Arhive oznaka: bolje

Panonska rapsodija u mutnom!

Najbolje je nenu imati za ženu jer je nena naučena svemu! 😀

Već sam nekoliko puta pisao o  “moretu u sred Bosne”  pa se neću opet ponavljati! Bitno je da su nene zavladale “moretom” i da mladi naraštaji nemaju gdje naučiti da plivaju! A gašpar Imamović obećao to tuzlanskoj mlađi!

Naučili su (tuzlanska mlađ) da se guše u pola metra dubine. Prošlogodišnji slučaj. Preko četrdeset (ukupno zaposlenih) čuvara, redara, naplatioca karti i tome sl. i dijete se ugušilo ovdje!

Jock! Ja ne išao tamo ove a ni iduće godine. Ne volim tuđu pišaku, plutajuća govna, OB-tampone i slično!

Fora da je bolje pod slapovima ne pije kod mene vode…

Nene osvojile Panoniku!

Link od prošle godine:

https://bosnarije.wordpress.com/2009/05/14/panonsko-jezero-nastavak/

Tad sam bio oštriji! Pa ko voli, nek pročita!

Vidimo se nekad na Panonici!

Aj, što lažem! :mrgreen:

Advertisements

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

21. decembar – Danas rudari u Bosni i Hercegovini obilježavaju svoj dan

Nekako ih se samo deklarativno sjetimo! Ovako uz njihov dan. Tih ljudi koji zarađuju hljeb sa sedam kora!

Sinoć bio vatromet u gradu. Kao i svake godine, uostalom. Teško da sam baš vidio rudare u prvim safovima na sinoćnjim TV-emisijama iz studija uživo, TV-dnevnicima ili sa svečanosti u BKC-u!

Uglavnom su se guzonje nabile naprijed da im opet gledamo iste, dušebrižne face!

Na ovaj dan, 1920. godine, ugašena je Husinska buna ali tek 89 godina poslije rudari slave bolje dane.

A i to je pitanje!

Hmm…

 

Iako ni danas nije lako i uslovi rada još uvijek nisu na nivou na kojem bi trebali biti, rudari se nadaju boljem sutra.

Rudari, uvijek vječiti optimisti. Svaka im čast. Iskrena čestitka od moje malenkosti!

Koliko često dodavati novi sadržaj na blog?

Pa više je bolje, zar ne?

Ne.

 Portali moraju često objavljivati novosti zato što im je to u prirodi. Portali su tu kako bi pokrili svaku vijest što objektivnije i što brže. Blogeri su tu kako bi komentirali vijesti ili ih barem prenijeli s ličnom dozom kritičnosti. Upravo su portali ti koji su postavili standard blogerima a taj standard je potpuno neefikasan i to iz više razloga.

Zapravo, koliko ste puta visili na nekom forumu za web-mastere i pojavila se recenzija novog i bombastičnog portala kojemu je web-master ujedno i urednik te jedini novinar. Sjećam se da su svi ti portali pokrivali sve teme, od politike do sporta a svaki je krenuo s dvadeset postova dnevno te neslavno propao u roku od tri dana.

U čemu je bio problem?radno mjesto blogera

Više nije bolje

Ukoliko pišete prečesto, postat ćete neproduktivni. Recimo, kad biste objavljivali 5 postova dnevno, to bi u hefti naraslo na 35 postova heftično što dovodi do više od 140 postova mjesečno. Odjednom pisanje postaje obaveza. A niko ne voli obaveze i zato ćete zapostaviti svoj blog.

A ni vaši čitatelji ne vole previše postova. Nemaju vremena pročitati ih!  Odjednom i njima počinjete zatrpavati RSS čitač i oni odustaju od vašeg bloga.

Zapravo, ovo je čak paradoksalna situacija, vi radite više a kvaliteta pada. Čak i ako držite kvalitetu na visini, vaši čitatelji gube volju za čitanjem. 😀

Ni manje nije dobro

S druge strane, ne želite postati (pisati) manje. Ljudi će misliti da ste mrtvi a to nije dobro. Ne zato što će se brinuti za vas, nego zato što će vas izbaciti iz RSS čitača. A to je definitivno loše.

Inače, nemojte duže vrijeme ostavljati blog odbačenim!

Barem jednom heftično/sedmično/tjedno napišite nešto.

Umjerenost je vrlina

Barem tako kažu. Uvijek morate tražiti zlatnu sredinu. Da se razumijemo, količina postova i kvaliteta su dva međuzavisna pojma.

Primjer:

Ukoliko pišete kratke postove kao što to piše Biznis blog, onda možete postati 10 do 15 puta heftično.

Ukoliko vaš blog ima postove slične mojima, 5 do 10 puta je sasvim dovoljno.

Primjer:

Ukoliko je vaš blog sličan Smashing Magazine-u, 5 postova je vrhunac.

