MAJKE SREBRENICE


One su stabljike što imaju čula
Ispijenih očiju od gorčine suza,
Preostali svjedoci tragičnog rasula,
S uzdasima kamenim ispod svojih bluza.

One još dišu za ljubav umorenih,
Dišu iz inata tu ispod života,
Stidi se svijete majki ucviljenih
Od kojih je oteta sva tvoja ljepota.

Vulkani patnje njihove su duše
I kamen bi proključao u njihovoj žezi
Oaze nade ko pustinje se suše
S čemerom i jadom vječito u sprezi.

Tvrdo uho svijeta vapaj im ne čuje
Kao da je insan jedna silueta,
Ironija sudbine s nepravdom se rukuje
I nikakve fajde od haškog pijeteta.

Ko će da im plati danak u krvi,
Ko će da plati patnje devet ljeta,
Rade i Ratko trebali su prvi
U ime pravde i napaćenog svijeta.

Ko će da plati za zastrte vidike,
Za zbrisane boje sem crne i sive,
Otete rođendane i sve praznike,
Naslage boli pod kojima još žive.

Po meni pravo nek sud ljudski sudi
A zatim Božiji to obično zna se:
Oko za oko, grudi za grudi,
Tu nejma laži da ih spase…

Ismet Ramljak-Bosanac

Komentariši

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s