Arhive oznaka: adresa

Nema meda na hrastiću… Rekoh vam ja!

Godinu dana čekanja na odgovor za najozbiljniji posao stoljeća! Eto, javih se na jedan od referala (javio sam se na više njih-situacija je ista) i ne dobih odgovora što mi je baš čudno. Referali tragaju za onima koji će se uključiti (čitajte prevariti) po klasičnoj MLM piramidalnoj šemi pa me čudi zašto me nisu “objeručke” prihvatili?!  Hmm…

A ja se ponudio kao žrtveni jarac! Šege radi…

Do dana današnjeg nema odgovora od petnaestak referala! Prepali me se ili su i sami uvidjeli zabludu pa se okanili ćoravog posla?!

Kopija mog email-a poslanog izvjesnom Fikretu koji sad ‘poheba’ sve trebe u kraju, voza Porsche i ‘ladi se pivom u ekskluzivnim kafićima i restoranima dok mi oblizujemo usne i pucamo od “zavidluka”!

Lakovjerni… navalite…

od moja adresa (sakrivena)

to zateamnet1@fikrets.ws

datum21. travnja 2010. 18:33
predmetPozdrav!
poslao/la gmail.com

sakrij detalje 21. 04. 2010.
Poštovani!
Prosto sam “bombardovan” GDI ponudama pa sam htio provjeriti da li je ova vaša adresa tačna i da mi kao čovjek čovjeku (ne malom djetetu) pojasnite o čemu se ovdje radi!
Konkretno me interesuje.
-ozbiljnost ovog poslovanja,
-količina i brzina zarade,
-koliko vi zarađujete trenutno od ovog?
 
 
Da zaključim.
 
GDI (global domains international) je uzaludan pokušaj jer za hosting  jedne stranice traže 10$ mjesečno!!!

Puno je to tražiti od  jadnog bosanca i hercegovca!
Uz to, ako želite odustati, nemate šanse za to!
Bar koliko sam informisan…
 
Oni od vaše kartice nastavljaju uzimati novac! Jedino da ih nazovete direktno u SAD (a trošak poziva bi dotukao svakog)!

Loša verzija piramidalne sheme, nerealne cijene (npr. za BiH tržište) i tiskanje novih korisnika je sve već viđeno.
Možda jesu legalni ali nisu za svakoga.

Uglavnom, veliki minus protiv toga.

A ako stvarno znate za neki korektan i konkretan honorarni posao za kod kuće (za malu ekstra zaradu) volio bih da mi javite svoja iskustva.
Meni se čini da samo ako nešto samostalno pokreneš, možda nešto bude od toga.
Honorarno na području BiH, Hrvatske i Srbije je gotovo nemoguće naći.
 
Srdačan pozdrav
(moje ime)
Tuzla

Nema meda na hrastiću!

Internet akronimi

U jednom od svojih blogova objašnjavam što znače kratice kao što su TCP, IP, ISP, DHCP ili DNS?

Ako ste napredni korisnik sigurno znate ali početnici će poželjeti pročitati i dobiti odgovore na ta pitanja.

To su pojmovi na koje često nailazite na Internetu  pa evo njihovih kratkih, osnovnih objašnjenja.

ASCII: American Standard Code for Information Interchange – shema kodiranja na temelju engleske abecede. ASCII kodovi predstavljaju tekst u kompjuterima, komunikacijskoj opremi, i drugim uređajima koji rade s tekstom.

Blog: To je kao dnevnik na Internetu ali dostupan svima za čitanje. Nisu potrebne web dizajnerske vještine da ga počnete koristiti.

Cookie: Mala tekstualna datoteka pohranjena u kompjuteru od strane preglednika i to svaki put kada posjetite neko web-mjesto. Kolačići prikupljaju informacije o vašem surfanju i mogu se koristiti za praćenje. Za neke web stranice, kako bi se ispravno pokazale, potrebno je instalirati kolačiće ali oni mogu biti i izvor za primanje neželjenih sadržaja kao npr. spyware.


DNS: Domain Name Service – hijerarhijski sistem imenovanja za kompjutere, usluge ili bilo koji resurs koji sudjeluje u Internetu.

DHCP: Dynamic Host Configuration Protocol – protokol mrežne aplikacije koje koriste uređaji (DHCP klijenata) za dobivanje konfiguracijskih informacija za rad u mreži – Internet Protocol. Ovaj protokol smanjuje opterećenje za administraciju sistema omogućavajući da uređaji budu dodani u mrežu s malo ili bez ručne intervencije.


DSL: Digital Subscriber Line – Jedan od sistema koji se koristi za širokopojasni Internet putem kabla, bežični, satelit ….

ADSL je asimetrični DSL, što znači da preuzimanje datoteka i slanje na Internet nisu isti. Postoji još i SDSL, simetrički DSL  gdje su brzine iste za upload i download.

FTP: File Transfer Protocol – put za slanje (upload) datoteke na Internet odredište tj. na web stranice ili e-mail adrese.
 

FAQ: Česta pitanja – popis ili baza podataka, najčešće postavljana pitanja prethodnih posjetilaca na nekom web-mjestu. 

 HTTP: Hypertext Transfer Protocol – protokol na nivou aplikacija za distribuirane, kolaborativne, hipermedijalne informacijske sisteme. Koristi se za dohvat međusobno povezanih resursa i doveo je do osnivanja World Wide Web (Interneta), mreže svih mreža.

 HTML: Hypertext

ISP: Internet Service Provider – firma (tvrtka) koja daje pristup Internetu.
 

IP: Internet Protocol – IP nižeg nivoa prijenosa s kompjutera na kompjuter.

 IP adresa kompjutera je identifikacija kompjutera na internetu kako bi se moglo vidjeti „ko“ pristupa određenoj stranici.

