Arhive kategorije: Svakodnevne teme

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

Sad će izbori!

Rečenica koja zvuči kao prijetnja!

Opasna…

Ja nekome prijetim? Bože sačuvaj! Meni prijete!

A šta to može biti gore (mislim nabolje, po nekima) od koalicije sa četnicima (SDA + ostala gamad)!

Koliko mi to može biti gore.?

Koliko još teže?

Koliko mobbinga još? 

Koliko zavirivanja u privatni život?

Ne jednom, na radnom mjestu, u čaršiji ili gosti koji mi dođu, u rodnom mjestu (selu), desilo mi se da mi kao “prijete” nadolazećim izborima!

Hmm…

U kući i na poslu sam kao “crna ovca”. Ratne i  invalidske “zasluge” mi više niko ne prizna!

Djeca me rođena ne slušaju. Ne hebu me ni za suhu šljivu!

Kao, ja sam kriv za ovo stanje u BiH!

Hmm..

Ama, smaknite me odmah ako sam ja, po onoj narodskoj, “kao stariji” kriv za ovo stanje!

Goli otok je trebao da opstane! 

Dragi Tito!

Nisi očistio gamad kako treba!  Nema se sredstava ni za maloljetničke domove a kamoli za ove koji proturaju na stotine kila heroina kroz BiH!

Baška, politički neistomišljenici!

Više o tome drugom prilikom!

Zaposlenik smrtno pretučen radi poštivanja “procedure”!

Da, da, rajo moja, poštovana!

Radiš ko konj, dobivaš mizernu platu i imaš ekskluzivno pravo da budeš ubijen na radnom mjestu a oni koji su plaćeni da “sagledaju sve aspekte” ovog nemilog događaja, sklonili su svoju guzu na sigurno!

Juče se nisu čak se nisu ni udostojili  da posjete “mjesto nemilog događaja” !

Jebla vas procedura u šupak!

Mlaka reagovanja tuzlasnkih i kantonalnih medija!  Razumijem vas “šupci”! Čuvate posao i “hranite porodicu” kao i ja!

Na sramotu vam!

Ja hranim krmke, haman! Izrode?! Hmm…

OK!

Do vas je!

Naš radnik predstavljen kao kriminalac po inicijalima zajedno sa vinovnikom “ovog nemilog događaja” a nasrtaj na zaposlenika je predstavljen kao SUKOB! ( RTV Slon)

PORTIR BOLNICE U SLAVINOVIĆIMA ZADOBIO TEŽE TJELESNE POVREDE! 

Novinar: Emilija Grabovac, Datum objave: 27.05.2010Danas oko 15 sati ispred Klinike za plućne bolesti u Slavinovićima došlo je do sukoba između taksiste E.B. (1974.) i M.B. (1956.) portira spomenute ustanove zbog parking mjesta. Kako nezvanično saznajemo portir je upozorio taksistu zbog nepropisnog parkiranja, nakon čega je isti izašao iz auta i zadao mu vise udaraca rukama u predjelu glave i vrata. E.B. je lišen slobode i trenutno se nalazi na ispitivanju u Policijskoj stanici Istok. Povrijeđeni M.B. je zbrinut na UKC-u Tuzla, ljekari se nisu izjasnili o težini povreda, no budući da je smješten na odjel intenzivne njege vjerovatno se radi o težim tjelesnim povredama.

Marš bagro, poltronska!

Ostali (tuzlarije.net, rtvtk.ba) nisu se ni udostojili da u bilo kakvom kontekstu spomenu ovaj slučaj! Makar to bio i sukob PORTIRA i KABADAHIJE (taxi)!

Komemoracija i dženaza generalu Rasimu Deliću

Komandant Armije RBiH Rasim Delić sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači. Počast bivšem komandantu odalo je nekoliko hiljada građana, državnih zvaničnika i saboraca. Komemorativna sjednica u povodu smrti Rasima Delića, armijskog generala i ratnog načelnika Generalštaba Armije RBiH, održana je u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. U prisustvu članova porodice Delić, predstavnika civilnih struktura vlasti u BiH, vojnih zvaničnika, saboraca i prijatelja, od generala Rasima Delića oprostili su se predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, general Mustafa Polutak, te Izet Ganić i Muhamed Šadić.

