Kurban Bajram – čestitanja i razmišljanja…


Moje iskrene čestitke svim čitaocima BOSNARIJA povodom Kurban Bajrama!
 
(Prvi dan Kurban Bajrama)
 
Ne bih ja bio ja kad ne bih objavio ličnu notu o proslavi Kurban Bajrama u nas pa i u svijetu. Pošto je ovo blog o bosansko-hercegovačkoj buraniji ovaj put ću se više zadržati na domaćem terenu a naše dijasporce ću (kao bajagi veće vjernike od nas domicilnih) ostaviti na miru do neke nove teme sličnog sadržaja.
Povlačiti paralele između obilježavanja Bajrama nekad i sad možda je iluzorno ali je istina da to nije ni nalik nekadašnjem bajramovanju!
Nisam u pravu? Ne vjerujete?
Hajde de. Neću pričati o starim danima jer sam stariji blogeraš po godinama pa o tome dosta znam  ali ovo danas više liči na šprdnju i na prenaglašavanje!!!
 

(Dopisano drugog dana Bajrama)

Krenimo redom…

Bajramski dani jesu i trebaju biti dani veselja i dani sreće ali naravno postoje norme koje su odredile kakvo to veselje treba biti i u kojim granicama može da se ispoljava.

Posljednjih nekoliko godina pojavile su se različite pojave u našem društvu koje zaslužuju kako analizu sociologa tako i ozbiljnu kritiku od strane etičara i uleme. Prihvatanjem tih pojava narod nesvjesno doprinosi destrukciji tradicije i običaja koji već itekako trpe. Forma i  folklor iako nekad suštinski nebitni, itekako u ovom slučaju imaju bitnu ulogu. Zabrinjavajuće je stanje duha kod našeg naroda.

Zabrinjavajući su trendovi koji se uspješno podvaljuju našem narodu. To se nekako ponajbolje osjeti i primjeti upravo onda kada bi to moralo i trebalo biti najmanje primjetno.

Vrijeme je jedno od Allahovih davanja čija vrijednost je kao i kod drugih nama darovanih blagodeti relativno slabo ili skoro nikako cijenjeno i shvaćeno kod većine ljudi. Vrijeme je stvar ili bolje pojam kojim se Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu i time nam skreće pažnju na njegovu vrijednost.

Vrijeme je naravno kao i sve ono što je Allah stvorio prolazno i relativno  ali se Allah ipak kune njime kao i mnogim drugim stvarima čiji je tvorac upravo On.

O višku vremena kojega svi imamo na pretek (što dokazujemo našim ponašanjem)  i o tome gdje se to vrijeme troši može se govoriti do ahiri zemana.

Koliko samo čovjek nađe „rupa“ u svom životu i vremenu koje mu je darovano ili bolje rečeno posuđeno pa raznim besposlicama to vrijeme potroši.

Na nekim mjestima je vrijeme skuplje nego na nekim drugim. Jedno od tih “drugih” mjesta je i ono gdje živi narod bošnjački.

Bosna je domovina Bošnjaka i zemlja viška vremena. Bošnjacima je u njihovom životu malo češče „dosadno“ i tako imaju problem.

Ali drugi nam pomažu u tome pa nam onda biva malo manje dosadno.

Kladionice i klađenje kao pojava, porok i hobi su posebna priča o čemu ću pisati drugom prilikom. Da postanemo konkurencija Las Vegasu je daleko od realnog ali da postajemo društvo ovisno između ostalog i o hazarderstvu to je sigurno.

Svaka mahala ima po jednu kladionicu. Zar ne?!

Nekoliko dana prije nastupanja Bajrama naše gradove a bogami i sela „neko“ oblijepi plakatima na kojima se ljudi masovno pozivaju da dođu na neke bajramske partije gdje će se kako piše noć provesti ludo i nezaboravno, u pjesmi i veselju uz bend npr. “Aha”!

Da, da, gostujući bend iz susjedne, istočne nam zemlje Srbije. Naša omladina a i odrasli od momenta prvih habera sa plakata i plakatica a i sa lokalnih radijskih i tv stanica počinju pripreme za party (krkačenje). 

U prvoj noći Bajrama (jednog i drugog) naša omladina u velikom broju sa sumrakom polazi u diskoteke i kafane gdje će u znoju pod dozom alkohola, jointa i speed-a imati ludu noć.

Svoj novac kojeg svakako slabo ima, naša omladina će dati (umjesto recimo u neki humanitarni fond) nekoj šumadijskoj rospiji koja je svoju karijeru počela u nekoj kafanduri pjevajući četnicima koji su joj za njene pjesme davali pokradene bošnjačke pare i zlato.

