Mjesečne arhive: Januar 2010.

Pravilo je da pravila nema!

Glupo bi sad bilo ovako pod stare dane, reći da ne vjerujem u prirodne, bogom dane, zakonitosti. Krivo mi je samo što ispadoh glup sa ishitrenom izjavom da neće biti jake zime i ogromnih padavina u BiH ove zime!

A bijelonja ( snijeg) iz petog pokušaja, pravo ZAROLJO! Npr. juče je bilo upitno kako ću uopšte i doći na posao!!!

Pa dobro, reći ćete, čovjek pogriješio. Šta ima veze!

Ima veze.

Evo, naredah ja nekoliko slika vezanih uz našu zbilju ovih dana! Obilne sniježne padavine, obilne poplave ali ipak onaj val hladnoće koji je zakačio prvo zapadnu Evropu a kasnije i istočnu, nekako je zaobišao TK (Tuzlanski kanton). Regionalno gledano, Bosna i Hercegovina je relativno dobro prošla! Kao da je i dragi bog vidio njenu istorijsku patnju pa riješio da je ne stavlja na dodatne muke.

JEDNO JE SIGURNO! JA JOŠ NE ČUH DA JE NEKO U BIH UMRO OD ZIME I GLADI A PRATIM SVE VRSTE MEDIJA! PO TZV. TRULOM ZAPADU CRKAVALI SU LJUDI KO OBIČNI HAJVANI NA OČIGLED PROKLAMOVANIH ZAPADNJAČKIH BLAGODETI I POLITIČKIH SLOBODA!

ISPADA DA MI OVDJE IMAMO NAJBOLJU SOCIJALNU POLITIKU. 😆

NAŠI POLITIČARI BI MOGLI DA SE PONOSE DOBRIM RADNIM UČINKOM! :mrgreen:

Već sam bio pomislio da moje stare kosti (moj lični barometar) ne fercera kako treba. Ipak, pokazale su se tačne moje prognoze. Ove godine bilježio sam prosječne dnevne temperature pa ako ovaj zadnji val polarne hladnoće smijeni još jedna sesija veoma toplog vazduha i za dan-dva otopi snijeg, po statistici, ova zima bi mogla ispasti toplija nego se mislilo u prvi mah!

Kontraverzno! Znam!

Ove zime imali smo “polarne” hladnoće (ljudi crkavali ko hajvani), duge “jesenje” kiše (ogromne poplave i odroni zemljišta),  pravo “proljetno” sunce (ja dobio boje u licu na + 17 °C :D)!

Kakve veze ima sadržaj ovog posta sa naslovom? Nikakve, vala! 😀

 

PRIRODA  JE NEPREDVIDIVA!

BOSNA JE OVO!

Advertisements

Odlaze lagano legende sevdaha – Omer Pobrić (1945-2010)

Nisam pisao nekoliko dana. Premor ili ova lagana viroza koja me prikovala u krevetu na nekoliko dana. Ko će ga sad znat’?! Osim toga imam često običaj da sačekam  da se prašina slegne pa da tek onda pokušam napisati koliko-toliko kvalitetan post.

Zašto spomenuh PRAŠINU? Medijsku prašinu. Pa mediji jedino znaju podići prašinu kad neko rikne, pardon, preseli na ahiret!

Neću uletjeti u zamku kao što sam prošle godine, negdje u maju, pisao o Safetu-Saji Isoviću, naširoko pišući njegovu biografiju i diskografska izdanja uz onaj mučni osjećaj da sam uvijek nešto bitno propustio!

To mi se ne smije ponoviti kod Omera Pobrića. Rahmet mu duši. Rođen sam poslije Safeta i Omera i šta god da bih sad napisao o njima, bilo bi krnje i blago rečeno bezobrazno jer toliko toga bi se imalo pisati o njima. Posebni blogovi ne bi bili dovoljni.

Rado bih se ovdje na blogu, zadovoljio (biografsko-istorijskim) kazivanjem moje majke ali i to bi bilo preopširno za ovaj jedan post. Osim toga, obećao sam sebi da više neću pisati dugačke postove. Nema svrhe. Raja ionako čita između redova. Ja nemam namjeru da dižem prašinu npr.  sa petparačkom viješću da je umro za volanom automobila.

Prije bih izričito naglasio da je Omer bio u u skoro “nemogućoj misiji”! I smrt ga je zatekla radno.  Na zadatku očuvanja tradicionalne bosanske sevdalinke.

Kazivanja moje majke (sačuvano na posebnom CD-u) sa sjetom bi vas odvela u neko davno vrijeme sa svim detaljima o nekadašnjem ašikovanju, sevdisanju, nesretnim ljubavima, ženidbama, udajama, narodnim sijelima, veseljima, teferičima… A tu je negdje uvijek bio i Omer!

