Mjesečne arhive: August 2010.

Nema ni sranja bez plaćanja!

Eh, koliko se namučih da smislim naziv za ovaj post!

Vulgaran? Šta me briga. Moj je blog.

Od Jošanice do Zenice 2 KM + 2 KM nazad ... Vožnja čisto radi ćejfa!

Eto, recimo. Bili ste na moru. Financijski ste se iscrpili a djeca traže još. Djeca su nezasitna. Koliko god im daš, malo im je.

Neka djece, reći ćete.

Da bi vidio stari most u Mostaru daj još dvije KM! Parking hotela RUŽA!

Ama neka ih. I ja kažem. Šućur Allahu! Ja svoje odhranio (dijete) i na put selamio. Pa sad kako mu je, tako mu je.

Pa šta je onda problem? Pitate se?!

Gdje zapelo TABKO*

Za divno čudo samo jedna KM ispred vrela Bune u Blagaju! Hmm.... Da se nisu zajebali?!

Ostalo dijete u meni. Dijete istraživač. Nemirko. Ne mogu sjedit’ na jednom mjestu. Morao sam na povratku sa mora obići neka mjesta koja smo pohodili dok nam je rahmetli babo bio živ!

Ono što sam napisao u prethodnim postovima o instant roditeljima i njihovoj “galofak” djeci koja ne poznaju BiH (baška uži zavičaj kako treba) ali zato poznaju sve kompjuterske, gejmerske, GSM i sl.cake…

Eh, moj rahmetli babo. To sad košta. Ni pišat’ ni srat’ ne možeš a da ne platiš!

Sjećam se kad si mene i brata vodio  na vrelo Bune da posjetimo znamenitu tekiju. Tada se nije plaćao ulaz. Sad se plaća.

Što je previše, previše je!

 

Plus za moju hanumu! Nisam halalio ni za jednu kartu! Čista pljačka!

 

Sjećam se da si nas vodio na sok i sladoled u prijeratni hotel “RUŽA”. Nikad nisi plaćao parking. A, ko bi ti smio tada naplatiti. Tad je bio socijalizam. Poslao bi nadobudnog u pičku materinu i on bi se pokupio kao kuja podvijena repa!

Hajd’ sad ako smiješ. Hajdučija zavladala!

Platio sam babo ali nisam halalio.

Najveća hajdučija je bila u inače jeftinom Neumu spram Orebića (Hrvatska) sa kojeg sam pobjegao nakon par dana neprimjerene skupoće!

Naplaćeni dani i kad mi auto nijer bilo u Neumu!

 

Aman jarabi! Tog 31.08.2010. god. sam bio na jezeru Sniježnica, duboko na teritoriji tuzlanskog kantona! Zar nije smiješno?!

Koliko sam se naplaćao idući kući,  komotno sam mogao još jedan pa možda i dva dana ostati na moru!

I na Boračkom jezeru su htjeli ali sam im se ispsovao onako “borački”!

Vidjeli ljudi, imaju posla s “budalom” pa me se okanili!

I na slapovima Kravice su htjeli ali sam zarežao kao bijesan pas! Da mi naplate gledanje. Jock’! Ne dam!!!

Advertisements

Himna BiH

Gdje se bratska srca glože tu i mutav pjevat može.

 

1. Himna mora zvučati kao
a) minuta šutnje
b) dva minuta smutnje
c) svečano

 

2. Himna se pjeva:
a) sa prstom u nosu
b) sa dva prsta u ušima
c) sa pet prstiju na grudima

 

3. Tekst himne treba biti:
a) na engleskom
b) na nemuštom
c) na našem

 

4. Himna afirmiše:
a) pjevače
b) visokog predstavnika
c) državu

 

5. Himna se
a) zijeva
b) ispušta kroz crijeva
c) pjeva

 

Ako ste imali sve odgovore pod c) pređite na izbor teksta za himnu:

 

HEJ BOSANCI
(rimovana za repovanje)

 

Burek pita, zeljanica.
Jagnjetina i lukmira.
Izašla mu na nos duša
Ko u Bosnu dira.