Taj biološki objekat (Ceca p.a.) je snimio „album“ a za reklamu se pobrinula naravno, niko drugi do srbijanska Pink televizija, inače futuristički model  mnogih bosanskih, k'o fol, neovisnih televizija.

 Naravno „estradna umetnica“ pjevajući trećerazrednu muziku uspije u svom nastupu podići adrenalin omladini trujući njihovu dušu i poganeći je. Šejtansko zadovoljstvo i zlo primitivizma budu zadovoljeni.

Omladina nažalost ostaje zatupljena.

Drugi dan Bajrama se privikava da priča ijekavicom. Oni koji za sebe vole reći da su „urbani“ odu na bajramski RAVE PARTY.

Urbano, a jel’? Nema šta!

Oni malo manje urbani popravljaju standard hrvatskoj šund-estradi.

Zaključak je da naša estrada biva ugrožena?! Ma daj ba…

Rezultat tih bajramskih partija su, naravno, tuče, revolveraški obračuni, saobračajne nesreće i grijeh!

Sada se bajram čestita sms-porukom ili se pošalje e-mail.

Ne ide se bratu ili sestri za Bajram  jer je on/a negdje tamo daleko (u Americi, Njemačkoj, Švedskoj). Ko je lud da ide tamo negdje daleko a red bi bio da se vide, osjete, zagrle, poljube, pogledaju oči u oči, ispričaju pošteno itd. Zar ne?

Mnogo je to lakše preko elektronskih pomagala iz savremenog načina življenja.

Djeca su posebna priča. Novac koji dobiju za bajram potroše na Play Station ili kartice za mobilne telefone.

Slabo ima onih velikih ručaka od tri i četiri sofre! Hmm…

Umjesto Roma koji su tradicionalno hodali od vrata do vrata skupljajući svoju bajramsku nafaku, sada nam u avlije ulaze i pred vrata dolaze i prose jetimi iz istočne Bosne i udovice koje traže istinu, za sada nezaboravljene i još poznate kao MAJKE SREBRENICE. (Dobro de, nećemo sad u detalje … Ima tih MAJKI koje su se dobrano obogatile od svoje PATNJE i ŽALA za izgubljenim najmilijima!)

(Dopisano na treći dan Bajrama 29.11.2009. god)

Vatrometi, ima i tih svijetlećih motiva. Ima čestitiki, na televiziji, radiju, novinama, internetu…

Ima svega. Šta bi insan rekao na sve to osim da valjda to tako mora biti.

Mora li baš?

Drugi mi kažu da mora! Danak napretku. U redu ali to više nije Bajram. Klasični Bajram, onaj stari!

Proslavljanje Bajrama danas mi više liči na američko glamurozno predstavljanje “NIČEGA” da bi iz toga ispalo nešto “BJELOSVJETSKI POZNATO”!

Bajram nije NIŠTA da bi prerastao u BJELOSVJETSKO! Ne treba ga reklamirati. Bajram je nešto najsvetije u duši i mislima svakog mumina i muminke!

Bajram je porodični praznik! Zar ne? Nije bjelosvjetska prćija!!! Nije najava cirkusa u vašem gradu ili raskošno vjenčanje bogatih i raskalašnih te osionih spodoba.

Bajram nije kurva pa da se javno obznanjuje njegovo veličanje i proslava!

Jednostavno, BAJRAM je BAJRAM!!!

Uđem, nakratko, na bolchat i MSN-messenger. Sva moja tzv. raja tamo! I svi slave Bajram. Ja ostao zabezeknut: Online slavljenje. Ma daj.

Niko od tih online nadobudnika nije otišao da posjeti djeda, nenu, tetka i tetku, amidže i strine, niko oca ili majku.

(Ovo se ne odnosi na one koji su svoje najmilije izgubili u ovom blentavo-poganom i genocidnom ratu).

 Mislim, prvenstveno na one koji su u blizini svojih najmilijih a ne obilaze se. Ne paze. Pa makar uz Bajram kad se već zbog bitke za preživljavanje, poslovne trke i drugih razloga, ne sreću ćešće, nevezano uz državne ili vjerske praznike!

I na kraju…

Nek Vam bajramska svjetlost obasja dušu, ispuni je najdivnijim osjećanjima i neka Vam Allah podari sve što nemate a za čim žudite!

VAŠ TABKO*

2 mišljenja za “Kurban Bajram – čestitanja i razmišljanja…

  1. taboovoice Autor članka

    Morao sam ovako napisati! Misli mi “vrludaju” kad vidim ološ koji slavi Bajram i sad taj ološ bolji od mene!
    Ohh, šta sam ti dragi Allahu skrivio ili još bolje, vidiš li ti šta se na ovom dunjaluku dešava?!
    Zgranut’ sam !!!😯

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s