Arhive oznaka: Evropa

Časna bezvizna riječ

U skladu s mojim prethodnim postom Wikileaks afera se ne dotiče “prosječnog” BiH seljobera! otvaranje granica za prosječnog bh građanina i dalje će ostati samo vijest kojoj se samo naše zblenute ovce mogu radovati.

Da ne bih sad nadugačko i naširoko o “odškrinutim vratima Evrope za naše čobane” (ne znam zašto se oni najviše raduju?!) na pisanje o bezviznom režimu me ponukala srceparajuća cirkularna obavijest od mojih Facebook prijatelja koja doslovce glasi ovako (bez ispravki):

 “Danas, kada postajem turisticki pionir DAJEM CASNU BEZVIZNU RIJEC da cu marljivo putovati, upoznavati nove zemlje, drzati se zakona EU i biti dobar turista. Voljet cu novu domovinu EU i cijenit cu sve gradjane EU koji zele slobodu i mir, obecavam da necu raditi na crno, da necu ostajati u jednoj zemlji duze od 90 dana, da necu sa sobom dovesti jos pola familije, da necu unositi suho meso i sudzuku iz BiH, obecavam…”

Onda će se oglasiti naše bajne novinske agencije u vidu Fenova, pardon FENA, pa SRNA (nije ona divljač) pa njakvi TANJURI, pardon TANJUG te svi oni nakaradno nasađeni federalni ili lokalni web-portali i forumi sa sufiksom x u sebi… da ih sad ne reklamiram koji  copy-paste tehnikom održavaju pozamašan broj posjetilaca!

Očekivane vijesti sa tih udarnih portala bi izgledale ovako (opet citiram sa Facebook-a bez ispravki, naravno):

‎15.12.2010. – 00:00 h: Ukidanje viza građanima BiH za zemlje Šengena; 04:00 h: Šire područje Ljubljane ostalo bez šahtova; 10:30 h: Nepoznati počinioci odnijeli kip Mozarta; 16:00 h: U Frankfurtu, Kelnu, Dortmundu i Aachenu opljačkane filijale Sparkasse-a; 16.12.2010. 09:00 h – U Madridu prevrnut autobus plave boje – očevici tvrde da su se čuli povici “Saraj'vo, Sarajv'o”.

Inventivnost, ažurnost i tipičan smisao za humor mojih fejsbukli-prijatelja pravo me nasmijala! Naš tipični bošnjo će i od muhe napraviti ….. (nebitno sad) ako mu treba, od malih ustupaka Evrope napraviće slavlja i prigodne svečanosti (mediji su se raskokodakali kao da je Sudnji dan u pitanju), radovati će se samo zato što se drugi raduju, smijat’ će se po inerciji…

Držim se one: “Meso ne jede ko ima već ko naviko!”

Evropo! Pričekaj malo. Imam bušne džepove…

Parajlijama, moje iskrene čestitke!

Evo vam nešto “zašnjirano” od moje sirote ušteđevine.

Nek’ vam se nađe, zlu ne trebalo!

Advertisements

Taboo teme

 
Prije polaska na put bi bilo korisno da se raspitate koje su teme potencijalno opasne i koga domaćini ne vole, kako ne biste doživjeli neprijatnosti u najobičnijem ćaskanju sa lokalnim stanovnicima.
 
Ima zemalja u kojima je razgovor o novcu potpuno uobičajena stvar. Međutim, u centralnoj Evropi, stvari su starinske, konzervativne. U Mađarskoj možete da razgovarate o bilo čemu ali novac je škakljiva tema. Javno iskazivanje bogatstva ovdje se smatra krajnje nevaspitanim i nekulturnim pa vam se može desiti da vas zbog toga izbace iz svakog ozbiljnog društva.

Razmetanje plaćanjem ‘tura’  i dobrim kolima takođe je oznaka da ste društveno nepoželjni. Ovde se cijeni skromnost i formalnost. Ako je nešto poželjno u restoranima, hotelima ili bircuzima u BiH, u Budimpešti, Pragu ili Ljubljani definitivno nije. I dok su nama u glavi ratovi za oslobođenje tokom 19. i 20. vijeka, petstotinjak  godina otomanske vladavine, ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, u ‘turskoj verziji’ turci su bili ti koji su nabijani na kolac.

Ako počnete da se prepirete sa domaćinima na ovu temu, nećete daleko dogurati. Zato upamtite da treba da govorite: “kardaš”, što znači prijatelj ili “komši” i da se smješkate  jer istorije nam nisu iste.