 

Sogan dolma, japrak, ćufte
Jufka leti, sarma krčka.
Dabogda se zagrcnuo
Ko po Bosni prčka.

 

Pet u pola s puno luka,
Teletina ispod saća…
Neka svakog munja sprži
Ko se Bosne laća.

 

Šljiva, iva, pelinkovac,
Vlahov, loza, brlja,
Ljekarna mu menza bila.
Ko po Bosni prlja.

 

Tufahija, boza, halva
Fildžan, džezva, kahva, kocka
Ruka mu se osušila.
Ko u Bosnu bocka.

 

Banket, koktel, ručak, meza
Restorani, limuzine…
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

 

Čestitam Veličkoviću!  :mrgreen:

Predizborna pjesma

Jednom kandidatu sa liste za izbornu (s)trku!

Bliži se izbora čas
Rudarima čašu digni
A sutra, kad daju ti glas
U okno im se podrigni.

I livce pozdravi mrke.
Dok čelik liju tvrdi
A dan nakon izborne frke
Na vatru se njima isprdi.

Metalca, ako gukne,
Lijepom riječi utišaj.
A kad šampanjac pukne
Na strug mu se popišaj.

Invalide i veterane
Pogladi dlanom sa bine.
A kad ti pobjeda svane
Istresi na njih sline.

Ne previdi penzionere
To su Tvoji birači.
Obećaj im hitne mjere
Pa im se na grob ishrači.

Bebi bez oca i majke
Djetinjstvo tamno pozlati.
Pod jastuk mu gurni bajke
Pa mu u zipku povrati.

Sad se pred Tobom kleči
Nazdravljaj, loči, žderi…
Zaboravi svoje riječi.
I na sebe se poseri.

Auto-karta Bosne i Hercegovine

Krenuli ste negdje na put. Na neku udaljenu destinaciju u Bosni i Hercegovini ili čak na more. Nemate na brzinu kartu kraj sebe. Željeli bi  izbjeći avgustovske gužve na cestama.

Evo male pomoći od mene.  😀

Kartu sačuvajte u posebnom folderu, uvećajte je i rahat ste! Sretan Vam put!

A kome treba i  BH daljinar evo i linka sa BIHAMK-ove službene stranice:

http://bihamk.ba/index.php/daljinar

Sad ćete reći: “Već viđeno. Kartu možemo skinuti i mi sami! Pun k… toga na Internetu!

Bujrum prosurfajte kad ne volite “doći na gotovo”. :mrgreen:

SRETAN VAM PUT!

Panonska rapsodija u mutnom!

Najbolje je nenu imati za ženu jer je nena naučena svemu! 😀

Već sam nekoliko puta pisao o  “moretu u sred Bosne”  pa se neću opet ponavljati! Bitno je da su nene zavladale “moretom” i da mladi naraštaji nemaju gdje naučiti da plivaju! A gašpar Imamović obećao to tuzlanskoj mlađi!

Naučili su (tuzlanska mlađ) da se guše u pola metra dubine. Prošlogodišnji slučaj. Preko četrdeset (ukupno zaposlenih) čuvara, redara, naplatioca karti i tome sl. i dijete se ugušilo ovdje!

Jock! Ja ne išao tamo ove a ni iduće godine. Ne volim tuđu pišaku, plutajuća govna, OB-tampone i slično!

Fora da je bolje pod slapovima ne pije kod mene vode…

Nene osvojile Panoniku!

Link od prošle godine:

https://bosnarije.wordpress.com/2009/05/14/panonsko-jezero-nastavak/

Tad sam bio oštriji! Pa ko voli, nek pročita!

Vidimo se nekad na Panonici!

Aj, što lažem! :mrgreen:

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