Arhive oznaka: bol

Koliko para, toliko muzike…

Sandero se pokazao više nego poželjnom i opravdanom kupovinom!

Po gradu startan, tihog i uglađenog rada (osim vjetrovitih šušnjeva) na otvorenom bistaračkom pravcu prema Lukavcu pri brzini od oko 130 km/h a još je bilo mjesta da se papučica akceleratora pritisne do dna i dosegne maksimalna deklarisana brzina od oko 157 km/h! Dalje nisam smio “tjerati” jer ipak je ovo nov motor u fazi razrade!

Danas išao po lijekove u centralnu gradsku apoteku ( vidi se iz priloženih slika) i na redovnu kontrolu kod ljekara. Lumbago! A štaš…

U prethodnom postu sam stavio današnju sliku računa za dodatno plaćene lijekove po punoj cijeni. Sva sreća neke sam dobio na “obojenim receptima” uz minimalnu doplatu za recept!

Ja prokletstva. Na godišnjem a bolujem!

Doduše i nije neko vrijeme za izlete u prirodu i/ili ribolov. Više je oblačno i kišovito svih ovih aprilskih dana. Sva sreća pa uhvatih kamerom današnji sunčani period…

Advertisements

ZMAJ OD ŠIPOVA – Ilija Grahovac

Comment od edinameskovic — 12/12/2009 @ ———| Uredi ovo | Odgovori

Rob (kmet) u 21. vijeku skoro u srcu Evrope! Haman Ilija ima i drugog roba, Miroslava Ivetića. Njega valja smijeniti gore na planini. Znači, nigdje stanke, odmora, za ovog paćenika Dragoju!!!
Post, gledano, novinarski, ispravan je. Nadam se i vjerodostojan.
Više bih voljela da si pokušao obratiti pažnju na psihološki profil ovog po svemu rečenom, tiranina, vlastodršca,robovlasnika,umobolnika, seksualnog manijaka jer sigurno su mu dovodili i maloljetnice zbog one opklade itd.
Ama, ne bi on mogao putovati po BiH i po raznim kvazi-TV kućama a da mu neko ne čuva ogromno blago u stoci i imanju!
Našao Ilija sebi robove da rade za njega a on šenluči, pije, seksa se s kim stigne, junači se, hvališe se…
E, da mi ga je baš vidjet’ kad zađe u godine i padne mu “životna” snaga! Kad krene hodat’ po doktorima!
O tom, po tom. Živa ja bila pa vidjela.

A baš dosta putujem Bosnom i Hercegovinom, uzduž i poprijeko. Nikad se ne zna kad će me put navesti u Šipovo. Heh…
A ni Buško jezero nije baš daleko…
Tamo sam planirala na ljeto!

***

Pa evo da ti, koliko je moguće, kraće, odgovorim na tvoj komentar…

Ilija Grahovac, poznatiji pod nadimkom ‘Zmaj od Šipova”,  jedan je od najpopularnijih uzgajivača bikova u Bosni i Hercegovini.

No, Ilija nije popularan toliko zbog bikova koliko zbog svojih temperamentnih nastupa u javnosti.

 

Osvrt na kič (biva neukus)

Možda se priča tamo po zapadnoj Evropi, možda je tamo zaista tako.Možda neke moralne gromade i apsolutni poznavoci kiča uspijevaju da razluče šta je kič a šta valja ali kod nas….?

Hmm…

Imam nevjerovatan osjećaj, u stvari znam, prosto sam vidovit kad su naši manipulatori u pitanju!

Upravo su oni ti koji bi trebali da se bave kvalitetom medijske ponude a ne da serviraju napaćenom puku ova sranja.

Naša prava slika je ona koju nam elita podmeće i servira.

To su Kursadžije, Farma, Veliki brat, Deen, Selma Bajrami, Zabranjeni forum onog Saše Hršuma, visočke piramide, bez pardona i taj nesretni i potpuno ludi Zmaj, zatim masa nazovi sitkomova, hodža pedofila, fratara voajera i popova rokera i još bulumenta sličnih likova nastala na potpuno pogrešnoj interpretaciji negdašnje sarajevske škole pop-rok muzike, beogradskog i zagrebačkog novog vala iliti talasa i naravno nenadjebivih i originalnih nadrealista.

