Mjesečne arhive: Januar 2010.

Pravilo je da pravila nema!

Glupo bi sad bilo ovako pod stare dane, reći da ne vjerujem u prirodne, bogom dane, zakonitosti. Krivo mi je samo što ispadoh glup sa ishitrenom izjavom da neće biti jake zime i ogromnih padavina u BiH ove zime!

A bijelonja ( snijeg) iz petog pokušaja, pravo ZAROLJO! Npr. juče je bilo upitno kako ću uopšte i doći na posao!!!

Pa dobro, reći ćete, čovjek pogriješio. Šta ima veze!

Ima veze.

Evo, naredah ja nekoliko slika vezanih uz našu zbilju ovih dana! Obilne sniježne padavine, obilne poplave ali ipak onaj val hladnoće koji je zakačio prvo zapadnu Evropu a kasnije i istočnu, nekako je zaobišao TK (Tuzlanski kanton). Regionalno gledano, Bosna i Hercegovina je relativno dobro prošla! Kao da je i dragi bog vidio njenu istorijsku patnju pa riješio da je ne stavlja na dodatne muke.

JEDNO JE SIGURNO! JA JOŠ NE ČUH DA JE NEKO U BIH UMRO OD ZIME I GLADI A PRATIM SVE VRSTE MEDIJA! PO TZV. TRULOM ZAPADU CRKAVALI SU LJUDI KO OBIČNI HAJVANI NA OČIGLED PROKLAMOVANIH ZAPADNJAČKIH BLAGODETI I POLITIČKIH SLOBODA!

ISPADA DA MI OVDJE IMAMO NAJBOLJU SOCIJALNU POLITIKU. 😆

NAŠI POLITIČARI BI MOGLI DA SE PONOSE DOBRIM RADNIM UČINKOM! :mrgreen:

Već sam bio pomislio da moje stare kosti (moj lični barometar) ne fercera kako treba. Ipak, pokazale su se tačne moje prognoze. Ove godine bilježio sam prosječne dnevne temperature pa ako ovaj zadnji val polarne hladnoće smijeni još jedna sesija veoma toplog vazduha i za dan-dva otopi snijeg, po statistici, ova zima bi mogla ispasti toplija nego se mislilo u prvi mah!

Kontraverzno! Znam!

Ove zime imali smo “polarne” hladnoće (ljudi crkavali ko hajvani), duge “jesenje” kiše (ogromne poplave i odroni zemljišta),  pravo “proljetno” sunce (ja dobio boje u licu na + 17 °C :D)!

Kakve veze ima sadržaj ovog posta sa naslovom? Nikakve, vala! 😀

 

PRIRODA  JE NEPREDVIDIVA!

BOSNA JE OVO!

Odlaze lagano legende sevdaha – Omer Pobrić (1945-2010)

Nisam pisao nekoliko dana. Premor ili ova lagana viroza koja me prikovala u krevetu na nekoliko dana. Ko će ga sad znat’?! Osim toga imam često običaj da sačekam  da se prašina slegne pa da tek onda pokušam napisati koliko-toliko kvalitetan post.

Zašto spomenuh PRAŠINU? Medijsku prašinu. Pa mediji jedino znaju podići prašinu kad neko rikne, pardon, preseli na ahiret!

Neću uletjeti u zamku kao što sam prošle godine, negdje u maju, pisao o Safetu-Saji Isoviću, naširoko pišući njegovu biografiju i diskografska izdanja uz onaj mučni osjećaj da sam uvijek nešto bitno propustio!

To mi se ne smije ponoviti kod Omera Pobrića. Rahmet mu duši. Rođen sam poslije Safeta i Omera i šta god da bih sad napisao o njima, bilo bi krnje i blago rečeno bezobrazno jer toliko toga bi se imalo pisati o njima. Posebni blogovi ne bi bili dovoljni.

Rado bih se ovdje na blogu, zadovoljio (biografsko-istorijskim) kazivanjem moje majke ali i to bi bilo preopširno za ovaj jedan post. Osim toga, obećao sam sebi da više neću pisati dugačke postove. Nema svrhe. Raja ionako čita između redova. Ja nemam namjeru da dižem prašinu npr.  sa petparačkom viješću da je umro za volanom automobila.

Prije bih izričito naglasio da je Omer bio u u skoro “nemogućoj misiji”! I smrt ga je zatekla radno.  Na zadatku očuvanja tradicionalne bosanske sevdalinke.