A tad se uvijek slušala narodna, izvorna pjesma, sevdalinka. Bilo je to post ratno vrijeme sa dosta ruskih romansi, njemačkih valcera, mađarskih virtuoznih melodija te očiglednog srbijanskog uticaja zbog same geografske i kulturološke  povezanosti sa ondašnjom jugoslovenskom republikom.

Šta nas to veže? Mene, moju majku i oca mi. Znamenite kulturne radnike npr. glumce, filmske radnike ali i muzičare poput legende Omera Pobrića?
Tešanj. Naš rodni grad!

Grad muzike pa i sevdaha, grad prvih pozorišnih predstava, grad filma! Hollywood u malom!

Iako se pred sam kraj svog  plodonosnog života skrasio na drugom mjestu (Visoko) nikad nije zaboravio svoj rodni Tešanj.

To je dobro kod nas tešnjaka. Kud god hodimo, njemu se kad tad vraćamo. Spominjemo ga i kad smo u dalekoj tuđini. Grad koji plijeni baš onakav kakav je. Grad starina (npr. tešanjska GRADINA), mitskih priča, grad znamenitih ljudi, grad legendi…

U amanet nam je ostavio Institut sevdaha. Veliko mu hvala na tom! Ja ću poživjeti još možda još koju godinu a da li će neko mlađi nastaviti u njegovoj životnoj misiji očuvanja sevdalinke, pitanje je!

Više o INSTITUTU SEVDAHA NA LINKU:  http://www.institutsevdaha.ba/

Iako sam se i ja kroz svoj životni vijek okušao u različitim muzičkim žanrovima, bosanska pjesma mi je i dan danas najmilija! S koljena na koljeno, preko rahmetli djedova i nena, pa preko roditelja, apsorbirao sam i ja značajnu dozu sevdaha. To sad s ponosom kažem iako je nekad bilo pomodno reći da si roker i ponašati se i živjeti u nekom imaginarnom svijetu van granica Bosna i Hercegovine ( recimo Amerika ili Engleska).

Odlaskom Omera Pobrića osjetio sam veliki gubitak. Mnogi će ga osjetiti tek u vremenima koja nadolaze. Uvijek u sjeni narodnih pjevača (npr. Safet, Zehra, Hanka i drugi da ih sad ne spominjem) ali sa jasno prepoznatljivim zvukom harmonike koju kao da je milovao virtuoznim prstima!

Rahmet mu duši i još jednom, veliko mu hvala!

Omere!

Pravo si nas  zadužio…

Sad je do nas!

Eh, kad smo buraz i ja carevali…

Ne sjećate se prijeratne Jugoslavije. Na oko sve dostupno ali ipak zabranjeno. Zabranjeno sve što stiže sa divljeg “trulog” zapada!  Carinske barijere su bile skoro nepremostive! Po “starke” i farmerke se išlo do Trsta i skupo su se plaćali “sumnjivi brand-name” proizvodi! U vrijeme Markovića izmišljena je Mađarska pa su tamo moje “kokošarke” išle po Vaj-krem i slične bad proizvode!

Tad je bio car ko je imao Marshall pojačalo ili Fender gitaru! Upravo to smo imali buraz i ja! Danas ali i onda, svaka je “konjina” to mogla imati! U čemu je razlika?

Jedina razlika je bila u tome što su nekad sinovi glavonja (tuzlanskih) imali sva moguća “kulturološka” vrata otvorenim! Tada se nije marilo za vizionare u koje i sam sebe (pa i brata), ubrajam!

Kako nam se ta KULTURA “obila o glavu”, uvjerio nas i prethodni rat!  Ti su nas “kulturolozi” i “brđani”  gađali granatama s okolnih brda i planina! Sva sreća Tuzlu nisu uspjeli ubiti. Tuzlu i tuzlanski model suživota! Tuzlanski modus vivendi…

O tuzlanskoj KAPIJI sam posebno pisao! Vratite se na moje prethodne postove!

Buraz i ja, ostali, obični smrtnici. Ko nas hebe! Danas nigdje nema onih koji su kreirali kulturnu scenu Tuzle i regije sjevero-istočne Bosne i Hercegovine! 

Za nevjerne bebe evo jedna slika tek toliko da se prisjetimo starih vremena kad je  u povojima bila kolor fotografija! Morali smo se zadovoljiti crno-bijelom kombinacijom!

Izuzetno sam ponosan na ovu sliku iako vama možda ništa neće značiti!

Tada su na sceni bili “babini” sinovi ali su uvijek kod nas dolazili po savjet kad bi pokušavali uraditi demo-snimke, nadajući se slavi na jugoslovenskom prostoru!

Nema više Juge!

Hvala Ruski i Sadiku i Radio KAMELEONU što nas se ponekad sjete! Hvala na divnom pokušaju da ne odemo u zaborav!