Većini ekipe (urednika ali obične raje) se čini da su nadrealisti pravili zajebanciju za priprosti puk, međutim istina je da su se oni rugali toj sarajevskoj subkulturi i BH primitivizmu koji su kasnije kroz nesretni rat i onu popularno nazvanu tranziciju isplivali kao što se talog kafe ili kako ga moje strine, nene, tetke, komšinice, kume…zovu toz, digne kad ga promješaš pa onaj nekvalitet, nus-proizvod sa dna izađe na površinu i zagrcne te.

Cilj cijele ove medijske zajebancije nije narodno veselje nego mazanje očiju i skretanje kolektivne svjesti u svijet šarenih laža i pink života mnogobrojnih latinoameričkih serija koje traju cijeli život.

Sve na kraju tih sapunjara ispada savršeno i bajno iako likovi na kraju ostanu srećni do kraja života, život konzumenta (gledatelja) je prošao u isčekivanju i vegetiranju.

Jasna je poruka ovih medijskih mešetara.

Momci, kakav faks, biblioteka?!

Teretana i mišići su trend!

Cure, manite se obrazovanja, budućnost je u kozmetičkom salonu,  solarijumu i novčaniku jal’ fudbalera jal’ mladog japija!!!

 Zmaj jeste lud i za umobolnika postoje adekvatne ustanove ali treba kazniti one majmune koji ga dovode po raznim emisijama na BN i seire sa njim, ubijede ga da je pametan, jak itd. i onda mu daju dvije pive i puste ga među narod.

Zmaj je bezazlen.. Obična budaletina (kao i svaki treći čovjek ”Uš'povu”)
Problem su novinari, uvijek skloni prenapuhavanju priče da bi se podigla gledanost kod blentavog naroda koji se ‘prima’ na sve što vidi na TV-u…

 Atrakcija, jbg, vidite šta donosi najveću gledanost na TV-u: debili, budale, galamdžije… Tuga… Golema…

p.s.

NADAM SE DA SI ZADOVOLJNA MOJIM ODGOVOROM A MOŽDA I NEKI DRUGI AKO NALETE KOJIM SLUČAJEM NA OVAJ MOJ BLOG I POST!

ILIJU JA PRATIM VEĆ DUGI NIZ GODINA ŠTO SE MOŽE DOKAZATI I PO DATUMIMA AŽURIRANJA POJEDINIH SLIKA I VIDEO-KLIPOVA! ZAŠTO SAM SAD POČEO PISATI O NJEMU NEKA ME NIKO NA BLOGGER-ZAJEDNICI NE PITA!

VAL NEUKUSA, KIČA, SAD NAS ZAPLJUSKUJE PUNOM SNAGOM I KULMINIRAO JE KOD MNOGIH KOLUMNISTA NA BLOGOVIMA I PORTALIMA ŠIROM NAŠE BOSNE PONOSNE. HTIO NE HTIO, MORAO SAM DATI SVOJ OBOL OVOJ NESVAKIDAŠNJOJ LAKRDIJI…

HVALA TI JOŠ JEDNOM NA POZORNOSTI*

***

Ilija kao najveći jebač u BiH!

Ovakve budale majka rađa jednom u hiljadu godina! FAKAT…

ZMAJU OD ŠIPOVA SU NJEGOVI OBOŽAVAOCI ČAK POSTAVILI ACCOUNT NA ČUVENOJ DRUŠTVENOJ MREŽI – FACEBOOK  jer to ovaj neandertalac od čojk'a sam ne bi znao.

On vjerovatno i ne zna gdje se pali kompjuter a tek za postojanje Interneta!

U malom šipovačkom naselju Čifluk, koje je smješteno na brežuljcima iznad rijeke Janj, nalazi se kuća Ilije Grahovca (1959.) zvanog Zmaj od Šipova, koji je široj javnosti postao poznat nakon VHS-snimke trosatnog neprekidnog govora kojeg  je održao na očevoj sahrani.