Također, ne treba da spominjete katoličanstvo u dijelu Glazgova gdje se vijore zastave Rendžersa, niti da spominjete engleze i Bekama u Republici Irskoj, dijelu Glazgova u kome navijaju za Seltik  ili ne daj bože, u katoličkom Belfastu. U Finskoj nije preporučljivo veličati šveđane i ruse a u Ukrajini i Bjelorusiji poljake.

Poljaci, osim onih koji igraju za reprezentaciju Njemačke, nisu mnogo radosni ako čuju hvalospjeve o Njemcima a na njihovoj listi omraženih visoko se kotiraju i rusi i ukrajinci.

Veličanje prošlogodišnjeg divnog provoda u Turskoj  ne donosi ekstra poene kod grčkih domaćina ali ni obrnuto.

Dakle, pročešljajte Internet ili knjige istorije  jer će vam biti sve mnogo jasnije. Iako vam, kao strancu, ne prijeti ništa više osim neprijatnosti, vodite računa da ne napravite neki skandal!

Lako se može pogriješiti! 

‘Skontajte’ se dobro jer niste došli da mijenjate lokalne običaje već da uživate!

Ne ‘ispravljajte krive Drine’!

Tu ste da bi  ‘udahnuli’  drugu ‘civilizaciju’.

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Nepismenost u BiH!

Naspavao sam se i kao što sam i obećao danas u rano jutro nastavljam ovaj post s malim izmjenama!

Neki će me pitati: “Zašto pišem ovaj post. Pa dobro se zna da u BiH ima podosta nepismenih?!”

Jahhh… Ali hajde ti to dokaži! Nisam svemogući a ako koristim statistiku onda kopiram tuđe podatke.

Kako pomiriti te dvije činjenice?

Što me natjeralo na  pisanje o nepismenosti u našoj zemlji?

Jedan banalan primjer! Čovjek na CIPS-šalteru “ganja” potvrdu o JMBG-u i ličnu kartu a prepirka je nastupila jer čovjek užurbano hoće u Evropu! Kaže, treba mu hitno pasoš. Pa dobro, šta je tu čudno. Ništa osim da ja tom čovjeku ne bih dao, brat-bratu, više od 30 godina! Pa, dobro. Šta je tu opet čudno!

Eheeeeeeeee… Čovjek se ne zna potpisati pred zblenutom službenicom na šalteru!

Razmišljam da li da objavim neslužbene informacije jedne nevladine organizacije jer se rijetko služim kopiranim tuđim podacima.

Nužda zakon mijenja. Kažu neki.

Sad malo da citiram sa nekih drugih portala!

Krenimo redom.

Dok se u savremenom svijetu užurbano radi na informatičkom opismenjavanju što većeg broja ljudi, u Bosni i Hercegovini upitna je ne samo funkcionalna već i elementarna pismenost njenog stanovništva, to jest ona koja podrazumijeva poznavanje svih 30 slova abecede ili azbuke!

Istraživanja koje je nedavno u Bosni i Hercegovini sprovela jedna nevladina organizacija, na populaciji starosti između 25 i 35 godina, i nemalo se iznenadili. Neprijatno, naravno. Jer, prema podacima tog istraživanja, u urbanim sredinama Bosne i Hercegovine bez završene osnovne škole je 7,75 posto muškaraca i čak 22,21 posto žena! Ako vas ovi podaci nisu nešto naročito potresli, pogledajte sljedeće: u suburbanim područjima, bez osnovnog obrazovanja je 16,3 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok su u ruralnim područjima ovi postoci i veći! Tamo je bez osnovne škole 24,7 posto muškaraca, dok je žena nevjerovatnih 47,5 posto!

Dakle, ako se rukovodimo činjenicom da je u BiH još uvijek na snazi zakon koji propisuje obavezno osnovno školovanje i da se pod pismenom osobom smatra onaj ko ima završeno kompletno osmogodišnje obrazovanje, onda komotno možemo reći da nam navedeni procenti zapravo kazuju koliko je nepismenog tzv. aktivnog stanovništva ove zemlje.

Naravno da ovo istraživanje ne može biti relevantan pokazatelj ukupnog broja nepismenih u Bosni i Hercegovini pa sam tragao dalje…

Citiram!

Konsultirajući podatke UNESCO-a, došli smo do frapantnog saznanja!

BiH je i tada po broju pismenih bila ispod svojih najbližih, balkanskih komšija.