Neki kažu da treba puno postati kako bi korisnik mogao imati više izbora i kako bi mogao čitati više sadržaja. Usporedite se sa vašom omiljenom TV serijom. Ukoliko se serija emitira svaki dan, dosadit će vam ili je nećete moći pratiti. Ukoliko je nema više od pola godine na TV-u, lako ćete je zaboraviti. 

Ukoliko se emitira heftično, jedva ćete dočekati slijedeću epizodu (ovaj omjer vrijedi za serije, za blogove je omjer drugačiji i gore je napisan).

To je zapravo cilj, natjerati korisnika da jedva čeka slijedeći post!

Ne dati mu previše i potpaliti vatricu čim se počinje hladiti njegova želja za čitanjem.

Predvidljivo je dosadno!

Ono što nikako ne želite je reći svojim korisnicima slijedeće:

“Svaki dan jedan post, ponedjeljkom, srijedom i petkom dva posta, postovi idu tačno u 7 ujutro.”

Predvidljivo je dosadno, morate iznenađivati. Evo kako se postovi vrte na ovom blogu. Jedan do dva posta dnevno ili heftično. Nikad se ne zna kad će biti dva a kad jedan. Jednom u mjesec dana ću propustit postanje a jednom ću napisat tri posta. Sve zavisi od toga kako poželim. Postovi idu ujutro, popodne, a ponekad i navečer.

Opet umjerenost, sada sa predvidljivošću.

Nemojte ni ići u drugu krajnost pa ne pisati heftu dana i onda objaviti osam postova. Naučite biti umjereni, gledajte statistike, kada je najposjećenije, kada ima malo posjeta i onda djelujte.

Ali ja nemam vremena kako bi svaki dan pisao nove postove!

Zato i postoji opcija u WordPressu (pa i u dobrom djelu drugih CMS-ova i News-skripti) koja vam omogućava određivanje tačne minute kada će vaš post biti objavljen.

Ne trebate pretjerivati s tom opcijom. Pišite postove nekoliko dana unaprijed, najviše heftu dana unaprijed. Tako da u slučaju da se nešto nepredviđeno dogodi, vaši čitatelji ne bi izvisili.

p.s.

1.) Ah, da. Ne zaboravite meta-tagove (tzv. ključne oznake-riječi na vašim postovima). Nećete vjerovati koliko to pogoduje posjećenosti vašeg bloga! Tražilice (svjetske) su neumorne i zato uvijek stavljajte bitne riječi koje karakterišu vaš blog!

Npr. ako je blog o ribolovu, nikad ne zaboravite staviti riječi: riba, ribolov, lov, ulov, udica, plovak, štap, najlon, tehnika, primama, krma, ime-vrsta-rod neke ribe + latinski naziv i tome sl.

Ovo su samo smjernice. Ne morate me baš u svemu kopirati i slijediti. Do vas je. Zar ne? 😀

2.) Više teksta, manje slika. Znam da vam zvuči nevjerovatno ali govorim vam iz vlastitog, višegodišnjeg iskustva. Dosta fotografija uguši osnovni smisao bloga. Mi nismo došli da gledamo vaše slike ( to bi onda bila dobra fora za foto-galeriju ili neki drugi CMS ).

Blog  je prvenstveno namijenjen pisaniji-litaniji! Svaka slika koju dodate, poželjno je da je autorizovana (vaš lični rad-snimak) i ona treba da posluži samo kao ilustracija vezana uz vaše postanje-pisanje. Ništa više. Nikad ne uzimajte (krađa) tuđe slike. Inače, postoji više opcija i CMS-besplatnih riješenja ako poželite da na Internet postavite vaše vlastite galerije slika. Niko vam to ne brani. Zar ne?

Sa žaljenjem konstatujem da je sve više blogova čista copy-paste bižuterija koja sramotno koketira sa temama iz islama (prenošenje hutbi, audio-video zapisa “znamenitih”  islamskih učenjaka i nadri učenjaka iz neke nedođije na dalekom sjeveru Evrope  (pojma nemaju o svjetovnom životu!) ili recimo kopiranje i postanje blogova o autima (motori, kubikaža, modeli, cijene) a nikad nisu sjeli za volan Masseratija,  Porsche-a i sličnih kičeraj modela za jet-set raju!

Ne nasjedajte na to. Udarite svojom kritikom na nekoga ko nije probao život. I to svim mogućim argumentima.

-Ko ne zna šta je islam, nogirajte ga!  Lako je laprdati o islamu negdje na zapadu gdje su svi ili gotovo svi egzistencijalni problemi, riješeni!!! Hajde de, probajte to u Bosni (pa i Hercegovini), ima da budete dočekani na nož! Sram vas bagro, nazovi, islamska! Mrshhh…

-“Laprdate” o novim tehnologijama, konkretno u auto-industriji! Zar se taj blog nije sam od sebe ugasio? Ako se varam, ispravite me…

Dosta od mene! Učite o umijeću bloganja!

To se čak i od Klintona ili Buša, onakvih mamlaza, možete naučiti. Blogovi su im “fenomenalni”. Van svake kategorije su!

 Kurko-Nurko!