Da li je bio u tuzi i boli, ne znam, nisam bio tamo ali stvarno je, u najmanju ruku čudno, da on sve organizuje od popovske litanije pa do sahrane. Obično se u takvim prilikama, neko od rodbine nađe pri ruci da sređuje sve što je potrebno i da bi posljednji ispraćaj bio na nivou porodice ali i tradicije. Ali pošto je čojk’ opičen, ni ovo me ne čudi! On sve uređuje, govori ko će šta da radi, ko će i gdje biti na pozornici kod ovakvog svečanog i tužnog čina. Kod sahrane od koje je napravio neviđenu lakrdiju.

Kakav li je mentalni sklop u ovog čovjeka. Bože dragi. Mogao je sebi da upriliči makar odijelo dostojno sahrane svog oca. Ispratiti oca u trenerci i majici od 5 KM. Užas…

Donosim nekoliko fragmenata njegovog ‘duhovnog silovanja naroda’ na sahrani vlastitog oca. Iako sve ovo i sami možete naći na popularnom portalu YouTube, da se ne bi mučili tragajući za nekim video-klipovima, ove video-fragmente sam vam sam pripremio. Bitno je da je on u centru pažnje. Sahrana…manje-više!

Glumac je na pozornici. Publika baš i nije oduševljena…

…”Grahovci su pleme od 300 godina…. Čuješ li? Čuješ li? NAPUSTI SAHRANU! SAHRANJIVAJTE GA!!!” I onda se totalno pomami…

Pomamio se čak i na komuniste…

 …Moj stric Trivun ne zna, ne zna ni Mirko da sam ja njih u istoriju metnuo i stavio… 

Neke ljude je čak tjerao sa sahrane jer im se ona učinila preduga a fakat jeste bila!

Nakon ovih snimaka uslijedili su mnogobrojni televizijski nastupi i svekolika medijska pažnja kojom je ovaj čovjek postao svojevrsna medijska zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Zmaja nalazimo u jednoj od njegovih kuća gdje provodi vrijeme zajedno sa svojom majkom Bojanom Bojom i odakle im je lakše paziti na silnu stoku koju posjeduju.

Evo i linka: http://www.facebook.com/pages/Zmaj-od-Sipova/32183084328

Naslovnica Facebook-a:

Zmaj od Sipova je na Facebooku.Registriraj se na Facebook i poveži sa Zmaj od Sipova.

(Sa njegove početne stranice!)

Informacije
Lokacija:
Cifluk, Bosnia and Herzegovina
Datum rođenja:
10. travanj 1959

Evo nekoliko njegovih tzv. obožavatelja (iz zbilje ili lažnih) pa nek se sami srame što su se iskreno ili tobože iz šege, postavili u njegove obožavaoce! Ostavio sam čak i linkove ka pojedinim! Naravno, ovo je samo dio njih. Imate link pa provirite ako želite.

Obožavatelji

U Petrovcu 2008. god.

U Jajcu, na kupanju sa svojim obožavateljima…

 

Ili na svom imanju u idiličnom zimskom okruženju…

 

 

6 od 2.725 obožavatelja

Milana
Bojan

Njegovo cijenjeno MIŠLJENJE o Bosansko-hercegovačkoj koridi bez obzira na skorašnje stupanje Zakona o zaštiti životinja kojeg  je i naša zemlja morala usvojiti radi pan-evropskih integracionih procesa!

Citiram ga:

…sad moramo svi ustat ako ne želimo da ovo bude prošlost, Kad nam EU počne krojit gaće, neće nam dat da se bikovi bodu, što im je prirodno ponašanje a u Španjolskoj dopuštaju onaj barbarizam! Zato,  kad god je korida, peticija protiv zabrane! U Federaciji i u RS i pazite moramo svi jednako na noge! Znam da se ne volite al’  ja samo oću da i dalje bude ovoga! Kao i svi mi!…
 
Kao po običaju, kod njeg’ nigdje tačke i zareza. Ja sam apostrofirao, da bi se bolje mogao razumijeti kontekst…
KORIDA NA CRNO?!

 

ZMAJ OD ŠIPOVA DRŽI ROBA U 21. VIJEKU!

Bio sam skroz mali kad me je Ilija Grahovac, Zmaj od Šipova, prije rata odveo od mog oca Milenka iz Vinca, ali se sjećam da sam bio tužan, da mi se nije išlo i da sam plakao.