LAN: Local Area Network – mreža međusobno povezanih kompjutera (fizički, kablom ili preko bežične veze) u kući ili u uredu.

 Markup Language – programski jezik za web stranice.

 RSS (feed): Really Simple Syndication – format se koristi kao obavijest o novinama objavljenim na web stranicama kao što su novi blog-post, e-unosi, vijesti, audio i video u standardiziranom formatu.

 TCP: Transmission Control Protocol – Transportni protokol koji je jedan od osnovnih Internet paketnih protokola. TCP radi na višem nivou, u pitanju samo s dva kraja sistema kao na primjer web-preglednik i web server. TCP se koristi za prijenos datoteka i e-mail.


URL: Uniform Resource Locator – internet adresa, kao što je  www.bosnarije.wordpress.com  ili  http://www.bosnarije.com.ba/  😀

USB: Universal System Bus – vrsta veza se koristi za povezivanje kompjutera s vanjskim uređajima, poput tvrdih diskova, CD / DVD pogona, miševa, tastatura, modema i bežičnih uređaja.

 WAN: Wide Area Network – Kompjuteri na mreži koji su povezani putem internetske veze (nije ograničeno na jednoj fizičkoj lokaciji).

XML: Extensible Markup Language – jezik opšte namjene, specifikacija za stvaranje prilagođenih markup jezika koji specificira leksičku gramatiku i parsiranje zahtjeva.

ZMAJ OD ŠIPOVA – Ilija Grahovac

Comment od edinameskovic — 12/12/2009 @ ———| Uredi ovo | Odgovori

Rob (kmet) u 21. vijeku skoro u srcu Evrope! Haman Ilija ima i drugog roba, Miroslava Ivetića. Njega valja smijeniti gore na planini. Znači, nigdje stanke, odmora, za ovog paćenika Dragoju!!!
Post, gledano, novinarski, ispravan je. Nadam se i vjerodostojan.
Više bih voljela da si pokušao obratiti pažnju na psihološki profil ovog po svemu rečenom, tiranina, vlastodršca,robovlasnika,umobolnika, seksualnog manijaka jer sigurno su mu dovodili i maloljetnice zbog one opklade itd.
Ama, ne bi on mogao putovati po BiH i po raznim kvazi-TV kućama a da mu neko ne čuva ogromno blago u stoci i imanju!
Našao Ilija sebi robove da rade za njega a on šenluči, pije, seksa se s kim stigne, junači se, hvališe se…
E, da mi ga je baš vidjet’ kad zađe u godine i padne mu “životna” snaga! Kad krene hodat’ po doktorima!
O tom, po tom. Živa ja bila pa vidjela.

A baš dosta putujem Bosnom i Hercegovinom, uzduž i poprijeko. Nikad se ne zna kad će me put navesti u Šipovo. Heh…
A ni Buško jezero nije baš daleko…
Tamo sam planirala na ljeto!

***

Pa evo da ti, koliko je moguće, kraće, odgovorim na tvoj komentar…

Ilija Grahovac, poznatiji pod nadimkom ‘Zmaj od Šipova”,  jedan je od najpopularnijih uzgajivača bikova u Bosni i Hercegovini.

No, Ilija nije popularan toliko zbog bikova koliko zbog svojih temperamentnih nastupa u javnosti.

 

Osvrt na kič (biva neukus)

Možda se priča tamo po zapadnoj Evropi, možda je tamo zaista tako.Možda neke moralne gromade i apsolutni poznavoci kiča uspijevaju da razluče šta je kič a šta valja ali kod nas….?

Hmm…

Imam nevjerovatan osjećaj, u stvari znam, prosto sam vidovit kad su naši manipulatori u pitanju!

Upravo su oni ti koji bi trebali da se bave kvalitetom medijske ponude a ne da serviraju napaćenom puku ova sranja.

Naša prava slika je ona koju nam elita podmeće i servira.

To su Kursadžije, Farma, Veliki brat, Deen, Selma Bajrami, Zabranjeni forum onog Saše Hršuma, visočke piramide, bez pardona i taj nesretni i potpuno ludi Zmaj, zatim masa nazovi sitkomova, hodža pedofila, fratara voajera i popova rokera i još bulumenta sličnih likova nastala na potpuno pogrešnoj interpretaciji negdašnje sarajevske škole pop-rok muzike, beogradskog i zagrebačkog novog vala iliti talasa i naravno nenadjebivih i originalnih nadrealista.

Većini ekipe (urednika ali obične raje) se čini da su nadrealisti pravili zajebanciju za priprosti puk, međutim istina je da su se oni rugali toj sarajevskoj subkulturi i BH primitivizmu koji su kasnije kroz nesretni rat i onu popularno nazvanu tranziciju isplivali kao što se talog kafe ili kako ga moje strine, nene, tetke, komšinice, kume…zovu toz, digne kad ga promješaš pa onaj nekvalitet, nus-proizvod sa dna izađe na površinu i zagrcne te.

Cilj cijele ove medijske zajebancije nije narodno veselje nego mazanje očiju i skretanje kolektivne svjesti u svijet šarenih laža i pink života mnogobrojnih latinoameričkih serija koje traju cijeli život.

Sve na kraju tih sapunjara ispada savršeno i bajno iako likovi na kraju ostanu srećni do kraja života, život konzumenta (gledatelja) je prošao u isčekivanju i vegetiranju.

Jasna je poruka ovih medijskih mešetara.

Momci, kakav faks, biblioteka?!

Teretana i mišići su trend!

Cure, manite se obrazovanja, budućnost je u kozmetičkom salonu,  solarijumu i novčaniku jal’ fudbalera jal’ mladog japija!!!

