Arhive kategorije: Crtice

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

Advertisements

Sjaj i bijeda bolchat-a!

Krenimo s citatom “nepismenih ” operatera!

Bolchat – Bosnia Online Chat

BolChat je nastao 1996 godine. Bolchat je postao jedan od prvih IRC mreza na prostoru balkana.Prvo je poceo na web prezentaciji Bosnia-Online, od koje je i dobio svoje ime, kao java applet gdje se skupljao manji broj ljudi u chat sobi #bosnia-online-chat. Chat tada uopste nije bio kontrolisan uvjetima te je samim tim limitacijama bilo potrebno preci na IRC stil administracija. Tu promjenu je preuzeo na sebe Adis Burazerovic.Bolchat je najbolji nacin za masovnu konverzaciju medju ljudima sirom Bosne i Hercegovine, kao i nase dijaspore. Anonimnost je totalno zagarantovana. Mozete komunicirati putem javnih chat soba ili putem privatnih chatova.Bolchat mreza je kroz sve ove godine postala jedina mreza koja je pored i danas jake konkurencije ostala u punoj forimi. To bi bilo to sto se tice uvoda u ovu nasu kratku informativnu web prezentaciju. Osjecajte se slobodno pogledati mnoge korisne sadrzaje koje vam ova stranica nudi.Tezak je zivot nas operatora!           

 +vrhunac nepismenosti..

Podrška korisnicima

Naravno za nase korisnike od samog pocetka rada postoji #upomoc ili modernije soba u kojoj mozete postavljati vasa pitanja vezana uz samu Bolchat mrezu.Kanal #upomoc je narpavljen za onu vrstu korisnika koji bi zeljeli rad sa naprednijim servisnim naredbama, kao sto su npr: stavljanje zastita na kanal, zabrane floodanja, uvodjenje servisnih botova, i slicno.Na ovaj pomocni servis mozete pristupiti ulazom na chat i kucajuci naredbu/join #upomoc . Ova naredba takodjer radi i kroz nas Java chat apllet.      

 

Bolchat je pao!

Neminovno!

Morao je!

Pored sadašnjih (neki su još na sceni)tadašnji  irc-operateri (i tzv. irc-vrhuška) su  nam sadomazohističiki poručivali da im popušimo “RUDU”!

 Nije ni čudo što je “PAO”!

A svi smo visili na njemu!

NA BOLCHATU!

NISAM MISLIO NA RUDU! 😀

Jedino zbog čega je bio težak život irc-operatera je bila nacionalna netrpeljivost chater-a do granica nevjerovatnog!

Djeca, koja su se praktično rodila u avionu, bježeći (u majčinom stomaku)  iz ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine, uče mene sad pravilima ponašanja, islamu, korespodenciji sa rajom i tome sl. :mrgreen:

Ako ta djeca danas znaju šta je Bosna, sječem se gdje sam najtanji!

Jaz između dijaspore i “domaćih” kulminirala je posljednjih mjeseci do neslućenih razmjera!

Mene optužuju da sam oborio bolchat! Haj, nek’ sam!

(I da jesam, ne bih to nikad priznao! :mrgreen: )

Da, nadobudne dame ne bi nasjedale na klon-nick-ove sa bolchat-a prikazao sam vam par video-klipova u kojima nam operatori poručuju kako da drkamo “svoju dužinu”!

(Baška onima koji nasjedaju na Facebook fazone a misle da su im sigurni account-i i privatnost!

Zaposlenik smrtno pretučen radi poštivanja “procedure”!

Da, da, rajo moja, poštovana!

Radiš ko konj, dobivaš mizernu platu i imaš ekskluzivno pravo da budeš ubijen na radnom mjestu a oni koji su plaćeni da “sagledaju sve aspekte” ovog nemilog događaja, sklonili su svoju guzu na sigurno!

Juče se nisu čak se nisu ni udostojili  da posjete “mjesto nemilog događaja” !

Jebla vas procedura u šupak!

Mlaka reagovanja tuzlasnkih i kantonalnih medija!  Razumijem vas “šupci”! Čuvate posao i “hranite porodicu” kao i ja!

Na sramotu vam!

Ja hranim krmke, haman! Izrode?! Hmm…

OK!

Do vas je!

Naš radnik predstavljen kao kriminalac po inicijalima zajedno sa vinovnikom “ovog nemilog događaja” a nasrtaj na zaposlenika je predstavljen kao SUKOB! ( RTV Slon)

PORTIR BOLNICE U SLAVINOVIĆIMA ZADOBIO TEŽE TJELESNE POVREDE! 