Tuzlanska legenda … Predrag-Predo Stanković

“Umjerene” reakcije na moj rad i bivstvovanje u tuzlanskoj rock-sceni!

Naravno ne smiju se zaboraviti ni tuzlanske legende!
TERUSI

Pošto su ovo BOSNARIJE a ne antologija Yu-ROCK scene, neću više o ovoj temi! Bosnarije se bave sasvim drugačijim temama!

Slike su izvađene iz albuma i iz prigodnih brošura i knjiga (antologija) koje su bile tako popularne u predratno i postratno vrijeme!

nastavlja se…

Sretan mi rođendan

Nije mi lako, stari se polako (Nedžad Salković)

Ja od rođendana, pa do rođendana … (Saša Lošić i Plavi orkestar)

Prođe ljeto trideseto … (Bora Spužić-Kvaka, čini mi se ali sad to nije bitno)

Za rođendan tebi sine … (Dušica Bilkić, Mirjana Bajraktarević i još neki izvođači) itd.

(Seljačke haa? :mrgreen: )

***

Nekad kao dijete, radovao sam se mnogim stvarima koje me danas zastrašuju, plaše, zamaraju, vuku sjetne, često gorke uspomene!

Evo, pošto je sad zimski period, uzeti ću za primjer ovaj nepredvidljivi snijeg i posljedice koje on sa sobom donosi. Otežan saobraćaj i katastrofalne poplave!

Zar ne?

Kad naiđe zimski period jedva sam čekao da padne snijeg. Što veći, dublji, to bolji! Znate ono dječije: grudvanje, sanjkanje, skijanje, pravljenje figura od snijega i leda i tome sl.

 

Sad kad sam ostario, mrzim ga više nego ikad.  Sa starenjem, mijenjaju se  afiniteti i realne potrebe.  Danas sam motorizovan. U zemlji kao što je Bosna, četiri mjeseca lijepog vremena a sve ostalo padavine. Beš’ takvo vrijeme za moje stare kosti. Sad bih se rado vratio u Zadar, grad moje mladosti, samo da nije ove nacionalističke ujdurme!

Pod stare dane, za rođendane, raduju me male, sitne stvari. Iskrene čestitke sa pijetetom. Hvala mom bratu, mojoj životnoj saputnici, majci, na malim, od srca, poklonima!

Pokušali su me obradovati i sa Lutrijom BiH. Nisam dobio ništa ali ko ne igra taj i ne dobija! :mrgreen:

Eto, sad znate da sam rođen u znaku Jarca! CcccCCcccCCcc…

Iz priloženog se vidi da je mala šansa da dobijem! Mamipara za one koji se nadaju dobitku “preko noći” ali meni ipak drag poklon.

Šira familija kao i prijatelji s posla, zaboravili. Nikakvo čudo. Svako se o sebi zabavio…

A nisam ni ja lud da ih podsjećam na to da STARIM i da pustim koju suzu više!

Zar ne?

Vaš tabko*

p.s.

Pa, dobro sad! Da baš ne pomislite da sam malo dijete ali ponekad sitnice raduju!

Bilo je tu poklona u vidu kozmetičkih proizvoda, odjevnih predmeta, dodataka za automobil (auto mi je svetinja) i sl.

😛

Rezime za 2009. godinu

Moja blogerska kolegica je bila ažurnija sa slikovitim prikazom za 2009. godinu. Ja ću se zadovoljiti sa trenutnom prezentacijom. Nema ni uzlazne ni silazne tendencije posjeta mom blogu. Imam stabilne čitaoce, preko 150 dnevnih posjeta. Ne treba biti nezahvalan. Nisam ja vlasnik Facebook-a ili sličnih community zajednica! Obični sam blogeraš kao i vi, uostalom!

U svakom slučaju hvala mojim vjernim čitaocima jer bez njih ne bi ni postojao ovaj blog!

Vaš tabko*

Danas protest žena Srebrenice

Predstavnice Udruženja “Žene Srebrenice” danas su se u Tuzli okupile u 12 sati na platou Pinge a potom  otišle do Gradske česme odnosno do Trga žrtava genocida Srebrenice, kako bi još jednom podsjetile na zločin u  Srebrenici.
Ovu simboličnu akciju, žene Srebrenice provode svakog 11. dana u mjesecu u znak sjećanja na 11. juli 1995. godine kada je u najkrvavijem genocidu, počinjenom nakon Drugog svjetskog rata, ubijeno više od 10.000 Srebreničana.
One pozivaju sve one koji žele podržati porodice srebreničkih žrtava u zahtjevima da genocid koji su počinile vojska i policija Republike Srpske pred očima čitavog svijeta ne bude zaboravljen a da porodice žrtava dođu do istine o sudbini njihovih najmilijih koji se još vode kao nestali te do pravde!

Aferim žene! Svaka vam čast…

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…