 Zmaj jeste lud i za umobolnika postoje adekvatne ustanove ali treba kazniti one majmune koji ga dovode po raznim emisijama na BN i seire sa njim, ubijede ga da je pametan, jak itd. i onda mu daju dvije pive i puste ga među narod.

Zmaj je bezazlen.. Obična budaletina (kao i svaki treći čovjek ”Uš'povu”)
Problem su novinari, uvijek skloni prenapuhavanju priče da bi se podigla gledanost kod blentavog naroda koji se ‘prima’ na sve što vidi na TV-u…

 Atrakcija, jbg, vidite šta donosi najveću gledanost na TV-u: debili, budale, galamdžije… Tuga… Golema…

p.s.

NADAM SE DA SI ZADOVOLJNA MOJIM ODGOVOROM A MOŽDA I NEKI DRUGI AKO NALETE KOJIM SLUČAJEM NA OVAJ MOJ BLOG I POST!

ILIJU JA PRATIM VEĆ DUGI NIZ GODINA ŠTO SE MOŽE DOKAZATI I PO DATUMIMA AŽURIRANJA POJEDINIH SLIKA I VIDEO-KLIPOVA! ZAŠTO SAM SAD POČEO PISATI O NJEMU NEKA ME NIKO NA BLOGGER-ZAJEDNICI NE PITA!

VAL NEUKUSA, KIČA, SAD NAS ZAPLJUSKUJE PUNOM SNAGOM I KULMINIRAO JE KOD MNOGIH KOLUMNISTA NA BLOGOVIMA I PORTALIMA ŠIROM NAŠE BOSNE PONOSNE. HTIO NE HTIO, MORAO SAM DATI SVOJ OBOL OVOJ NESVAKIDAŠNJOJ LAKRDIJI…

HVALA TI JOŠ JEDNOM NA POZORNOSTI*

***

Ilija kao najveći jebač u BiH!

Ovakve budale majka rađa jednom u hiljadu godina! FAKAT…

ZMAJU OD ŠIPOVA SU NJEGOVI OBOŽAVAOCI ČAK POSTAVILI ACCOUNT NA ČUVENOJ DRUŠTVENOJ MREŽI – FACEBOOK  jer to ovaj neandertalac od čojk'a sam ne bi znao.

On vjerovatno i ne zna gdje se pali kompjuter a tek za postojanje Interneta!

U malom šipovačkom naselju Čifluk, koje je smješteno na brežuljcima iznad rijeke Janj, nalazi se kuća Ilije Grahovca (1959.) zvanog Zmaj od Šipova, koji je široj javnosti postao poznat nakon VHS-snimke trosatnog neprekidnog govora kojeg  je održao na očevoj sahrani.

Da li je bio u tuzi i boli, ne znam, nisam bio tamo ali stvarno je, u najmanju ruku čudno, da on sve organizuje od popovske litanije pa do sahrane. Obično se u takvim prilikama, neko od rodbine nađe pri ruci da sređuje sve što je potrebno i da bi posljednji ispraćaj bio na nivou porodice ali i tradicije. Ali pošto je čojk’ opičen, ni ovo me ne čudi! On sve uređuje, govori ko će šta da radi, ko će i gdje biti na pozornici kod ovakvog svečanog i tužnog čina. Kod sahrane od koje je napravio neviđenu lakrdiju.

Kakav li je mentalni sklop u ovog čovjeka. Bože dragi. Mogao je sebi da upriliči makar odijelo dostojno sahrane svog oca. Ispratiti oca u trenerci i majici od 5 KM. Užas…

Donosim nekoliko fragmenata njegovog ‘duhovnog silovanja naroda’ na sahrani vlastitog oca. Iako sve ovo i sami možete naći na popularnom portalu YouTube, da se ne bi mučili tragajući za nekim video-klipovima, ove video-fragmente sam vam sam pripremio. Bitno je da je on u centru pažnje. Sahrana…manje-više!

Glumac je na pozornici. Publika baš i nije oduševljena…

…”Grahovci su pleme od 300 godina…. Čuješ li? Čuješ li? NAPUSTI SAHRANU! SAHRANJIVAJTE GA!!!” I onda se totalno pomami…

Pomamio se čak i na komuniste…

 …Moj stric Trivun ne zna, ne zna ni Mirko da sam ja njih u istoriju metnuo i stavio… 

Neke ljude je čak tjerao sa sahrane jer im se ona učinila preduga a fakat jeste bila!

Nakon ovih snimaka uslijedili su mnogobrojni televizijski nastupi i svekolika medijska pažnja kojom je ovaj čovjek postao svojevrsna medijska zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Zmaja nalazimo u jednoj od njegovih kuća gdje provodi vrijeme zajedno sa svojom majkom Bojanom Bojom i odakle im je lakše paziti na silnu stoku koju posjeduju.

Evo i linka: http://www.facebook.com/pages/Zmaj-od-Sipova/32183084328

Naslovnica Facebook-a:

Zmaj od Sipova je na Facebooku.Registriraj se na Facebook i poveži sa Zmaj od Sipova.

(Sa njegove početne stranice!)

Informacije
Lokacija:
Cifluk, Bosnia and Herzegovina
Datum rođenja:
10. travanj 1959

Evo nekoliko njegovih tzv. obožavatelja (iz zbilje ili lažnih) pa nek se sami srame što su se iskreno ili tobože iz šege, postavili u njegove obožavaoce! Ostavio sam čak i linkove ka pojedinim! Naravno, ovo je samo dio njih. Imate link pa provirite ako želite.

Obožavatelji

U Petrovcu 2008. god.

