Arhive oznaka: bajram

(Ne)kultura življenja

Možete “popiti” cipelu, flašu u glavu, može vas ujesti pas. 

Upozorite li nekog na ovaj  očevidni javašluk možete dobro i “fasovati”!

Koga briga za to? Niko se ne bi osvrnuo. Pritekao u pomoć. Ma dajte!!!

Kesa sa smećem je nekim čudom promašila moj automobil

Eto, sad imamo poprilično “očišćenu avliju” od “srbadije” i “ustaša” (nisam ja to rek'o – nacionalistički vokabular) a i one bradonje što se “vikaju” vehabijama, nekud se zagubiše tj. preseliše ovih zadnjih mjeseci neznano kud (policijska hajka na njih) sa svojim unaprijed “nevinim” hanumama i dječicom!

Kulturno ostavljena kesa... Nije se rasuo sadržaj!

Eto…

Šta  ćemo sad?

Eto otišla srbadija, oni što prvi ustaše, oni što bradu ne skratiše.

Ostavili nam oni ovo smeće?

Jock vala!

Naša slika i prilika. Ogledalo nas samih…

Postbajramska slika prolaza ispod zgrade sve govori!

Gomila opušaka, ostataka petardi, čepova, flaša. Čak i prezervativa!

Hmm… mogu zamisliti taj seks na brzinu… u prolazu! Haman i to nekog uzbuđuje! Perverzan neki narod, današnji…

Ovaj komšija, haman cijelo ljeto ne misli pokupiti šut iz dvorišta poslije renoviranja svog stana!

Pošto smo dobri domaćini imamo čak i apartman za beskućnike!

Da bi se beskućnici ugodnije osjećali u našem okruženju uvijek ostavimo po koju gajbu ili makar “bambuču” piva! Nek’ se nađe. Zlu ne trebalo…

Betoniran WC-čučavac (neko je haman trao gujcu kesicom od čipsa!)

Jedini svijetao primjer je ovaj pokušaj komšije-naivca da se od betona ukrade malo mjesta za prekrasan cvijetnjak. Žao mi je što ovo nisam slikao s proljeća i u toku ljeta jer sad slika gubi na aktuelnosti (osjeća se jesen u zraku). Neko je posred cvijetnjaka napravio prečicu. Mrsko mu bilo zaobilaziti ovu ljepotu, sad već oskrnavljenu!

BAŠ NAM JE LIJEPO OVO NAŠE ETNIČKI ČISTO DVORIŠTE! :mrgreen:

Advertisements

Bajramska čestitka svim blogerima na WordPressu i mojim vjernim čitaocima

Koristim se prilikom da vam i ove godine poželim sve najbolje u životu, puno zdravlja vama i vašim najmilijima, blagostanja, sreće, novaca za dostojanstven život!

Želim vam dobru bajramsku sofru! Podijelite je sa rodbinom, komšijama (čak i onima druge vjeroispovjesti), podijelite je sa siromašnima, pomozite nemoćne!
Vaš TABKO*

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

BOSNARIJE – administratori uljuljkani prazničkim raspoloženjem!

BOSNARIJE – administratori uljuljkani prazničnim raspoloženjem!

Baš tako!

Doduše, ne zamjerim im. Vrijeme je praznovanja. Bajram je prošao, katolički Božić također pa Nova  (hidžretska malo ranije), sad slijedi pravoslavni Božić pa kontam da će još nekoliko dana biti mirno na

bosnarije.com.ba – portalu!

Nemam zamjerke! Neka se svako odmori, provede, proslavi kako doliči ali očekujem od “glavnih” da najviše povuku!

Kurban Bajram – čestitanja i razmišljanja…

Moje iskrene čestitke svim čitaocima BOSNARIJA povodom Kurban Bajrama!
 
(Prvi dan Kurban Bajrama)
 
Ne bih ja bio ja kad ne bih objavio ličnu notu o proslavi Kurban Bajrama u nas pa i u svijetu. Pošto je ovo blog o bosansko-hercegovačkoj buraniji ovaj put ću se više zadržati na domaćem terenu a naše dijasporce ću (kao bajagi veće vjernike od nas domicilnih) ostaviti na miru do neke nove teme sličnog sadržaja.
Povlačiti paralele između obilježavanja Bajrama nekad i sad možda je iluzorno ali je istina da to nije ni nalik nekadašnjem bajramovanju!
Nisam u pravu? Ne vjerujete?
Hajde de. Neću pričati o starim danima jer sam stariji blogeraš po godinama pa o tome dosta znam  ali ovo danas više liči na šprdnju i na prenaglašavanje!!!
 

(Dopisano drugog dana Bajrama)

Krenimo redom…

Bajramski dani jesu i trebaju biti dani veselja i dani sreće ali naravno postoje norme koje su odredile kakvo to veselje treba biti i u kojim granicama može da se ispoljava.