Dakle, nije istina ono čime su nam decenijama punili glavu, poput onog da je od nas uvijek gora Albanija, Bugarska ili Rumunija. Naime, 1990. godine Albanija je imala 5,2 posto nepismenih, Bugarska 0,6 posto, Hrvatska 0,4 posto, Rumunija 0,7 posto, a Mađarska tek 0,3 posto.

Danas ove zemlje bilježe još manji procenat nepismenih. Prema najnovijem statističkom izvještaju UNESCO-a iz jula ove godine, a koji čak nije ni obuhvatio Bosnu i Hercegovinu, niti ju je ukalkulirao u svoj plan smanjenja broja nepismenih do 2015. godine, Albanija ima 2,2 posto nepismenih, Bugarska 0,3 posto, Hrvatska 0,2, Rumunija 0,4 posto, Mađarska 0,2 posto, dok procenat nepismenih u skoro svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza također počinje s nulom!

Treba li kazati da UNESCO smatra da je procenat od 0,2 posto nepismenih, koliko ih sada imaju Mađarska i Hrvatska, prihvatljiv i dozvoljen maksimum, te su ga kao krajnji cilj za 2015. godinu i zapečatili u svom planu.

Heh… ((( 😀 )))

Mira Merlo, stručni savjetnik u Sektoru za obrazovanje Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku i kulturu FBiH, kaže: “Teško je govoriti o nepismenim u brojkama, jer se ta istraživanja rade u paketu sa popisom stanovništva, ali za povjerovati je da se u nekim krajevima nakon rata broj nepismenih povećao.”

A šta se sve dešava kada je čovjek nepismen? Kada je elementarno nepismen  kao što je to veliki broj stanovnika a naročito stanovnica Bosne i Hercegovine?

Dešava se da su pored očiju slijepi i da, stoga, svoja druga čula moraju naprezati do, pismenim, nerazumljivih granica. Jer, šta mislite kako nepismena domaćica sprema neki novi kolač?  Tako što napamet nauči recept! Ako ga nauči. Hmm…

Šta mislite kako nepismena majka daje lijek, recimo, protiv velikih boginja svome djetetu? Kako ona zna da su neka hemijska sredstva za čišćenje otrovna ako je neko prije toga na to ne upozori? Kako ona, ili on, popunjavaju formular za ličnu kartu, pasoš…? I zašto je uopće u ovoj zemlji još uvijek nekome nejasno zbog čega više obolijevaju i umiru djeca nepismenih nego pismenih roditelja, ili zbog čega je, na kraju krajeva, tolika gužva na općinskim šalterima, u gradskom i prigradskom saobraćaju…

Naravno da smo se opasnosti što ih sa sobom nosi nepismenost tek ovlaš dotakli, ali sve i da napravimo i kompletnu listu, nju nepismeni ionako neće moći pročitati. Međutim, kada bi se ovdašnja vlast malo više pobrinula za nepismenu populaciju, naročito onu “aktivnu”, fajde bi sigurno bilo.

Ali, u Federalnom ministarstvu obrazovanja su nam rekli da je, što se njih tiče, sve pokriveno zakonom, da su oni pravnim normama obezbijedili stopostotno obrazovanje svakog stanovnika. A to znači da svaki kantonalni zakon o osnovnom obrazovanju propisuje kaznene odredbe za roditelje koji svoju djecu ne upišu u školu, ali i za školu koja ne upiše svu djecu sa spiska koji joj daju općinski organi. Tako se kaznom od jedne do četiri hiljade maraka kažnjavaju roditelji koji svoje dijete ne upišu u školu, kao i oni koji mu onemogućavaju redovno pohađanje nastave.

Iako izgleda logično da sa ovakvim drakonskim kaznama ova zemlja ne treba da brine za pismenost svojih građana, to ni izbliza nije tako. Jednostavno zbog toga što se ove kazne nemaju od koga, odnosno odakle naplatiti. Jer, ko je taj ko ne šalje svoje dijete u školu? Onaj, je li tako?, ko je toliko siromašan da mu je isplatnije dijete ostaviti u kući (npr. djevojčicu pored šporeta ili sa pletećim iglama u rukama) ili ispred nje (dječaka pored ovaca npr.) nego ga poslati u školu.

Zato se nerijetko dešava da roditelji radije pristaju na preinačenje novčane kazne u zatvorsku. I šta onda biva? Roditelj odleži desetak dana u zatvoru, a dijete i dalje ostane ili u kući ili na ulici.

 Neobrazovane žene i malo više obrazovani muškarci!
 