Kazivanja moje majke (sačuvano na posebnom CD-u) sa sjetom bi vas odvela u neko davno vrijeme sa svim detaljima o nekadašnjem ašikovanju, sevdisanju, nesretnim ljubavima, ženidbama, udajama, narodnim sijelima, veseljima, teferičima… A tu je negdje uvijek bio i Omer!

A tad se uvijek slušala narodna, izvorna pjesma, sevdalinka. Bilo je to post ratno vrijeme sa dosta ruskih romansi, njemačkih valcera, mađarskih virtuoznih melodija te očiglednog srbijanskog uticaja zbog same geografske i kulturološke  povezanosti sa ondašnjom jugoslovenskom republikom.

Šta nas to veže? Mene, moju majku i oca mi. Znamenite kulturne radnike npr. glumce, filmske radnike ali i muzičare poput legende Omera Pobrića?
Tešanj. Naš rodni grad!

Grad muzike pa i sevdaha, grad prvih pozorišnih predstava, grad filma! Hollywood u malom!

Iako se pred sam kraj svog  plodonosnog života skrasio na drugom mjestu (Visoko) nikad nije zaboravio svoj rodni Tešanj.

To je dobro kod nas tešnjaka. Kud god hodimo, njemu se kad tad vraćamo. Spominjemo ga i kad smo u dalekoj tuđini. Grad koji plijeni baš onakav kakav je. Grad starina (npr. tešanjska GRADINA), mitskih priča, grad znamenitih ljudi, grad legendi…

U amanet nam je ostavio Institut sevdaha. Veliko mu hvala na tom! Ja ću poživjeti još možda još koju godinu a da li će neko mlađi nastaviti u njegovoj životnoj misiji očuvanja sevdalinke, pitanje je!

Više o INSTITUTU SEVDAHA NA LINKU:  http://www.institutsevdaha.ba/

Iako sam se i ja kroz svoj životni vijek okušao u različitim muzičkim žanrovima, bosanska pjesma mi je i dan danas najmilija! S koljena na koljeno, preko rahmetli djedova i nena, pa preko roditelja, apsorbirao sam i ja značajnu dozu sevdaha. To sad s ponosom kažem iako je nekad bilo pomodno reći da si roker i ponašati se i živjeti u nekom imaginarnom svijetu van granica Bosna i Hercegovine ( recimo Amerika ili Engleska).

Odlaskom Omera Pobrića osjetio sam veliki gubitak. Mnogi će ga osjetiti tek u vremenima koja nadolaze. Uvijek u sjeni narodnih pjevača (npr. Safet, Zehra, Hanka i drugi da ih sad ne spominjem) ali sa jasno prepoznatljivim zvukom harmonike koju kao da je milovao virtuoznim prstima!

Rahmet mu duši i još jednom, veliko mu hvala!

Omere!

Pravo si nas  zadužio…

Sad je do nas!

Eh, kad smo buraz i ja carevali…

Ne sjećate se prijeratne Jugoslavije. Na oko sve dostupno ali ipak zabranjeno. Zabranjeno sve što stiže sa divljeg “trulog” zapada!  Carinske barijere su bile skoro nepremostive! Po “starke” i farmerke se išlo do Trsta i skupo su se plaćali “sumnjivi brand-name” proizvodi! U vrijeme Markovića izmišljena je Mađarska pa su tamo moje “kokošarke” išle po Vaj-krem i slične bad proizvode!

Tad je bio car ko je imao Marshall pojačalo ili Fender gitaru! Upravo to smo imali buraz i ja! Danas ali i onda, svaka je “konjina” to mogla imati! U čemu je razlika?

Jedina razlika je bila u tome što su nekad sinovi glavonja (tuzlanskih) imali sva moguća “kulturološka” vrata otvorenim! Tada se nije marilo za vizionare u koje i sam sebe (pa i brata), ubrajam!

Kako nam se ta KULTURA “obila o glavu”, uvjerio nas i prethodni rat!  Ti su nas “kulturolozi” i “brđani”  gađali granatama s okolnih brda i planina! Sva sreća Tuzlu nisu uspjeli ubiti. Tuzlu i tuzlanski model suživota! Tuzlanski modus vivendi…

O tuzlanskoj KAPIJI sam posebno pisao! Vratite se na moje prethodne postove!

Buraz i ja, ostali, obični smrtnici. Ko nas hebe! Danas nigdje nema onih koji su kreirali kulturnu scenu Tuzle i regije sjevero-istočne Bosne i Hercegovine! 