Posljednjih nekoliko godina pojavile su se različite pojave u našem društvu koje zaslužuju kako analizu sociologa tako i ozbiljnu kritiku od strane etičara i uleme. Prihvatanjem tih pojava narod nesvjesno doprinosi destrukciji tradicije i običaja koji već itekako trpe. Forma i  folklor iako nekad suštinski nebitni, itekako u ovom slučaju imaju bitnu ulogu. Zabrinjavajuće je stanje duha kod našeg naroda.

Zabrinjavajući su trendovi koji se uspješno podvaljuju našem narodu. To se nekako ponajbolje osjeti i primjeti upravo onda kada bi to moralo i trebalo biti najmanje primjetno.

Vrijeme je jedno od Allahovih davanja čija vrijednost je kao i kod drugih nama darovanih blagodeti relativno slabo ili skoro nikako cijenjeno i shvaćeno kod većine ljudi. Vrijeme je stvar ili bolje pojam kojim se Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu i time nam skreće pažnju na njegovu vrijednost.

Vrijeme je naravno kao i sve ono što je Allah stvorio prolazno i relativno  ali se Allah ipak kune njime kao i mnogim drugim stvarima čiji je tvorac upravo On.

O višku vremena kojega svi imamo na pretek (što dokazujemo našim ponašanjem)  i o tome gdje se to vrijeme troši može se govoriti do ahiri zemana.

Koliko samo čovjek nađe „rupa“ u svom životu i vremenu koje mu je darovano ili bolje rečeno posuđeno pa raznim besposlicama to vrijeme potroši.

Na nekim mjestima je vrijeme skuplje nego na nekim drugim. Jedno od tih “drugih” mjesta je i ono gdje živi narod bošnjački.

Bosna je domovina Bošnjaka i zemlja viška vremena. Bošnjacima je u njihovom životu malo češče „dosadno“ i tako imaju problem.

Ali drugi nam pomažu u tome pa nam onda biva malo manje dosadno.

Kladionice i klađenje kao pojava, porok i hobi su posebna priča o čemu ću pisati drugom prilikom. Da postanemo konkurencija Las Vegasu je daleko od realnog ali da postajemo društvo ovisno između ostalog i o hazarderstvu to je sigurno.

Svaka mahala ima po jednu kladionicu. Zar ne?!

Nekoliko dana prije nastupanja Bajrama naše gradove a bogami i sela „neko“ oblijepi plakatima na kojima se ljudi masovno pozivaju da dođu na neke bajramske partije gdje će se kako piše noć provesti ludo i nezaboravno, u pjesmi i veselju uz bend npr. “Aha”!

Da, da, gostujući bend iz susjedne, istočne nam zemlje Srbije. Naša omladina a i odrasli od momenta prvih habera sa plakata i plakatica a i sa lokalnih radijskih i tv stanica počinju pripreme za party (krkačenje). 

U prvoj noći Bajrama (jednog i drugog) naša omladina u velikom broju sa sumrakom polazi u diskoteke i kafane gdje će u znoju pod dozom alkohola, jointa i speed-a imati ludu noć.

Svoj novac kojeg svakako slabo ima, naša omladina će dati (umjesto recimo u neki humanitarni fond) nekoj šumadijskoj rospiji koja je svoju karijeru počela u nekoj kafanduri pjevajući četnicima koji su joj za njene pjesme davali pokradene bošnjačke pare i zlato.

Taj biološki objekat (Ceca p.a.) je snimio „album“ a za reklamu se pobrinula naravno, niko drugi do srbijanska Pink televizija, inače futuristički model  mnogih bosanskih, k'o fol, neovisnih televizija.

 Naravno „estradna umetnica“ pjevajući trećerazrednu muziku uspije u svom nastupu podići adrenalin omladini trujući njihovu dušu i poganeći je. Šejtansko zadovoljstvo i zlo primitivizma budu zadovoljeni.

Omladina nažalost ostaje zatupljena.

Drugi dan Bajrama se privikava da priča ijekavicom. Oni koji za sebe vole reći da su „urbani“ odu na bajramski RAVE PARTY.

Urbano, a jel’? Nema šta!

Oni malo manje urbani popravljaju standard hrvatskoj šund-estradi.

Zaključak je da naša estrada biva ugrožena?! Ma daj ba…

Rezultat tih bajramskih partija su, naravno, tuče, revolveraški obračuni, saobračajne nesreće i grijeh!

Sada se bajram čestita sms-porukom ili se pošalje e-mail.

Ne ide se bratu ili sestri za Bajram  jer je on/a negdje tamo daleko (u Americi, Njemačkoj, Švedskoj). Ko je lud da ide tamo negdje daleko a red bi bio da se vide, osjete, zagrle, poljube, pogledaju oči u oči, ispričaju pošteno itd. Zar ne?