Na tužnom skupu potcrtana je uloga čovjeka koji je sve ljudske, profesionalne i stručne kvalitete stavio u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine i izgradnje bolje budućnosti za njene narode i građane. Otišao je samo dan nakon obilježavanja datuma osnivanja Armije RBiH, kazao je predsjedavajući Silajdžić, podsjećajući da su svima poznati uloga i doprinos generala Delića u borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i u izgradnji Oružanih snaga BiH. Po njegovim riječima, general Delić bio je prisiljen nastaviti borbu i nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samo za vlastitu nevinost nego i za pravdu a u vezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja istorijskih činjenica. Silajdžić je ukazao na neophodnost čuvanja vrijednosti i tekovina za koje se borio general Delić, potcrtavajući obavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakosti između agresora i žrtve.

Poruke sličnog sadržaja uputili su i ostali govornici, navodeći da se radi o čovjeku koji je djelovao ličnim primjerom, dostojanstvenom u svakoj pa i najtežoj situaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočio sudbonosno vrijeme borbe za opstanak BiH.

 

U povodu smrti generala Rasima Delića u Visokom je jutros održan komemorativni skup. O liku i djelu generala Delića govorili su njegovi saborci i sugrađani. U Domu Oružanih snaga BiH od 9 do 19 sati otvorena je i Knjiga žalosti.

General Armije RBiH i drugi ratni načelnik Generalštaba Armije RBiH Rasim Delić umro je 16. aprila u svom domu u Visokom. Rasim Delić rođen je 4. februara 1949. godine u Čeliću. Vojnu akademiju je upisao 1967. a završio 1971. godine. JNA je napustio 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije komadant je Armije RBiH. Poslije agresije na BiH Delić je bio komadant Zajedničke komande Vojske FBiH. U penziju je otišao u septembru 2000. godine.

Da se avion pun naših političara srušio, narod bi slavio!!!

Poljski narode, izražavam vam duboku sućut i saosjećanje zbog pogibije vašeg predsjednika i političke elite. Potpuno razumijem vašu bol, uvjeren da su poginuli političari radili za vašu dobrobit i da nisu letali avionima tamo-vamo kako bi trošili narodne pare zalud i bez ikakve koristi za narod.

Da se avion pun naših političara srušio, naš narod bi slavio. Tako vam je to. Nas su naši namučili i izmučili. Pošteno. Prvi su nas mučili njihovi, a kad su se naši izborili da nas njihovi puste, od tada su nas preuzeli naši. I to traje od našeg oslobađanja. Ima tako jedno petnaest godina. Evo imam prijatelja, koji je 1993. bio u logoru u Republici Srpskoj.

On kaže: 

“Tad su me uhvatili njihovi i maltretirali. Imali smo tri mala obroka. Neka bezveze čorba, malo supe rijetke, komad-dva hljeba. Ponekad bi nas prebili. Ponekad bi nekog od nas ubili.

A onda smo, 10-15 godina kasnije, pali u ruke našima. Joj šta nam rade. U logoru nismo morali ništa raditi, osim ponekad primiti degeneka malo. Kod ovih naših što nas uhvatiše radimo ko crnci, a sve što zaradimo moramo dati u trgovačke centre i za kamate i rate u bankama. Ništa nam ne ostane. Plata je tako mizerna da opet jedemo skoro istu hranu kao kad smo bili u logoru.

Kad su me pustili iz logora, mislio sam: sloboda. Vraga. Kakva sloboda? Ovo je ropstvo! Radiš za mizernu nadnicu, jedva da možeš platiti režije i pokriti rate za kredite koje smo uzimali vjerujući da će doći bolji dani pa ćemo lako vratiti. Vraga. Mi smo sad novi logoraši. Bilo da smo Bošnjaci, Srbi ili Hrvati. Sad više nema zajebancije. Sad su nas pofatali naši i zatočili u kazamate u kojem moraš plaćati najveće kamate u Evropi.”

p.s.