Ovako počinje nevjerojatnu  priču rob u 21. vijeku,  Dragoja Droca, koji od osamdesetih godina prošlog vijeka živi i radi u zatočeništvu kod Ilije Grahovca, poznatog kao Zmaj od Šipova.

Kaže da ga je otac, sirotinja, tada Iliji dao za kobilu u najam i da ga od tada nije vidio.

– Sad je gotovo, roditelja, kažu mi, više nemam. Ne znam kad sam rođen ni koliko godina imam, možda petnaest. Najviše bih volio kad bi došao netko tko se ne boji Ilije i odveo me, kaže Dragoja.

Dragoja, kome je prema procijeni oko trideset godina, goveda čuva na njivi iza autobuske stanice u Šipovu. Sve do smjene kad odlazi na planinu Sinjakovo gdje će zamijeniti Miroslava Ivetića.

– Maše i prilazi kao da zna da baš njega tražimo. Dobroćudni mučenik, pun je straha. Retardiran nije, kako kažu, više izgleda kao strašno uplašen i prosto ubijen, piše Glas Srpske.

Više od dva desetljeća čuva Grahovčeva goveda među kojima ima dosta bikova bodača. Za taj posao ne dobija novac, odrastao je na kravljem mlijeku, a spava po napuštenim šupama. Pokazuje nam i “kamp”, boravište u kojem je bio donedavno. Više je, kaže, gladan nego sit.

– Imam još tri brata, jedan je nedavno umro, tri sestre i jednu polusestru. Dva brata su u Šipovu i ni jedan me neće. Jedan je u Brčkom, kod njega bih mogao ali ne znam kako da stignem. Ja sam mrtav čovjek koji hoda jer nemam nikakav dokument o svom postojanju. Ali nisu se moji mene odrekli, ne može se tek tako odreći svog bližnjeg, je l tako? Ja njih i dalje volim i ja bih njima pomogao uvijek da mogu – priča Dragoja.

Kako piše Glas Srpske, majka Milka mu je umrla na porođaju, a otac Milenko dolazio je po njega da ga vodi. Plakao je, priča, i on i otac ali Ilija ga nije dao iako je obećao. Ne znam, kaže, zašto on ne ispuni ono što obeća.

– Ilija me ponekad udari, kad pogriješim. Kako šta pogriješim? Pa malo se odmaknem od stoke ili popijem pivo. Ali kad je korida da mi i da zapjevam. A ne bi trebalo da me tuče, je l tako? Šta ako bi se moj brat pobunio i zabranio mu to? – ispituje Dragoja.

Sretan bi, kaže, bio da nije kod Ilije iako u Vinac ne može jer je u ratu kuća izgorjela, ali vjeruje da bi ga brat u Brčkom primio.

– Ratuje li se tamo, može li se bez propusnice u Brčko? U Srbiju, kažu, ne može. I moja braća su bila u najmu ali ih je vojska spasila. Ja nikako da se spasim – kaže Dragoja.

Volio bi Dragoja i da negdje pokaže svoj božji dar, talenat za pjesmu. Za oproštaj, on nam pjeva. Ne predaje se, vjeruje da ga negdje čeka spas. Pjesma je lijepa, tužna, narodna. A Dragoja je pjeva bolje od polovine narodnjaka koji danas žare balkanskom estradom. Svi stanovnici Šipova s kojima smo razgovarali slažu se u dvije stvari: Zmaj od Šipova, koji je svojevremeno na sahrani svog oca izveo višesatni govorni šou, je osoba koja sramoti taj kraj. Kažu da Dragoja priča istinu i da je znao biti sav modar od Ilijinih batina. Mole nas da ga spasimo.

I dok svi u Šipovu znaju što se zbiva, nadležni šute.

Direktor Centra za socijalni rad u Šipovu Slavko Peno kaže da “to nije njegova nadležnost jer je u ličnoj karti Ilije Grahovca navedena adresa stanovanja u opštini Jezero”.

– Ni Dragoja nije prijavio svoj slučaj, ali to svakako treba da učini u Jajcu, u opštini u kojoj je rođen – kaže on.

Iliju Grahovca prilikom posjete njegovom imanju nismo zatekli kod kuće, a na pozive na mobilni telefon nije se javljao.