Mnogo je to lakše preko elektronskih pomagala iz savremenog načina življenja.

Djeca su posebna priča. Novac koji dobiju za bajram potroše na Play Station ili kartice za mobilne telefone.

Slabo ima onih velikih ručaka od tri i četiri sofre! Hmm…

Umjesto Roma koji su tradicionalno hodali od vrata do vrata skupljajući svoju bajramsku nafaku, sada nam u avlije ulaze i pred vrata dolaze i prose jetimi iz istočne Bosne i udovice koje traže istinu, za sada nezaboravljene i još poznate kao MAJKE SREBRENICE. (Dobro de, nećemo sad u detalje … Ima tih MAJKI koje su se dobrano obogatile od svoje PATNJE i ŽALA za izgubljenim najmilijima!)

(Dopisano na treći dan Bajrama 29.11.2009. god)

Vatrometi, ima i tih svijetlećih motiva. Ima čestitiki, na televiziji, radiju, novinama, internetu…

Ima svega. Šta bi insan rekao na sve to osim da valjda to tako mora biti.

Mora li baš?

Drugi mi kažu da mora! Danak napretku. U redu ali to više nije Bajram. Klasični Bajram, onaj stari!

Proslavljanje Bajrama danas mi više liči na američko glamurozno predstavljanje “NIČEGA” da bi iz toga ispalo nešto “BJELOSVJETSKI POZNATO”!

Bajram nije NIŠTA da bi prerastao u BJELOSVJETSKO! Ne treba ga reklamirati. Bajram je nešto najsvetije u duši i mislima svakog mumina i muminke!

Bajram je porodični praznik! Zar ne? Nije bjelosvjetska prćija!!! Nije najava cirkusa u vašem gradu ili raskošno vjenčanje bogatih i raskalašnih te osionih spodoba.

Bajram nije kurva pa da se javno obznanjuje njegovo veličanje i proslava!

Jednostavno, BAJRAM je BAJRAM!!!

Uđem, nakratko, na bolchat i MSN-messenger. Sva moja tzv. raja tamo! I svi slave Bajram. Ja ostao zabezeknut: Online slavljenje. Ma daj.

Niko od tih online nadobudnika nije otišao da posjeti djeda, nenu, tetka i tetku, amidže i strine, niko oca ili majku.

(Ovo se ne odnosi na one koji su svoje najmilije izgubili u ovom blentavo-poganom i genocidnom ratu).

 Mislim, prvenstveno na one koji su u blizini svojih najmilijih a ne obilaze se. Ne paze. Pa makar uz Bajram kad se već zbog bitke za preživljavanje, poslovne trke i drugih razloga, ne sreću ćešće, nevezano uz državne ili vjerske praznike!

I na kraju…

Nek Vam bajramska svjetlost obasja dušu, ispuni je najdivnijim osjećanjima i neka Vam Allah podari sve što nemate a za čim žudite!

VAŠ TABKO*

Bajramska sofra

Bajrami su praznici mira i za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga.

Muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da ručaju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

Bajramska kuhinja ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna!bajramska_bamija

Domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan a negdje je u tradiciji da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.

Najčešća riječ koja se nalazi u imenima nacionalnih restorana – aščinica u Bosni i Hercegovini je, sofra.

U turskom jeziku, riječ sofra se koristi sa značenjem trpeze, stola za ručak (ručavanje)  a u bosanskom jeziku često ima prošireno značenje i na samo jelo pripremljeno i postavljeno bilo na sto ili na demirliju. burek_u_tepsiji

Mnogi su u svom djetinjstvu čuli riječi svojih starijih ukućana: “Ne diraj sofre, dolaze nam gosti”,  što znači: “Ne diraj jela koja su servirana za goste” ili “Bujrum, sofra je spremna”, što znači: “Izvolite, jelo je servirano!”

Bajramski ručak u Bosni i Hercegovini najčešće počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi neko varivo (sarma, bosanski lonac i slično),  zatim pite, pa pečeno meso sa povrćem te slatko.

Bosanska kuhinja mnogo toga duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Domaćica kuće obično za glavno jelo napravi begovu čorbu, bosanski lonac (bosanski paprikaš od povrća i mesa, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), hadžijski ćevap (teleći paprikaš), musaku (od faširanog mesa i krompira), različite dolme (punjeni crni luk i paprika) i sarmu (uvijeni listovi kiselog kupusa punjeni mesom i rižom). Na stolu su nezaobilazne i različite pite.

Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze – najčešće su teški, porijeklom turski i preliveni agdom. Za njihovu pripremu generalno je potrebno prilično kulinarsko iskustvo, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.

Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, na primjer, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif. Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 – 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

p.s.

U BiH se pite prave od mnogo čega a u nekim krajevima čak i od cvijeta bagrema!