Za nevjerne bebe evo jedna slika tek toliko da se prisjetimo starih vremena kad je  u povojima bila kolor fotografija! Morali smo se zadovoljiti crno-bijelom kombinacijom!

Izuzetno sam ponosan na ovu sliku iako vama možda ništa neće značiti!

Tada su na sceni bili “babini” sinovi ali su uvijek kod nas dolazili po savjet kad bi pokušavali uraditi demo-snimke, nadajući se slavi na jugoslovenskom prostoru!

Nema više Juge!

Hvala Ruski i Sadiku i Radio KAMELEONU što nas se ponekad sjete! Hvala na divnom pokušaju da ne odemo u zaborav!

Tuzlanska legenda … Predrag-Predo Stanković

“Umjerene” reakcije na moj rad i bivstvovanje u tuzlanskoj rock-sceni!

Naravno ne smiju se zaboraviti ni tuzlanske legende!
TERUSI

Pošto su ovo BOSNARIJE a ne antologija Yu-ROCK scene, neću više o ovoj temi! Bosnarije se bave sasvim drugačijim temama!

Slike su izvađene iz albuma i iz prigodnih brošura i knjiga (antologija) koje su bile tako popularne u predratno i postratno vrijeme!

nastavlja se…

Sretan mi rođendan

Nije mi lako, stari se polako (Nedžad Salković)

Ja od rođendana, pa do rođendana … (Saša Lošić i Plavi orkestar)

Prođe ljeto trideseto … (Bora Spužić-Kvaka, čini mi se ali sad to nije bitno)

Za rođendan tebi sine … (Dušica Bilkić, Mirjana Bajraktarević i još neki izvođači) itd.

(Seljačke haa? :mrgreen: )

***

Nekad kao dijete, radovao sam se mnogim stvarima koje me danas zastrašuju, plaše, zamaraju, vuku sjetne, često gorke uspomene!

Evo, pošto je sad zimski period, uzeti ću za primjer ovaj nepredvidljivi snijeg i posljedice koje on sa sobom donosi. Otežan saobraćaj i katastrofalne poplave!

Zar ne?

Kad naiđe zimski period jedva sam čekao da padne snijeg. Što veći, dublji, to bolji! Znate ono dječije: grudvanje, sanjkanje, skijanje, pravljenje figura od snijega i leda i tome sl.

 

Sad kad sam ostario, mrzim ga više nego ikad.  Sa starenjem, mijenjaju se  afiniteti i realne potrebe.  Danas sam motorizovan. U zemlji kao što je Bosna, četiri mjeseca lijepog vremena a sve ostalo padavine. Beš’ takvo vrijeme za moje stare kosti. Sad bih se rado vratio u Zadar, grad moje mladosti, samo da nije ove nacionalističke ujdurme!

Pod stare dane, za rođendane, raduju me male, sitne stvari. Iskrene čestitke sa pijetetom. Hvala mom bratu, mojoj životnoj saputnici, majci, na malim, od srca, poklonima!

Pokušali su me obradovati i sa Lutrijom BiH. Nisam dobio ništa ali ko ne igra taj i ne dobija! :mrgreen:

Eto, sad znate da sam rođen u znaku Jarca! CcccCCcccCCcc…

Iz priloženog se vidi da je mala šansa da dobijem! Mamipara za one koji se nadaju dobitku “preko noći” ali meni ipak drag poklon.

Šira familija kao i prijatelji s posla, zaboravili. Nikakvo čudo. Svako se o sebi zabavio…

A nisam ni ja lud da ih podsjećam na to da STARIM i da pustim koju suzu više!

Zar ne?

Vaš tabko*

p.s.

Pa, dobro sad! Da baš ne pomislite da sam malo dijete ali ponekad sitnice raduju!

Bilo je tu poklona u vidu kozmetičkih proizvoda, odjevnih predmeta, dodataka za automobil (auto mi je svetinja) i sl.

😛

Rezime za 2009. godinu

Moja blogerska kolegica je bila ažurnija sa slikovitim prikazom za 2009. godinu. Ja ću se zadovoljiti sa trenutnom prezentacijom. Nema ni uzlazne ni silazne tendencije posjeta mom blogu. Imam stabilne čitaoce, preko 150 dnevnih posjeta. Ne treba biti nezahvalan. Nisam ja vlasnik Facebook-a ili sličnih community zajednica! Obični sam blogeraš kao i vi, uostalom!

U svakom slučaju hvala mojim vjernim čitaocima jer bez njih ne bi ni postojao ovaj blog!

Vaš tabko*