 
 
Neki rezultati istraživanja pokazuju da ni što se tiče visokog obrazovanja, u Bosni i Hercegovini baš ne cvjetaju ruže. Naime, prema tom istraživanju, u BiH  gradovima visokoobrazovanih muškaraca je 21 posto a žena skoro upola manje, 12 posto. U suburbanim sredinama fakultet je završilo 6,7 posto muškaraca i 2,4 posto žena dok je na selima sa fakultetskom diplomom svega 4,7 posto muškaraca i 3,9 posto žena!!!

 

 

Zaključak!

 

Bilo kako bilo, Bosna i Hercegovina, koja, ruku na srce, i danas u svjetskim razmjerama slovi kao zemlja sa velikim brojem pismenih, ona je na listi evropskih, pa čak i balkanskih zemalja, na samom kraju. Tu joj još društvo, eventualno, čine Srbija i Crna Gora, i ubuduće kada bude tražila žrtvu za svoje crno poređenje, može još samo da kaže: “Dobri smo, pogledajte Kamerun, Eritreju ili Džibuti!”

A ni Liberija ili Mozambik nisu nam tako “daleko”. ((( 😀 )))

Koliko košta birokratski aparat u BiH?

Otporna i žilava, bosanska je birokracija preživjela rat i razgranala se u skoro nezamislivim razmjerima!

Ova zemlja ima 180 ministara i po jednog premijera na 300.000 stanovnika?! Zahvaljujući svom uređenju, BiH se u ovom času može pohvaliti da više od polovine prihoda ubranih od poreza građana troši na plate uposlenika u birokratskom aparatu a uporedi li se sa drugim zemljama, onda postaje posve jasno da mnogo bržim koracima nego ka Evropi – grabimo put Nigerije, apsolutnog svjetskog šampiona birokracije…

I da se ne zaboravi!

Koliko ministara, toliko kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, putne dnevnice, vanredne isplate za izgaranja na poslu i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna…

Da vam sad pišem o svim birokratskim primjerima, trebao bi samo poseban blog na tu temu a ja vala nisam lud da trošim svoje prstiće na to kad već ionako sve !

Ako se trenutno ne možete sjetiti nekog konkretnog primjera, rado ću vam slikovito predočiti barem jedan!

Svima vama poznati su redovi, mučenje naroda i šikaniranje kod izdavanja lične karte, zamjene iste, prijave ili odjave prebivališta i tome sl. i to sve od poslovično drskih šalterskih službenika!

Nadam se da vam ne treba više primjera. Mislim da je i ovo dovoljno.

Nisam statističar. Nisam se školovao za to da narod mjerim aršinom *normalnih evropskih i svjetskih prosjeka* jer bosanca ti ne možeš staviti u klasične zapadnoevropske i svjetske okvire!

Ne da se on. Bosanac. On živi, radi, ćuti i trpi one koje je sam *svojom slobodnom voljom* izabrao na izborima i tješi se da mu ne bude još gore!

Ako ovo nisu BOSNARIJE, heb'ga onda! Promašio sam post i džabe zamarao svoje prstiće!

Hajd’ zdravo…

Naša žena ti je…

Naša žena ti je sa:

… 20 kao Afrika – nedovoljno istražena
…. 30 kao Indija – topla, zrela i misteriozna
….. 40 kao Amerika – tehnički savršena
…… 50 kao Evropa – trošna i puna istorije
……. 60 kao Sibir – svi znaju gdje je, al’ se nikom ne ide 😀

Sniježna opsada

Zeznu me snijeg. Ipak i danas čitav dan rolja pravo ali ne može opstati. Topi se. Val iz Evrope dokačio je možda Hrvatsku ali BiH je nekako zaobišao. Mislim na njegovu snagu. Možda je tamo (Evropa i susjedne zemlje) izazvao probleme u saobraćaju ali ja to ovdje ne vidim. Sve fercera “ko satić”!

Jadni ovi meteorolozi i njihova profesija. Kao babe gatare su. Puni nagađanja pa ako se šta i “potrefi” onda kažu: “Vidite, prognoza se obistinila!” Nikad da “potrefe” temperature. Nigdje ne ledi. Ja samo vidim, teški, mokri snijeg! Bljuzgu! Hmm…

Njihove “mjerne” stanice haman su smještene po planinskim vrletima i zabitima. Sumnjam da su u gradu. Za grad znam da postoje mjerne stanice za zagađenost zraka ali i na lokalnim medijima nešto ćute o tim podacima. Haman su uređaji (kao i gradski semafori, uostalom) pokvareni. Pa eto, da se ne bi brukali, radije ćute!