Arhive oznaka: ćevap

Malo smijeha nije na odmet…

Što Hercegovac drži papinu sliku na balkonu? – Da se papa osjeća kao kod kuće.

Došao Mujo kod Sulje sav nasikiran. Pita ga Suljo: šta ti je bolan, šta se desilo, – Ma pusti, belaj, razvodim se od Fate. – Što, šta je bilo. – Ma bolan, kakva Fata, ono je vlahinja. Eno dobila svinjsku gripu.

Kakva je razlika između mladog i starog Hercegovca? – Dok su mladi svi voze BMW a kad ostare svi voze EKG.

Šta je zajedničko penzionerkama i djevojkama u Bosni? – Razgovor. Ovako ide: – Je li tebi bila? – Nije, a tebi. – Jok. – Kuku, šta ćemo.

Kakva je razlika između bosanke i mlina za kafu? – Nikakva, i jedno i drugo samo melje i služi za kafu.

Šta se dobije kad sabereš dva Hercegovca? – Četiri žiranta, osam kredita, 16 kreditnih kartica i 50 hiljada maraka duga.

Pričaju Dalmitanac i Hercegovac. Pita Dalmatinac: Je li, gdje vi Hercegovci držite pare. Mi Dalmatinci najradije pare držimo u dušeku. A Hercegovac na to odgovori: I mi isto u dušeku. Samo, meni ljetos izduvao na moru.

Koliko Bosanaca je potrebno za jednu državu? – Dvojica, jedan da je pravi, drugi da je razvaljuje.

Kako se mrtvac može ugušiti? – U podzemnim vodama.

Pričaju dvije Hercegovke. Kaže prva: Moj muž kopa i rukama i nogama da idemo odavde. A tvoj. Druga odgovara: Moj kopa samo rukama. Eno ga na njivi.

Za 30 godina braka Fata priredila Muji večeru. Kaže Mujo: Fato, dušo, šta si nam napravila za godišnjicu. Kaže Fata: Ćevape. I iznese pred njega. Mujo ostane u čudu: na tanjiru veliku somun, dobro namočen i u njemu samo jedan mali ćevap. – Pa šta je ovo Fato, samo jedan mali ćevap u ovolikom somunu. – Eto da vidiš kako je meni bilo 30 godina s tobom.

Bajramska sofra

Bajrami su praznici mira i za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga.

Muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da ručaju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

Bajramska kuhinja ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna!bajramska_bamija

Domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan a negdje je u tradiciji da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.

Najčešća riječ koja se nalazi u imenima nacionalnih restorana – aščinica u Bosni i Hercegovini je, sofra.

U turskom jeziku, riječ sofra se koristi sa značenjem trpeze, stola za ručak (ručavanje)  a u bosanskom jeziku često ima prošireno značenje i na samo jelo pripremljeno i postavljeno bilo na sto ili na demirliju. burek_u_tepsiji

Mnogi su u svom djetinjstvu čuli riječi svojih starijih ukućana: “Ne diraj sofre, dolaze nam gosti”,  što znači: “Ne diraj jela koja su servirana za goste” ili “Bujrum, sofra je spremna”, što znači: “Izvolite, jelo je servirano!”

Bajramski ručak u Bosni i Hercegovini najčešće počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi neko varivo (sarma, bosanski lonac i slično),  zatim pite, pa pečeno meso sa povrćem te slatko.

Bosanska kuhinja mnogo toga duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Domaćica kuće obično za glavno jelo napravi begovu čorbu, bosanski lonac (bosanski paprikaš od povrća i mesa, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), hadžijski ćevap (teleći paprikaš), musaku (od faširanog mesa i krompira), različite dolme (punjeni crni luk i paprika) i sarmu (uvijeni listovi kiselog kupusa punjeni mesom i rižom). Na stolu su nezaobilazne i različite pite.

Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze – najčešće su teški, porijeklom turski i preliveni agdom. Za njihovu pripremu generalno je potrebno prilično kulinarsko iskustvo, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.

Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, na primjer, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif. Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 – 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

p.s.

U BiH se pite prave od mnogo čega a u nekim krajevima čak i od cvijeta bagrema!

LIMENKA

Gradska ćevabdžinica “LIMENKA” Peta decenija sa Vama…

limenka14
Moto je ovog ugostiteljskog objekta, koji od daleke 1961. godine svakodnevno uspijeva održati status jednog od rijetkih ugostiteljskih objekata sa prefiksom “najbolje kvalitete i usluge”! Objekat koji na glavnoj prometnici grada  Tuzle danas plijeni svojom ljepotom, uslugom, postao je sinonim i obilježje za svakog putnika namjernika te domaće stanovništvo, koje se ne smije zaboraviti. Mislim da rijetko koji tuzlak/tuzlanka nije barem jedno sjeo i pojeo ukusne ćevape u ovome objektu!

Priznata i ugledna “LIMENKA” je objekat gdje ćete kao nigdje drugdje sresti goste iz svih bivših, danas samostalnih država ex-Juge i  Balkana ali ne mali broj i stranaca, koji kako sami kažu, žele na jedinstvenom mjestu i u jedinstvenoj atmosferi te uz kvalitetnu uslugu, probati pravi bosanski ćevap.

Otvorivši objekat vrijedan svake pažnje a kroz godine rada i uzajamnog poštovanja, preminuli Nešfet Rufati, obavezu nastavka tradicije ostavio je sinovima Dževatu i Enveru, unuku Tariku, sestri Muhabiji i sestrićima Rizahu i Adnanu. Zajednički, postali su simboli uslužnosti kakve danas rijetko ima. Svoj način rada prenose i dalje će prenositi na više zaposlenih u ovom kolektivu.

limenka27

Za svojih 50-tak godina postojanja “LIMENKA” je kao kolektiv dobila niz priznanja, koja su samo još jednom pokazala i dokazala trajnu opredjeljenost poslovodstva ove kuće da se bez obzira na sve drugo uvijek slijedi pravac “osmijeh na licu gosta je dokaz uspijeha i kvaliteta kuće”.

Bosanski duh gostoprimstva, protkan istorijskim aspektom odvažnosti bosanske tradicije, “LIMENKU” je svrstao i to zasluženo u “tradicionalne vrijednosti grada Tuzle”!