U Jajcu, na kupanju sa svojim obožavateljima…

 

Ili na svom imanju u idiličnom zimskom okruženju…

 

 

6 od 2.725 obožavatelja

Milana
Bojan

Njegovo cijenjeno MIŠLJENJE o Bosansko-hercegovačkoj koridi bez obzira na skorašnje stupanje Zakona o zaštiti životinja kojeg  je i naša zemlja morala usvojiti radi pan-evropskih integracionih procesa!

Citiram ga:

…sad moramo svi ustat ako ne želimo da ovo bude prošlost, Kad nam EU počne krojit gaće, neće nam dat da se bikovi bodu, što im je prirodno ponašanje a u Španjolskoj dopuštaju onaj barbarizam! Zato,  kad god je korida, peticija protiv zabrane! U Federaciji i u RS i pazite moramo svi jednako na noge! Znam da se ne volite al’  ja samo oću da i dalje bude ovoga! Kao i svi mi!…
 
Kao po običaju, kod njeg’ nigdje tačke i zareza. Ja sam apostrofirao, da bi se bolje mogao razumijeti kontekst…
KORIDA NA CRNO?!

 

ZMAJ OD ŠIPOVA DRŽI ROBA U 21. VIJEKU!

Bio sam skroz mali kad me je Ilija Grahovac, Zmaj od Šipova, prije rata odveo od mog oca Milenka iz Vinca, ali se sjećam da sam bio tužan, da mi se nije išlo i da sam plakao.

Ovako počinje nevjerojatnu  priču rob u 21. vijeku,  Dragoja Droca, koji od osamdesetih godina prošlog vijeka živi i radi u zatočeništvu kod Ilije Grahovca, poznatog kao Zmaj od Šipova.

Kaže da ga je otac, sirotinja, tada Iliji dao za kobilu u najam i da ga od tada nije vidio.

– Sad je gotovo, roditelja, kažu mi, više nemam. Ne znam kad sam rođen ni koliko godina imam, možda petnaest. Najviše bih volio kad bi došao netko tko se ne boji Ilije i odveo me, kaže Dragoja.

Dragoja, kome je prema procijeni oko trideset godina, goveda čuva na njivi iza autobuske stanice u Šipovu. Sve do smjene kad odlazi na planinu Sinjakovo gdje će zamijeniti Miroslava Ivetića.

– Maše i prilazi kao da zna da baš njega tražimo. Dobroćudni mučenik, pun je straha. Retardiran nije, kako kažu, više izgleda kao strašno uplašen i prosto ubijen, piše Glas Srpske.

Više od dva desetljeća čuva Grahovčeva goveda među kojima ima dosta bikova bodača. Za taj posao ne dobija novac, odrastao je na kravljem mlijeku, a spava po napuštenim šupama. Pokazuje nam i “kamp”, boravište u kojem je bio donedavno. Više je, kaže, gladan nego sit.

– Imam još tri brata, jedan je nedavno umro, tri sestre i jednu polusestru. Dva brata su u Šipovu i ni jedan me neće. Jedan je u Brčkom, kod njega bih mogao ali ne znam kako da stignem. Ja sam mrtav čovjek koji hoda jer nemam nikakav dokument o svom postojanju. Ali nisu se moji mene odrekli, ne može se tek tako odreći svog bližnjeg, je l tako? Ja njih i dalje volim i ja bih njima pomogao uvijek da mogu – priča Dragoja.

Kako piše Glas Srpske, majka Milka mu je umrla na porođaju, a otac Milenko dolazio je po njega da ga vodi. Plakao je, priča, i on i otac ali Ilija ga nije dao iako je obećao. Ne znam, kaže, zašto on ne ispuni ono što obeća.

– Ilija me ponekad udari, kad pogriješim. Kako šta pogriješim? Pa malo se odmaknem od stoke ili popijem pivo. Ali kad je korida da mi i da zapjevam. A ne bi trebalo da me tuče, je l tako? Šta ako bi se moj brat pobunio i zabranio mu to? – ispituje Dragoja.

Sretan bi, kaže, bio da nije kod Ilije iako u Vinac ne može jer je u ratu kuća izgorjela, ali vjeruje da bi ga brat u Brčkom primio.

– Ratuje li se tamo, može li se bez propusnice u Brčko? U Srbiju, kažu, ne može. I moja braća su bila u najmu ali ih je vojska spasila. Ja nikako da se spasim – kaže Dragoja.

Volio bi Dragoja i da negdje pokaže svoj božji dar, talenat za pjesmu. Za oproštaj, on nam pjeva. Ne predaje se, vjeruje da ga negdje čeka spas. Pjesma je lijepa, tužna, narodna. A Dragoja je pjeva bolje od polovine narodnjaka koji danas žare balkanskom estradom. Svi stanovnici Šipova s kojima smo razgovarali slažu se u dvije stvari: Zmaj od Šipova, koji je svojevremeno na sahrani svog oca izveo višesatni govorni šou, je osoba koja sramoti taj kraj. Kažu da Dragoja priča istinu i da je znao biti sav modar od Ilijinih batina. Mole nas da ga spasimo.

I dok svi u Šipovu znaju što se zbiva, nadležni šute.

Direktor Centra za socijalni rad u Šipovu Slavko Peno kaže da “to nije njegova nadležnost jer je u ličnoj karti Ilije Grahovca navedena adresa stanovanja u opštini Jezero”.

– Ni Dragoja nije prijavio svoj slučaj, ali to svakako treba da učini u Jajcu, u opštini u kojoj je rođen – kaže on.

Iliju Grahovca prilikom posjete njegovom imanju nismo zatekli kod kuće, a na pozive na mobilni telefon nije se javljao.