– Ilija me prisvojio, ali ni roditelji me nisu smjeli dati, ja nikog svog ne bih dao, a kamoli svoje dijete. Ne znam zašto nitko ne može da me otme od Ilije. U Brčkom bi me brat primio, nije oženjen, samo da me Ilija pusti. Policija će me uhapsiti, je l’ da, ako krenem bratu jer nemam ličnu – kaže Dragoja.

Radnik socijalne zaštite u Jezeru Nedeljko Jandrić kaže da su Državna agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužiteljstvo BiH istraživali opisani slučaj.

– Policijski službenici SIPA su 21. januara 2008. godine podnijeli Tužiteljstvu BiH izvještaj o otkrivanju krivičnog djela koje je počinio Ilija Grahovac – kaže glasnogovornik SIPA Željka Kujundžija.

– Taj predmet još je u radu – rekao je glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić.

U Šipovu, međutim, misle da od toga nema ništa jer Dragoja, koji se boji Ilijinih batina, ništa nije smio da kaže inspektorima.

Mobitel

Odmaknite mobitel 2,5 cm od glave…

Ni jedna studija do sada NIJE NEPOBITNO DOKAZALA VEZU između KORIŠTENJA MOBILNIH TELEFONA I RAKA  ALI…

Mobilni telefoni zrače!

S ovom ste činjenicom sigurno dobro upoznati. Razlog tome je vrlo jednostavan! Da ne zrače ne bi ni mogli raditi  jer se naši digitalizirani glasovi između mobitela i najbliže bazne stanice prenose radio valovima ili elektromagnetskim zračenjem.

Bez previše tehničkih termina, napomenimo da frekvencija rada mobitela spada u tzv. nejonizirajući dio EM spektra, što znači da ljudski organizam na takvo zračenje reagira samo zagrijavanjem.

Kraći radio valovi, od UV zraka (npr. rendgensko i gama zračenje) puno su opasniji po žive organizme jer izazivaju promjene na atomskom i molekularnom nivou.

Osim toga, izlazna snaga mobilnog telefona je tek par wati. Za ljudsko je zdravlje kudikamo opasnije snažnije zračenje dalekovoda, mikrovalnih pećnica, tv i radio odašiljača, baznih stanica, radarskih stanica itd.

Kontraargument je u ovome slučaju tipičan! Da, reći će protivnici nove tehnologije ali mobitel prislanjamo uz uho, za razliku od dalekovoda i mikrovalnih peći!

Eksperiment dug 20 godina

U posljednje smo vrijeme bombardirani raznim pričicama o štetnosti korištenja mobilnih telefona. Sigurno ste čuli pokoji savjet o štetnosti nošenja mobitela u džepu hlača, ili kuhanju (kokošjih!) jaja jednosatnim razgovorom?

Ako niste, vjerojatno ćete skoro čuti kako je “snaga stotinu mobitela” jednaka snazi ozloglašene mikrovalne pećnice ili rezidualnome zračenju tla u ukrajinskome Pripjatu.

Do sada nije uspješno provedena studija koja bi nepobitno dokazala vezu korištenja mobilnih telefona i raka  jer jednostavno nema dovoljno podataka. Najdalje su otišli Danci, koji su dvadeset godina pratili 420.000 korisnika, pri čemu nije zabilježena povećana stopa smrtnosti od malignih bolesti.

Malo je poznata činjenica da je ljudsko tijelo, radi prosječne visine čovjeka, pet puta više prijemljivo za zračenje televizijskih odašiljača i FM radio stanica nego za RF zračenje mobilne bazne stanice.

Kao konkretna mjera zračenja mobilnih telefona uveden je SAR (Specific apsorption rate, ili specifična stopa apsorpcije), izražen u watima po kilogramu težine. Imajući na umu da je u Europi gornja granica SAR-a 2,0 w/kg, mobiteli su neškodljivi, jer trenutno najzastarjeliji modeli ne zrače preko 1,9 W/kg.

Internet naprosto vrvi web stranicama sa SAR indeksima za sve postojeće modele. Ipak, i od takvih se zračenja možemo zaštititi na više načina. Prvi i najdjelotvorniji je samo načelo korištenja ALARA, “As Low as Reasonably Achievable”.

