i sa sela, nije me briga. Iskreno.

Jutarnja tišina, narušena jedino povremenim prolaskom mašina tj. kamiona za zgrtanje snijega. Usput su, naravno, posipali i so! Boga mi, radili su po cijelu noć!

Kako znam? Pa budio sam se više puta. Lakog sam sna!

STANJE OKO 12 h!

Užas živi! Naroljo bijelonja, praffooo! Oko 15-ak cm! Led je ispod onog jučerašnjeg snijega. Klizavo, da te bog sačuva. Jedva sam se vratio kući neogrebanog auta!

ISPRED TRŽNOG CENTRA “OMEGA”

POGLED S MOG PROZORA

Obeharalo prafoo, a?!

Hehehehehehhehehe 😀

Ali termometar na zidu, kraj samom mog  prozora ne laže. Trenutno je koji podiok iznad nule! Zaključak?! Doduše, ovo je u nizini, u gradu a i podne je!Ama, ništa ja više ne kontam…

TERMOMETAR KRAJ MOG PROZORA

Pa ti sad budi pametan!

p.s.

Najgori je onaj led (po danu se snijeg topi brzo) što se stvori noću pa čak i na minimalnoj temperaturi od, recimo -1°C tako da lako prevari neiskusne  ili starije osobe sklone padovima i lomovima kostiju!

Sniježna opsada

Zeznu me snijeg. Ipak i danas čitav dan rolja pravo ali ne može opstati. Topi se. Val iz Evrope dokačio je možda Hrvatsku ali BiH je nekako zaobišao. Mislim na njegovu snagu. Možda je tamo (Evropa i susjedne zemlje) izazvao probleme u saobraćaju ali ja to ovdje ne vidim. Sve fercera “ko satić”!

Jadni ovi meteorolozi i njihova profesija. Kao babe gatare su. Puni nagađanja pa ako se šta i “potrefi” onda kažu: “Vidite, prognoza se obistinila!” Nikad da “potrefe” temperature. Nigdje ne ledi. Ja samo vidim, teški, mokri snijeg! Bljuzgu! Hmm…

Njihove “mjerne” stanice haman su smještene po planinskim vrletima i zabitima. Sumnjam da su u gradu. Za grad znam da postoje mjerne stanice za zagađenost zraka ali i na lokalnim medijima nešto ćute o tim podacima. Haman su uređaji (kao i gradski semafori, uostalom) pokvareni. Pa eto, da se ne bi brukali, radije ćute!