– Ilija me prisvojio, ali ni roditelji me nisu smjeli dati, ja nikog svog ne bih dao, a kamoli svoje dijete. Ne znam zašto nitko ne može da me otme od Ilije. U Brčkom bi me brat primio, nije oženjen, samo da me Ilija pusti. Policija će me uhapsiti, je l’ da, ako krenem bratu jer nemam ličnu – kaže Dragoja.

Radnik socijalne zaštite u Jezeru Nedeljko Jandrić kaže da su Državna agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužiteljstvo BiH istraživali opisani slučaj.

– Policijski službenici SIPA su 21. januara 2008. godine podnijeli Tužiteljstvu BiH izvještaj o otkrivanju krivičnog djela koje je počinio Ilija Grahovac – kaže glasnogovornik SIPA Željka Kujundžija.

– Taj predmet još je u radu – rekao je glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić.

U Šipovu, međutim, misle da od toga nema ništa jer Dragoja, koji se boji Ilijinih batina, ništa nije smio da kaže inspektorima.

Na Facebook-u zabranjene slike dojenja djece!

Citiram!!!
Nezadovoljne majke korisnice Facebooka pokrenule su grupu posvećenu legaliziranju objavljivanja slika dojenja djece na ovom popularnom online servisu. Do sada se grupi priključilo nešto više od 75.000 žena

Brojne korisnice Facebooka koje su unutar svojih profila objavile fotografije sebe kako doje svoju djecu, tijekom prošlog tjedna dobile su službena pisma upozorenja da iste promptno uklone ili će im biti uskraćen pristup servisu.

Gnjevne majke odlučile su pokrenuti prosvjednu grupu. Nazvale su je ‘Hey Facebook, Breastfeeding isn’t obscene (Official Petition to Facebook)‘ i na njoj glasno izrazile svoje nezadovoljstvo potezima Facebooka.

Osim samo ovakvog prosvjeda, mnoge članice grupe odlučile su svoje osnovne slike profila zamijeniti slikama sebe kako doje svoju djecu.

Bilo kako bilo, otvoreno pismo osnivačice grupe ‘Hey Facebook, Breastfeeding isn’t obscene (Official Petition to Facebook)’ Facebooku možete pročitati na ovoj adresi, a mi se pridružujemo prosvjednicama našim službenim stavom – u dojenju djeteta nema ničega opscenog.

p.s.
I moja malenkost pridružena ovoj akciji!

Vladika koji je blagosiljao smrt

Prvi dani rata u proljeće 1992. tuzlanskog slikara Nesima Tahirovića zatekli su u Njemačkoj. Znajući ko i odakle gruha po njegovom gradu, uputio je pismo vladiki Vasiliju Kačevendi i, podsjećajući ga na tridesetogodišnje druženje, zamolio da pripazi njegovu familiju, ali i druge Tuzlake. “Kao brata i Božijeg čovjeka, molim te urlikni i svojom riječju zaustavi krvoproliće, jer čovjek na ovom svijetu ima samo jedan život. Ovog momenta hoću da vjerujem da Ti to možeš učiniti”, vapio je u svom pismu Nesim. Ali Kačavende nije bilo na tuzlanskoj adresi. Među prvima zaprašio je put Bijeljine i iz Vladikinog dvora pokupio sve umjetničke vrijednosti.kacavenda

Četrnaest godina kasnije, udobno smješten u novosagrađenoj rezidenciji u Bijeljini, Kačevanda jadikuje nad svojom sudbinom. Vapi za Tuzlom, jer, kako kaže, “kad bih mogao slobodno da dišem i obavljam svoju dužnost, odmah bi se vratio”. (Večernje novosti, 23. 2. 2006.) Gospodin Kačavenda priznaje da nema pravo da premješta drevno sjedište eparhije, ali to je učinio. Svjestan je da bi njegov povratak pozitivno djelovao i na povratak sunarodnika na prostor Tuzlanskog kantona, ali to ne čini. Samo zbog toga što ne zna kako bi mu bilo da prošeta Tuzlom u mantiji. Naravno, nije jednostavno prošetati tuzlanskim Korzom – valja sresti stare poznanike i ljudima pogledati u oči. Možda mu neko i kaže – kada čovjek pred Bogom nije čist, ljudi tu malo mogu učiniti. A što se tiče Tuzle – bujrum!

USPOSTAVLJANJE BALANSA:
No, njegov najveći problem je bio i ostao rat. “Oni koji prisustvuju ubistvu nevinih, a ne rizikuju svoje živote da bi to spriječili, krivi su na način koji nije adekvatno osmišljen pravno, politički ili moralno.” (Karl Jaspers) Kačavenda je cijelo vrijeme rata bio svjedok stradanja bijeljinskih Bošnjaka, zatiranja tragova o njihovom postojanju, a ni glasa nije pustio. U oblikovanju srpskog nacionalizma, uz davanje moralnog oprosta za ostvarenje svetih ciljeva, značajnu ulogu odigrala je i Srpska pravoslavna crkva, a jedan od njenih “jastrebova” je Vasilije Kačavenda. Sumirajući stavove svoje crkve prema Muslimanima, Kačavenda 1993. izjavljuje: “Mi, Srbi, vrlo dobro znamo da za jedan određeni dio Muslimana vrijedi pravilo: što više ubiju nevjernika, bliži su nebesima.” (Narod u vlasti politike, Evropske novosti, 4. mart 1993., str. 10)

I kada je Srpska pravoslavna crkva 1993. zatražila da se zabrani abortus, puku je poturen etnički umjesto moralnog argumenta. I tada njene stavove tumači Kačavenda. Uz podsjećanje da Srbi u Srbiji čine manje od dvije trećine stanovništva i da bi se omjer u BiH mogao još više smanjiti, on naglašava: “Ja iznad svega imam u vidu srpsku pravoslavnu ženu. Ovo će trajati sve dok Srbi u Srbiji ne postanu manjina i počnu živjeti u zemlji koja više nije njihova nacionalna država. Država će pripadati onima koji imaju najviše ljudi.” (Odbranimo svetinju života, Pravoslavlje, 1. maj 1993., str. 5)

Treba li podsjećati kako su Karadžić i Mladić za relativno kratko vrijeme balans između Srba i Bošnjaka u BiH popravili u korist prvih i kako je sličan plan Milošević, protjerivanjem Albanaca sa Kosova, pokušao realizovati u Srbiji.