U prevodu – što je kraće moguće. Korištenje mobilnoga telefona shvatite kao nužno zlo a ne zabavu. Kako se ovoga pravila sigurno nećete pridržavati, čitajte dalje. Mobilni telefoni opasni su po mozak jer su naslonjeni na uho. OK – jednostavno ih udaljite od glave slušalicama ili modernom Bluetooth naušnicom.

Pri tome treba imati na umu da se i Bluetoothom ostvaruje radio veza od slušalice do mobitela. Iako se radi o puno manjoj izlaznoj snazi dometa tek desetak metara, zračenje je ipak prisutno. Puno je zdravije korištenje žičanih handsfree slušalica ali se onda morate pomiriti sa groznom činjenicom da nitko neće vidjeti koji “mobić” koristite dok vozite… 😀

U posebnu ezoteričnu skupinu spadaju čipovi, oklopi, štitnici, košuljice, magične trakice, phone guard, EM shield kutijice, elektro-grudnjaci i slične marketinške smicalice kojima se korisniku obećava zaštita od zračenja. Efikasnost takvih spravica je, blago rečeno, upitna. Od zračenja će vas spasiti koliko i Čang-Šlang čaj Džirlo djevojku od debljanja… 😀  a možda i neće.

Mobiteli nisu za djecu?!

Želite li jednostavnu i brzu zaštitu, tokom razgovora odmaknite slušalicu za dva i pol centimetra od glave. Time ćete smanjiti zračenje mozga na 1,5 % od onog nivoa koji biste primili da uobičajeno prilijepite mobitel na uho.

A još je besplatno! Ako ste u području slabe pokrivenosti signalom, pričekajte s pozivom i pronađite područje bolje pokrivenosti. Isto tako, radije telefonirajte bliže prozoru ili vani, nego u zatvorenim prostorima. I na kraju, ne dajte mobilne telefone djeci u ruke.

Oni jesu lijepi statusni simboli i zgodni alati za lociranje klinaca na igralištima, ali dječji je organizam triput podložniji svim vrstama radijacije od odrasloga. Počnu li djeca rano s korištenjem, čeka ih znatno duži vijek i izlaganje relativno novom i neistraženom fenomenu.

Tata, mama, kupite mi mobitel!

Trebaju li djeci mobilni telefoni? Kada su dovoljno “veliki” da dobiju mobitel na korištenje? Ta, i još mnoga druga pitanja muče vjerojatno sve roditelje. S jedne se strane mobilni telefon nudi kao praktički besplatno sredstvo nadzora najmlađih. Nešto o čemu su starije generacije mogle samo sanjati.

 Telefonska veza bilo gdje i bilo kad djeci ali i roditeljima daje dozu sigurnosti. U nevolji, najmlađi često umjesto nepoznatih osoba koriste mobitel. Osim toga, djeca se korištenjem tih malih multimedijalnih računala uče novim tehnologijama, slušaju muziku, dopisuju se, fotografiraju…

Druga strana medalje nije nimalo sjajna! Djeca su (osim samim zračenjem uređaja i često prekomjernim korištenjem) ugrožena sve prisutnijim mobilnim bullyingom ili su žrtve kradljivaca privučenih skupim i prestižnim (“čiji je bolji?”) gadgetima.

Udarci virtualni ali bolni

Zlostavljanje preko mobitela poprima upravo zastrašujuće razmjere. Djeca su često meta maltretiranja zastrašujućim porukama vršnjaka. Ono što se prije rješavalo “šakama” puno je perfidnije i bolnije a žrtva nije sigurna ni u vlastitoj kući (“od poruke ne možeš pobjeći”), dokle god je telefon uključen.

Djeca opremljena mobitelima sve su češće žrtve pedofila, koji se služe njima jednako kao i internetom. Moderni mobiteli, opremljeni kamerama i sposobni za brz prijenos podataka, često služe kako mamac za slanje lažnih fotografija.

