Mjesečne arhive: Maj 2010.

Autostoperi

Stopiraju seljak i ovca i niko neće da im stane.

Posle pola sata umilostivi im se jedan  čovjek sa BMW-om i kaže seljaku da će njega povesti a da ovcu neće jer mnogo smrdi.

Seljak se složi i kaže vozaču da će ovca ići iza njih.

Krenu oni, vozač vozi 30km/h, pogleda u retrovizor a ovca ih prati, nagazi on 70km/h a ovca ih u stopu prati! 

Vozač se iznervira, nagazi 200km/h, pogleda u retrovizor kad ovca trči ali isplazila jezik ulijevo. Kaže on seljaku da ovca ide ali da je isplazila jezik u lijevo.

Seljak će na to:
 “Isplazila jezik u lijevo? Ahaaa… Sad će da te pretiče.”

Zaposlenik smrtno pretučen radi poštivanja “procedure”!

Da, da, rajo moja, poštovana!

Radiš ko konj, dobivaš mizernu platu i imaš ekskluzivno pravo da budeš ubijen na radnom mjestu a oni koji su plaćeni da “sagledaju sve aspekte” ovog nemilog događaja, sklonili su svoju guzu na sigurno!

Juče se nisu čak se nisu ni udostojili  da posjete “mjesto nemilog događaja” !

Jebla vas procedura u šupak!

Mlaka reagovanja tuzlasnkih i kantonalnih medija!  Razumijem vas “šupci”! Čuvate posao i “hranite porodicu” kao i ja!

Na sramotu vam!

Ja hranim krmke, haman! Izrode?! Hmm…

OK!

Do vas je!

Naš radnik predstavljen kao kriminalac po inicijalima zajedno sa vinovnikom “ovog nemilog događaja” a nasrtaj na zaposlenika je predstavljen kao SUKOB! ( RTV Slon)

PORTIR BOLNICE U SLAVINOVIĆIMA ZADOBIO TEŽE TJELESNE POVREDE! 

Novinar: Emilija Grabovac, Datum objave: 27.05.2010Danas oko 15 sati ispred Klinike za plućne bolesti u Slavinovićima došlo je do sukoba između taksiste E.B. (1974.) i M.B. (1956.) portira spomenute ustanove zbog parking mjesta. Kako nezvanično saznajemo portir je upozorio taksistu zbog nepropisnog parkiranja, nakon čega je isti izašao iz auta i zadao mu vise udaraca rukama u predjelu glave i vrata. E.B. je lišen slobode i trenutno se nalazi na ispitivanju u Policijskoj stanici Istok. Povrijeđeni M.B. je zbrinut na UKC-u Tuzla, ljekari se nisu izjasnili o težini povreda, no budući da je smješten na odjel intenzivne njege vjerovatno se radi o težim tjelesnim povredama.

Marš bagro, poltronska!

Ostali (tuzlarije.net, rtvtk.ba) nisu se ni udostojili da u bilo kakvom kontekstu spomenu ovaj slučaj! Makar to bio i sukob PORTIRA i KABADAHIJE (taxi)!

Tuzla izdržala roktanje krmaka!

Najavljeno okupljanje na Brčanskoj Malti od strane Odbora za njegovanje oslobodilačkih ratova Vlade RS-a, završeno je.

Sve je prošlo bez ikakvih problema iako je prema izjavama koje su davali u Tuzli, ovo bio politički skup, a ne kako je najavljivano, sjećanje na žrtve.

Kolona autobusa iz Bijeljine stigla je u kišnu Tuzlu predvođena crnim limuzinama. Možete predpostaviti da su u njima bili oni kojima su puna usta njihovog naroda ali nisu baš bili raspoloženi da se miješaju s tim istim narodom u autobusima.

Policija MUP-a TK je izvanredno odradila posao obezbjeđenja ovog skupa!

O samom skupu bi se moglo pisati s punim uvažavanjem da nije bilo onih kojima je umjesto paljenja svijeća bilo važnije da se čuju njihove izjave i komentari. Čitaj roktanje!

U izjavama nema ništa novo!

Sve smo to do sada čuli ili pročitali ali kao tuzlacima koji pamte maj 1992. godine, nije nam bilo nimalo ugodno, u našoj Tuzli, u bivšoj Skojevskoj ulici, slušati priče o “zločinu nad nedužnim vojnicima”, “masakru”, “zločincima Bešlagiću i Jurišiću” …

Paljenje svijeća i odavanje počasti poginulim vojnicima nije provokacija ali sve što je izgovoreno jeste, na što je teško bilo ostati ravnodušnim.

Čak je i u vjerskom obredu “zločin nad nedužnim vojnicima i oficirima” napadno potenciran pa se pitam koje bi jače riječi od “zločin” i “masakr” koristili da se ne daj bože umjesto o naoružanoj vojnoj koloni radilo o nenaoružanim civilima, starcima, ženama, djeci.

Bitno je da tuzlaci nisu reagovali na provokacije.

Bitno je da nismo ispali krmci kao oni!

A tako bih  poštenski  “nalemao” pojedine!

BOSNARIJE opstale u prkos “informativnim razgovorima”!

I kad ništa ne pišem danima broj posjeta na BOSNARIJAMA  pada rijetko ispod broja 100!

Dnevne posjete

Stvarno sam zadovoljan. Krmak bih bio kad bih želio više! 

Sedmične posjete

Znam da krmci prate svaki moj post ali sudeći po vašim email-reakcijama, poštovani čitaoci, vidim da redovno pratite ovu moju litaniju od bloga. Od srca sam vam zahvalan na iskrenoj podršci.

Nadam se da ću ostati dostojan onoga što sam i obećao pokretanjem jednog od desetak blogova kao što su BOSNARIJE!

BOSNARIJE su se pokazale unikatnim blog rješenjem!

Mjesečne posjete (napominjem da mjesec maj još nije završio!)

Dok krmci riju tražeći ostale moje blogove, BOSNARIJE uporno tragaju i čačkaju po bosanskohercegovačkoj buraniji.

NAPOMENA:

Molim da se raja osvrne na prve postove na ovome blogu! Tek će onda moći shvatiti srž, bit, namjeru, nakanu, svrhu postojanja BOSNARIJA!

Preko 60.000 posjeta mi daje uvjerenje da sam na pravom putu!

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Pišanje u vjetar za prvomajske praznike

Član sindikata mi dođe nešto kao “biti po inerciji”  jer godinama plaćam redovnu članarinu a što se tiče pokreta DOSTA  sva sreća da sam ostao samo na nivou simpatija na Fejsbuku! Izašao sam odande!

Obrukao bih se a to nikako ne želim pod stare dane!

Šačica jada, koja bi da predstavlja mene, radnog čovjeka, pišala je u vjetar!

I ostala pomokrena vlastitom pišakom!

Jock’  ja!

Ni 500 ljudi u Sarajevu! I sad ću ja još ispasti kriv što nisam došao. Dobro je da nisam i da sam poslušao zdrav razum!

Ovi su možda promovisali sebe ali mene nikako! Ni u najdubljoj mašti to ne smijem da zamislim!

Odoh popiti sedativ! Nasikirah se džabe!

NAPOMENA:

Post cenzurisan od strane “unutrašnjih organa”!   😀