Vasilije Kačavenda je sveštenicima ličnim primjerom pokazivao kako treba hrabriti i bodriti srpske sinove. Često je odlazio na ratište i blagosiljao njihova oružja. Neposredno pred oslobađanje dijela Ozrena, u manastiru Svete Trojice, u Vozući, blagoslovio je četničke jedinice rekavši: “Ja se danas iskreno osjećam kao car Lazar nekad na Kosovu. Neka vam današnje pričešće bude vozućka kosovska večera, da dobijete novu snagu i zauvijek protjerate neprijatelja…”

VLADIKA KAO SULTAN:
Koristeći svoj crkveni autoritet, odmah po dolasku u Bijeljinu, vladika Kačavenda na području svoje eparhije zavodi neobično pravilo – svaki od njegovih sveštenika morao je slati svoju ženu u njegov dvor na rad u trajanju od sedam dana. Javnost je bila šokirana ovakvom odlukom, a pravoslavni sveštenik iz sela Zagoni, Radomir Marković, koji je ujedno i diplomirani pravnik, kada je saznao o kakvoj se “ispomoći” radi, zabranio je svojoj ženi da ode. Zbog odbijanja poslušnosti vladika u Zagone šalje 30 ratnih razbojnika da ga izbace iz kuće. Tom prilikom ranjena je popadija i od dobijenih rana umrla, a pop izbačen na ulicu. Pravoslavni vjernici iz Zagona su protestirajući traktorima i automobilima blokirali Bijeljinu. Uzalud. Vladika je tog dana na večeri ugostio Radovana Karadžića. Da se zna ko je bog na zemlji.

POKRŠTAVANJE MUSLIMANA:
Vasilije Kačavenda je mudro prešutio i nespornu činjenicu da su njegovi sveštenici tokom rata pokrštavali bijeljinske Muslimane. Dvostruka korist: može se lijepo zaraditi, a i smanjuje se broj “Turaka” u Bijeljini. Jedan od konvertita koji je ime Ferhat promijenio u Filip je to ovako objasnio: “Ako ste izabrali da živite u Srpskoj Republici, onda morate nešto učiniti zauzvrat.” (Evropa se vraća u srednji vijek, Liljan, 15. 12. 1993., str.17) Upravo na području Kačavendine eparhije događalo se da pravoslavni sveštenici, uz kolektivna pokrštavanja po crkvama, posao razvijaju i prodajom uvjerenja o pokrštavanju onim Muslimanima koji su htjeli izbjeći progone i protjerivanja. Za takvu uslugu se plaćalo do 500 DM.

Samo u Osnovnoj školi Radojka Lakić, koja je, po dolasku Kačavende u Bijeljinu, ekspresno dobila novo ime po Svetom Savi, pokršteno je nekoliko prosvjetnih radnika (prezimena izostavljamo da bi ljude poštedjeli neprijatnosti): Omer je postao Ostoja, Mevlida – Marijana, Zekerijah – Zoran itd. itd. Što bi rekao Kačavendain portparol Neđo Pajić, predsjednik Crkvenog odbora u Bijeljini: “Nema tu ništa lošeg, ljudi su to sami htjeli i vratili se vjeri svojih pradjedova”?! Da nisu, ostali bi bez posla, a možda i bez glave na ramenu.

Ima li bolje preporuke za potencijalnog patrijarha Srpske pravoslavne crkve?!

Akcija i reakcija


Obeščastio je i Jevanđelje

Beogradska Glorija početkom ove godine, pod naslovom Versaj na srpski način, objavila je reportažu-hvalospjev o vladiki Kačavendi. Na tekst je reagovao Lazar Manojlović, novinar i nezavisni intelektualac iz Bijeljine. Glorija tu reakciju nije objavila, ali je ona nekako došla do beogradske Republike koja je u cijelosti prenijela Manojlovićevo portretisanje Kačevande. Po njemu, “mnogi mladići, naivni i nevini, nisu više među živima zahvaljujući ratnim pokličima vladike koji je pobjegao iz Tuzle”. Manojlović procjenjuje da je “previše zla vezano za ime zvorničko-tuzlanskog vladike koji stoluje u Bijeljini” i optužuje da “u svom crnomantijaškom pohodu i neviđenoj pohlepi, vladika nije birao sredstva da stigne do cilja”. Svoje stavove Lazar Manojlović je potkrijepio slijedećim činjenicama:
– Odmah po dolasku u Bijeljinu (pobjegao je iz Tuzle i ostavio vjernike same) sa svojim crnomantijašima počinje ratnohuškački pohod, dominiraju govor mržnje i prijetnje svima koji ne prihvataju njegove skute, a svuda daje blagoslov politici zla psihopate Karadžića;

– U svojoj pohlepi i nezasitosti vladika, u ime boga Marsa i boga Aresa, ruši deset muslimanskih kuća, uglednih domaćina u centru Bijeljine i počinje gradnju manastira, crkve i svog groba. Zaboravlja pop Vaso na osnovnu hrišćansku i ljudsku maksimu da je oteto i prokleto;