Ovaj je simptom svjetskih razmjera prepoznat u Skandinaviji i Japanu, gdje su ultrabrze mobilne 3G komunikacije dio svakodnevice. Upravo u Japanu je zabilježen porast seksualnoga zlostavljanja najmlađih (gotovo 300%) a gotovo po pravilu počinitelj prvi korak sa žrtvom uspostavi mobitelom. Virtualno širenje digitalnih sadržaja čini problem ucjena i poniženja teško rješivim.

Nije neuobičajeno da se u srednjim školama tajno snimaju razgovori ali i razni ekscesi, sukobi, pa čak i spolni odnosi. Žrtve obično bivaju ucijenjene ili javno podvrgnute ruglu! Dovoljno je samo nekoliko trenutaka za upload i digitalni je zapis zauvijek dostupan “negdje na webu”!!!

Zvonjava na časovima nastave

Muku muče i fakultetlije iako varanje na ispitima nije strano ni predakademskoj dobi. Kamere visoke rezolucije na novim se mobitelima podrazumijevaju pa je sadržaj ispita lako slikati i poslati “na obradu” a rezultat se vraća preko SMS ili MMS poruke.

Drugi koriste male Bluetooth slušalice kako bi komunicirali s doušnicima izvan učionice. Na kraju, čak i kada ne “švercaju” zadatke, mobiteli na satu najčešće rade ono što najbolje znaju. Nesnosno zvone, što će potvrditi svaki nanervirani profesor. Imajući sve navedeno na umu, lako je shvatiti zašto postoji nacionalni koncenzus oko pitanja je li mobitelu mjesto u školi.

Kratko i jasno. Ne!

 Broj mladih korisnika mobilnih uređaja je u stalnome porastu. Po istraživanju Eurobarometra, 90 % tinejdžera, više od 70 % djece do 12 godina, te 23 % sedmogodišnjaka ima mobitel! Finska studija “Save The Children” pokazala je kako gotovo trećina maloljetnika smatra da im roditelji ne znaju ništa o njihovu korištenju mobitela, posebno kod prepaid usluge.

Tako su, uz pornografiju, bullying te grooming (upoznavanje starijih osoba s djecom preko mobitela), djeca izložena i ekonomskoj zloupotrebi jednostavnim “nabijanjem” računa putem multimedijalnih, njima prilagođenih usluga! Ko bi odolio najnovijim melodijama, slikama ili igrama za download?!

Na našem tržištu, nažalost, nisu dostupni posebni mobilni telefoni za najmlađe korisnike, kakvi su npr. britanski Teddyfone u obliku medvjedića, ili Firefly. Ovakvi uređaji dizajnom omogućuju “parental lock”, kontrolu roditelja nad biranjem i odgovaranjem na nepoznate brojeve.

Naša praksa je takva da djeca dobivaju mobilni telefon “na korištenje” već do četvrtoga razreda tj. u dobi od 9-12 godina. U pravilu im je zabranjeno nositi uređaj u školu a koliko najmlađi postaju opterećeni statusnim simbolom, govori izjava jednoga devetogodišnjaka, koji se majci požalio da mu se prijatelji rugaju jer “njegov mobitel jedini u razredu nema – Bluetooth”. :mrgreen:

Nakon cijelog niza ovisnosti (alkohol i droga prije svih) mlade generacije širom našeg planeta suočavaju se s još jednom, ovisnošću o – mobilnom telefoniranju.

 Povremeni slučajevi još uvijek nemaju obilježja pravde epidemije ali ih je svakim danom sve više.

Posljednji u nizu na koji je javnost bacila oko jest slučaj dvoje tinejdžera u Španiji koji su primljeni u kliniku za mentalne bolesti kako bi se riješili ovisnosti o svojim mobitelima.

Na bolnički tretman i razgovor s psihijatrima doveli su ih sami roditelji nakon što su posljednjih nekoliko sedmica zapazili “čudno ponašanje svoje djece”, prije svega nemogućnost izvršavanja svakodnevnih obaveza koje su bile pred njima.

Ni u kući, a ni u školi neimenovana djeca (u dobi od 12 i 13 godina) nisu imala želje ni za čim drugim osim za “druženjem” s mobitelom…

– Oboje djece imaju isti problem, njihov poremećaj u ponašanju u direktnoj je vezi s povezanošću s mobilnim uređajem…

(Biti će još o mobitelima kad se nađe vremena!)