Reko Džiho! Ja se s njim složio! :mrgreen:

Baš me interesuje hoće li i njega UNUTARNJI ORGANI privoditi na informativni razgovor (počesto i batinanje, reda radi, tek toliko da se vidi ko je Bog u BiH) kao što su mene radi slobode govora!

Hmm…

Sjeme im se zatrlo!

Dobijete li uvijek račun za kupljenu robu i obavljene usluge?

Iskreno rečeno, NE!

Čast svaka velikim robnim kućama i supermarketima u mom gradu kao što su Mercator, Tuš, InterEx, Fis, Bingo.

Neka mi ne zamjere neki ako sam ih preskočio ovdje jer spisak bi bio predugačak da ih sad sve nabrajam!

Neviđena konkurencija, borba za svakog kupca te kampanje u vidu prodajnih akcija sa raznoraznim pojeftinjenjima, nagradnim igrama (npr. automobil ili ljetovanje na moru) su za mene nepojmljivi događaji koji me svakim danom sve više iznenađuju!  Takvo što je bilo nemoguće u bivšoj SFRJ pod nazivom “dogovorna ekonomija” gdje su se sštitili interesi pojedinih federalnih jedinica ili cijelih regiona!

Reklamni moto OD IGLE DO LOKOMOTIVE se rasplamsao do neslućenih razmjera.

Na ulicama se mogu vidjeti luksuzne limuzine (npr. Mercedes, Audi, Porsche) koje sad nisu “sporadičan slučaj”, pojedinci već posjeduju vlastiti avion ili helikopter, svjetski preslikani golf tereni (ako imate desetak dunuma zemlje od babovine 😀 ), luksuzne vile sa bazenima koje više dokazuju nečiju moć nego stvarnu stambenu potrebu.

Kao sasvim prosječnom BiH građaninu i kupcu, trebalo mi je neko vrijeme prilagođavanja pa iako sam se smatrao fleksibilnom osobom u pogledu svih ovih, na zapadu sasvim normalnih NOVOTARIJA U ODNOSU NA KUPCA  još nikako ne mogu da “svarim” sve ove nagle promjene. Ipak sam ja dijete nekog “drugog vremena”! :mrgreen:

Vrhunac vrhunaca, bar za mene je bio kad mi neki dan kolegica s posla čita vlastiti SMS sa akcijskom ponudom jednog renomiranog supermarketa u kojoj se navođe snjiženja goveđeg i junećeg mesa, piletine i ribe, suhomesnatih proizvoda, krompira, jaja, mlijeka i mliječnih prerađevina!

Nije malo da sam se smijao dok me kolegica zblenuto gledala. Njoj je to sasvim normalna stvar kao domaćici. Meni baš i ne bi bila normalna! Još mi reče i da od banke dobija mjesečne izvještaje o stanju računa na tekućoj i kreditnoj kartici!

Hmm..

Užas! Šta će oni koji nemaju ili ne žele imati mobitel baš iz razloga kao što je remećenje privatnosti? A  govori se, doduše kuloarski, da pojedine banke neće više slati izvještaje o stanju na računima uredno kovertirane koje smo do sad nalazili u svojim poštanskim sandučićima!

Kad bi mene, recimo u ponoć,  “trznuli” SMS-om sa gore navedenim sadržajem, poslao bih ih u p.m.

Vjerujte!

To je, bar po meni, atak na privatnost. Mnogi nesmotreno ostavljaju svoj tel. broj kod ubacivanja računa u kutije pripremljene za učesnike raznoraznih nagradnih igara.

Eto ti matori! Rekoh u sebi. Prilagođavaj se kako znaš! Pem te matora!

Situacija kod malih privatnika je totalno obrnuta. Izigravaju zakonske propise kako god znaju i umiju!

Kad sam neki dan u “GRANAPU” odmah ispod mog stana zatražio račun za kupljeni hljeb, mlijeko i litar kvalitetnog soka, prodavačica me čudno pogledala i kao preko volje ubacila račun u kesicu sa kupljenim artiklima. I sad ona ko biva ljuta umjesto da budem ja.

Izađoh iz radnje s “osjećajem krivice!”

Zašto?

Ne znam ni sam…