– Deset godina kasnije, sudskom odlukom, za porušene kuće i dvorišta od razjarenog vladike, Skupština Opštine Bijeljina mora vlasnicima da isplati dva miliona KM sa kamatom, a vladika ćuti;

– Nije se vladika, u svojim monstrouznim pohodima, zaustavio samo na muslimanskim kućama i dvorištima. Na tom putu stvaranja parčeta neba na zemlji vladika će nasilno, iz njihovih kuća, izbaciti dvojicu najuglednijih ljudi u Bijeljini, Dimitrija Čolakovića, profesora i bratanca Rodoljuba Čolakovića, i Boru Đurkovića, diplomiranog pravnika, najuglednijeg predsjednika Opštine u posljednjih 50 godina. Obojica su pretrpjela moždane udare i umrli. U njihovu kuću vladika je uveo svoje crnomantijaše i osvajače;

– Treće zlo, u stvaranju manastirskog kompleksa, vladika čini nasilnim useljenjem u zgradu Opštinskog komiteta SK-a jer on mrzi komuniste kao teroriste (sic!). U toj zgradi je današnji Vladičanski dvor koji Bijeljinci zovu Bijeli dvor;

– Pozlatio je vladika svoje odaje i unio namještaj koji je filigranske izrade, a basnoslovno plaćen. Uživa vladika u zlatu i pozlatama, dok mu vjernici preturaju po kontejnerima tražeći hranu. Ne pada Kačavendi na pamet da otvori narodnu kuhinju, jer popovi samo uzimaju, a nikad ne daju. Svaki građanin Bijeljine zna da je Kačavenda u toku rata svu humanitarnu pomoć, upućenu iz inostranstva, preprodao i blago zadržao. Ko j… sirotinju? Njima će Bog pomoći. Amin!;

– Skupština Opštine Bijeljina je ekspresno vratila crkvi zemlju koja je oduzeta nakon Drugog svjetskog rata. Kačavenda je istu odmah prodao tzv. izbjeglicama na parceli Obrijež gdje je sada novo naselje;

– Zašto samo on ne smije da se vrati u Tuzlu koja je i danas multietnički grad i grad raje. Zna Vaso koja je zla počinio i zašto se boji…Blagoslovio je vladika politiku zla Radovana Karadžića, a i danas, u svojim javnim propovijedima, koristi jezik iz 1992. Znaju to građani i Tuzle i Semberije. Kačavenda ima nemirne snove i u zlatnom krevetu i u zlatnim odajama. Voli pop da živi u raju dok narod umire u bijedi. Obeščastio je vladika i oltar i Jevanđelje.

“Toliko od mene, odgovorni uredniče. Od sjajne Glorije izađe sjaj i bijeda. Nemojte ratne zločince proglašavati svecima. Dosta je jedan Nikolaj Velimirović”, napisao je Lazar Manojlović.

Sinan Alić – (časopis DANI)

Ovo je blog, nije forum!

Nije me bilo nekoliko dana. Nesnosne vrućine pa baš i nisam imao volje pisati o bilo čemu. A i nije se imalo o čemu posebno. Ono, što bi se reklo, na zapadu (pardon jugoistoku-BALKANU) ništa novo!

Vidim, spameri navalili. Akismet je uredno blokirao nametnike (60 blokada). Neke sam i sam morao kad su već prošli SPAM-filter.

Ne, nisam prestao pisati. Samo sam malkice zauzet nekim drugim projektima!

Ponavljam se…

-Sve nepotpisane komentare (tačna e-mail adresa kako bih vas mogao konsultovati oko tih istih) brišem!

-Svi komentari članova sa drugih blog zajednica (potpisani ili ne) osim komentara registrovanih članova WordPress-a biti će obrisani!

-Sve napisano na ovom blogu zaštićeno je autorskim pravima! Zato i citiram kad navodim postove sa drugih blogova, štampanih medija. Molim, ako to neki nisu vidjeli, nek’ ponovo pročitaju moje postove posebno se osvrćući na moj post UMIJEĆE BLOGANJA!

Direktan link: https://bosnarije.wordpress.com/2009/05/05/umijece-bloganja/

-Nije mi namjera da reklamiram domaće štampane medije. Recimo DNEVNI AVAZ! Naprotiv, ako sam ih citirao to ne znači i da cijenim sve ono što je napisano na istim! 

-Ovaj blog nije i nema namjeru da imitira dnevne novine sa kioska. Ovaj blog je refleksija na aktuelno stanje u Bosni i Hercegovini i nisam obavezan da komentar na neku vijest  objavim isti dan kad se i dogodila. “Ispeci pa reci” je moj moto kojeg se strogo držim! Kad se slegnu prašina i baljezgarije onda nastupaju BOSNARIJE!

-Za sve primjedbe ako ih imate a očito je da ih imate, pišite mi na navedeni, javni e-mail! Nema potrebe da svoje komentare ostavljate ovdje na blogu jer i sami znate da ih cenzurišem, prepravljam i dotjerujem (recimo pravopis!) da bi uopšte imali nekakav smisao.

-Od svog bloga ne pravim forum. Za takvo što, pronađite druge surferske destinacije! Ovdje nemate pravo na mišljenje suprotno mojim stavovima jer ovaj cijeli blog  je moj lični stav i mišljenje o bosanskohercegovačkoj buraniji! Da li se slažete s mojim mišljenjem ili ne, iskreno rečeno, zabolje me! Napravite svoj kontra-blog! Ko vam brani?

-Pošto sam iskusan web-designer i blog majstor i ne pomišljajte da će se vaš komentar provući kroz iglene uši i biti odobren ovdje ma koliko bilo jako vaše blog umijeće i snažan argument! Ovdje sam kao svoj na svome. Kao riba u vodi! Ja s pojedinima nisam čuvao ovce na livadi!