Novinar: Emilija Grabovac, Datum objave: 27.05.2010Danas oko 15 sati ispred Klinike za plućne bolesti u Slavinovićima došlo je do sukoba između taksiste E.B. (1974.) i M.B. (1956.) portira spomenute ustanove zbog parking mjesta. Kako nezvanično saznajemo portir je upozorio taksistu zbog nepropisnog parkiranja, nakon čega je isti izašao iz auta i zadao mu vise udaraca rukama u predjelu glave i vrata. E.B. je lišen slobode i trenutno se nalazi na ispitivanju u Policijskoj stanici Istok. Povrijeđeni M.B. je zbrinut na UKC-u Tuzla, ljekari se nisu izjasnili o težini povreda, no budući da je smješten na odjel intenzivne njege vjerovatno se radi o težim tjelesnim povredama.

Marš bagro, poltronska!

Ostali (tuzlarije.net, rtvtk.ba) nisu se ni udostojili da u bilo kakvom kontekstu spomenu ovaj slučaj! Makar to bio i sukob PORTIRA i KABADAHIJE (taxi)!

BOSNARIJE opstale u prkos “informativnim razgovorima”!

I kad ništa ne pišem danima broj posjeta na BOSNARIJAMA  pada rijetko ispod broja 100!

Dnevne posjete

Stvarno sam zadovoljan. Krmak bih bio kad bih želio više! 

Sedmične posjete

Znam da krmci prate svaki moj post ali sudeći po vašim email-reakcijama, poštovani čitaoci, vidim da redovno pratite ovu moju litaniju od bloga. Od srca sam vam zahvalan na iskrenoj podršci.

Nadam se da ću ostati dostojan onoga što sam i obećao pokretanjem jednog od desetak blogova kao što su BOSNARIJE!

BOSNARIJE su se pokazale unikatnim blog rješenjem!

Mjesečne posjete (napominjem da mjesec maj još nije završio!)

Dok krmci riju tražeći ostale moje blogove, BOSNARIJE uporno tragaju i čačkaju po bosanskohercegovačkoj buraniji.

NAPOMENA:

Molim da se raja osvrne na prve postove na ovome blogu! Tek će onda moći shvatiti srž, bit, namjeru, nakanu, svrhu postojanja BOSNARIJA!

Preko 60.000 posjeta mi daje uvjerenje da sam na pravom putu!

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Pišanje u vjetar za prvomajske praznike

Član sindikata mi dođe nešto kao “biti po inerciji”  jer godinama plaćam redovnu članarinu a što se tiče pokreta DOSTA  sva sreća da sam ostao samo na nivou simpatija na Fejsbuku! Izašao sam odande!

Obrukao bih se a to nikako ne želim pod stare dane!

Šačica jada, koja bi da predstavlja mene, radnog čovjeka, pišala je u vjetar!

I ostala pomokrena vlastitom pišakom!

Jock’  ja!

Ni 500 ljudi u Sarajevu! I sad ću ja još ispasti kriv što nisam došao. Dobro je da nisam i da sam poslušao zdrav razum!

Ovi su možda promovisali sebe ali mene nikako! Ni u najdubljoj mašti to ne smijem da zamislim!

Odoh popiti sedativ! Nasikirah se džabe!

NAPOMENA:

Post cenzurisan od strane “unutrašnjih organa”!   😀

Koliko para, toliko muzike…

Sandero se pokazao više nego poželjnom i opravdanom kupovinom!

Po gradu startan, tihog i uglađenog rada (osim vjetrovitih šušnjeva) na otvorenom bistaračkom pravcu prema Lukavcu pri brzini od oko 130 km/h a još je bilo mjesta da se papučica akceleratora pritisne do dna i dosegne maksimalna deklarisana brzina od oko 157 km/h! Dalje nisam smio “tjerati” jer ipak je ovo nov motor u fazi razrade!

Danas išao po lijekove u centralnu gradsku apoteku ( vidi se iz priloženih slika) i na redovnu kontrolu kod ljekara. Lumbago! A štaš…

U prethodnom postu sam stavio današnju sliku računa za dodatno plaćene lijekove po punoj cijeni. Sva sreća neke sam dobio na “obojenim receptima” uz minimalnu doplatu za recept!

Ja prokletstva. Na godišnjem a bolujem!

Doduše i nije neko vrijeme za izlete u prirodu i/ili ribolov. Više je oblačno i kišovito svih ovih aprilskih dana. Sva sreća pa uhvatih kamerom današnji sunčani period…