-Jednom odobren komentar od neke osobe sa određene IP-adrese na bilo koji moj post iako uredno potpisan i odobren s moje strane, može biti glatko obrisan kod sljedećeg komentarisanja na nekom drugom postu ako taj novi komentar sadrži rasne, nacionalističke, pogrdne, pedofilske, pornografske riječi i rečenice naprimjerenog sadržaja! Automatski brišem sve postove tog registrovanog WordPress korisnika (kao i linkove ka njegovom blogu) bez obzira na njegov rejting na ovoj blog zajednici i rejting plodonosnog komentatora na BOSNARIJAMA!

-Sve komentare WordPress registrovanih korisnika koji su neaktivni na mom blogu više od tri mjeseca, BRIŠEM! Također, brišem i linkove ka njihovim blogovima!

-Meni nije stalo do slave na blogu i do broja unikatnih posjeta. Kada to shvatite, nadam se da ćete me više cijeniti!

-Molim da ovo uvažite, da ne spamate više a svoj protest da mi uputite na javno deklarirani e-mail koji se veže uz ovaj blog! Ja ću lično da ocijenim čiji ću blog posjetiti i u koje vrijeme. Na blogove nepismenih korisnika ne ulazim! Uz iskreno izvinjenje pojedinih komentatora, možda nekima i skinem zabranu!

HVALA NA RAZUMIJEVANJU!

Jednom već objavljeno na postu “Napomena piscima komentara”.

 Direktan link: https://bosnarije.wordpress.com/2009/07/07/napomena-piscima-komentara/

p.s.

Ne znam zašto je bas toliko e-mail poruka i komentara danas bilo! Ne znam zašto je neke toliko razljutio ovaj moj post! Zapamtite… ovo nije chat pa prema tome ni INVITE na neki channel, ni MSN-messenger… ne možete me invajtati na vaše blogove…neke ne želim da čitam…

Jasno ?

Mene čitaju i kad me nema danima… očit primjer vam je dole…imate oči…zar ne?

 mjesecna_statistika

Ako vam ovo nije dovoljno…Hmm…

Napomena piscima komentara!

-Sve nepotpisane komentare (tačna e-mail adresa kako bih vas mogao konsultovati oko tih istih) brišem!

-Svi komentari članova sa drugih blog zajednica (potpisani ili ne) osim komentara registrovanih članova WordPress-a biti će obrisani!

-Sve napisano na ovom blogu zaštićeno je autorskim pravima! Zato i citiram kad navodim postove sa drugih blogova, štampanih medija. Molim, ako to neki nisu vidjeli, nek’ ponovo pročitaju moje postove posebno se osvrćući na moj post UMIJEĆE BLOGANJA!

-Nije mi namjera da reklamiram domaće štampane medije. Recimo DNEVNI AVAZ! Naprotiv, ako sam ih citirao to ne znači i da cijenim sve ono što je napisano na istim! 

-Ovaj blog nije i nema namjeru da imitira dnevne novine sa kioska. Ovaj blog je refleksija na aktuelno stanje u Bosni i Hercegovini i nisam obavezan da komentar na neku vijest  objavim isti dan kad se i dogodila. “Ispeci pa reci” je moj moto kojeg se strogo držim! Kad se slegnu prašina i baljezgarije onda nastupaju BOSNARIJE!

-Za sve primjedbe ako ih imate a očito je da ih imate, pišite mi na navedeni, javni e-mail! Nema potrebe da svoje komentare ostavljate ovdje na blogu jer i sami znate da ih cenzurišem, prepravljam i dotjerujem (recimo pravopis!) da bi uopšte imali nekakav smisao.

-Od svog bloga ne pravim forum. Za takvo što, pronađite druge surferske destinacije! Ovdje nemate pravo na mišljenje suprotno mojim stavovima jer ovaj cijeli blog  je moj lični stav i mišljenje o bosanskohercegovačkoj buraniji! Da li se slažete s mojim mišljenjem ili ne, iskreno rečeno, zabolje me! Napravite svoj kontra-blog! Ko vam brani?

-Pošto sam iskusan web-designer i blog majstor i ne pomišljajte da će se vaš komentar provući kroz iglene uši i biti odobren ovdje, ma koliko bilo jako vaše blog umijeće i snažan argument! Ovdje sam kao svoj na svome. Kao riba u vodi! Ja s pojedinima nisam čuvao ovce na livadi!

-Jednom odobren komentar od neke osobe sa određene IP-adrese na bilo koji moj post iako uredno potpisan i odobren s moje strane, može biti glatko obrisan kod sljedećeg komentarisanja na nekom drugom postu ako taj novi komentar sadrži rasne, nacionalističke, pogrdne, pedofilske, pornografske riječi i rečenice naprimjerenog sadržaja! Automatski brišem sve postove tog registrovanog WordPress korisnika (kao i linkove ka njegovom blogu) bez obzira na njegov rejting na ovoj blog zajednici i rejting plodonosnog komentatora na BOSNARIJAMA!

-Sve komentare WordPress registrovanih korisnika koji su neaktivni na mom blogu više od tri mjeseca, BRIŠEM! Također, brišem i linkove ka njihovim blogovima!

-Meni nije stalo do slave na blogu i do broja unikatnih posjeta. Kada to shvatite, nadam se da ćete me više cijeniti!

-Molim da ovo uvažite, da ne spamate više a svoj protest da mi uputite na javno deklarirani e-mail koji se veže uz ovaj blog! Ja ću lično da ocijenim čiji ću blog posjetiti i u koje vrijeme. Na blogove nepismenih korisnika ne ulazim! Uz iskreno izvinjenje pojedinih komentatora, možda nekima i skinem zabranu!

HVALA NA RAZUMIJEVANJU!